Podnoseći godišnje izvješće, direktor Europskog centra za praćenje droga i ovisnosti o drogama, Belgijanac Alexis Goosdeel kazao je: "Svugdje, sve, svi".
Droge se, dakle, konzumiraju svugdje, konzumiraju se sve vrste droga i konzumiraju ih svi, s tim da ovo "svi" ne treba shvaćati doslovno, već se radi o konzumentima iz svih društvenih slojeva, od onih s društvenog ruba do nazovi elite.
Droga je ponovno došla u središnji fokus javnosti poslije prošlotjedne tragedije u Splitu kada je 31-ogodišni Ante Rušić, evidentirani konzument opijata, poslije ulične prepirke otišao u stan, uzeo nož dužine oštrice 24 centimetra i njime zadao smrtonosni ubod 22-ogodišnjem Luki Bančiću.
I pod dojmom toga tragičnog događaja u Alkarskim dvorima u Sinju Terapijska zajednica Pape Ivana XXIII., koja jednu od svojih kuća s 15 štićenika ima u naselju Zasiok, općina Hrvace, održala je tribinu i panel raspravu na temu "Razgovarajmo o ovisnosti – kako spriječiti, a kako liječiti".
Anksioznost i depresija
Okupljenim Sinjanima o temi su govorili i odgovarali na njihova pitanja doc. dr. sc. Toni Maglica s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, prim. prof. dr. sc. Tomislav Franić iz KBC-a Split, dr. Zoran Vujanović, psihijatar za djecu u splitskoj Poliklinici za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju, prof. dr. sc. Ivan Ćelić iz Klinike za psihijatriju Vrapče u Zagrebu, a skup je moderirala sociologinja Gordana Cavicchi iz Zajednice Pape Ivana XXIII.
- Roditeljima je potrebno objasniti da je popustljivost jednako štetna kao fizičko kažnjavanje. Nije u redu išamarati dijete, ali i beskrajna popuštanja rade jednaku štetu. S druge strane, djetetu je pomoću mobitela dostupan svijet s puno dobrih, ali i puno loših mjesta.
Kombinacija svega toga dovela je do otuđenosti, narušenosti mentalnog zdravlja, posebno anksioznosti i depresivnosti. Moja istraživanja pokazuju da se na širem području Splita, naravno i u sinjskom kraju, puno konzumira marihuana, ali i kokain. U svemu tomu se postavlja pitanje što možemo učiniti.
Ja mislim da treba početi od obitelji i od vrtića do škole. Svatko od nas je, zapravo, odgovoran u svom dijelu. Moramo vidjeti i neke obitelji koje se nalaze u riziku kao što su siromaštvo, jednoroditeljske, obitelji u kojima je jedan roditelj ovisnik, čiji roditelj je u zatvoru i slično. Tu onda moraju uskočiti vrtić, škola koja uz obrazovnu mora reafirmirati svoju odgojnu ulogu, centri za socijalni rad, ali i politika - kazao je docent Maglica.
Problemi u adolescenciji
Dr. Vujanović je upozorio kako se u adoescenciji doimamo važnijima nego zapravo jesmo.
- Pritom tražimo sebe u odnosu s drugima. U tom svijetu mlade osobe lako padaju pod utjecaj osoba koje su im generacijski bliže i koje se prezentiraju uspješnima. U srazu s takvima utjecaj starijih je puno manji.
Ovisnosti o osobi i o supstanci su vrlo slične. Supstanca nadomješta ono što mlada osoba ne uspijeva postići svojim kapacitetima. Kod njih se rađa i razvija tjeskoba, pogotovu ako ostane bez vršnjačke potpore. Utočište pronalaze u crnim ekranima.
Pritiskom na jedan botun takva osoba mijenja slike stvarnosti prilagođavajući ih sebi. U odnosu s vršnjacima puno je teže biti nerealan jer vas takvo okruženje kroz pogled, razgovor ili komentar vrati u stvarnost. Mladima je, dok stječu svoj identitet, jako važno mišljenje drugih, pogotovo vršnjačko.
Bilo kakvi tipovi ovisnosti su porazni zbog nedostatka integriranosti u obitelj, vršnjačku skupinu, zbog odmaka od stvarnosti. Ovisničko ponašanje pruža jedno iskustvo koje dolazi bez mučenja sa stvarnosti. Dobijete ugodu na zahtjev. Zato se teško boriti s ovisnošću ako osoba već ima iskustva dobivanja ugode.
Oni se opredjeljuju za repetitivno ponavljanje koje unutar mozga postaje obrazac. Zato je jako važno, ma kako to bilo teško, tu mladu osobu ponovno integrirati u ono što je životno.
Svijet se, nažalost, prebrzo mijenja jer moje iskustvo, moje generacije, postaje dosta strano mladim osobama. Ja danas ne znam kakvi bismo mi bili da smo imali toliko opcija za pobjeći od odgovornosti. Mladima danas nije lako. Izloženi su moru izazova s kojima se mi nismo susretali - kazao je na tribini dr. Vujanović.
Profesor Franić pokušao je, kroz prizmu svoje psihijatrijske prakse, odgovoriti na pitanje što se to sve događa s takozvanom "alfa generacijom".
Po irskom scenariju
- U odnosu na početke moje psihijatrijske karijere uočljive su velike promjene u porastu ovisnosti. Da ne bismo pomislili da u tomu Hrvatska ima svoje posebnosti ja bih povukao paralelu s Irskom.
Stjecajem okolnosti u Irskoj sam radio 2017. godine, u jednoj dječjoj bolnici u Dublinu. To što sam tada vidio u Irskoj kroz posljednje dvije godine događa se navlas isto kod nas, kao da je to netko vremeplovom torpedirao u Hrvatsku.
Glede ovisnosti se, dakle, ne radi o nikakvoj specifičnosti već je riječ o globalnim trendovima. Imamo jako puno samoozljeđivanja, jako puno problema u svezi identiteta i dosta ovisnosti. Opći su trendovi da je sve više mladih ljudi koji završe na psihijatrijskim prijemima u psihotičnom stanju te da je prisutna zloupotreba različitih tvari - naglasio je prof. Franić.
On je upozorio kako u prvi plan ponovno dolazi marihuana, jako puno je uporabe različitih sintetskih droga koje se tako brzo razvijaju da ih naši labaratoriji ne mogu popratiti.
- Samoozljeđivanje je novi fenomen, vrh sante ledenog brijega, a njegovi razlozi i uzroci su vrlo različiti i predstavljaju jednu od manifestacija bolesti.
Mi koji se usko bavimo time znamo reći da se jednake bolesti mogu manifestirati na različite načine i da različiti načini mogu manifestirati jednu bolest. Mladi ljudi pod pritiskom stalne psihičke boli samoozljeđivanjem sebi izazivaju fizičku bol koja im je, vjerovali ili ne, podnošljivija od psihičke.
Drugi razlog je kontrola. Nanoseći sebi fizičku bol oni su svjesni da to kontroliraju u odnosu na psihičku koju nisu u stanju kontrolirati. Taj problem je doslovno prerastao u tsunami. Žrtve su takozvana "alfa generacija", mladi koji su izloženi nesigurnosti. Zato se svatko od nas treba upitati što radi i radi li dovoljno da bi osjećaj sigurnosti prenio na našu djecu. Naravno da su važni vrtić i škola, ali moramo poći od toga da im mi iz roditeljskog doma šaljemo već prilično formirane osobe - iznio je prof. Franić.
- Ako pogledamo rezultate analize otpadnih voda onda vidimo da je potrošnja opijata ogromna. Uzimaju ih ljudi različitih dobnih skupina pri čemu su mladi najrizičniji jer su u fazi traganja za vlastitim identitetom te su skloni eksperimentiranju - kazao je prof. Ćelić, koji u Vrapču vodi Zavod za dualne poremećaje, dakle dva psihička poremećaja od kojih je jedan nužno ovisnost, te je nastavio:
- Tu se puno puta postavlja pitanje što je prije, kokoš ili jaje, je li osoba imala psihičke tegobe pa zbog njih posegne za konzumacijom određenih droga ili su konzumacije droga dovele do razvoja ozbiljnijih psihičkih poremećaja.
Kombinirane ovisnosti
Imamo i kombinirane ovisnosti koje su u posljednje vrijeme poprimile epidemijske razmjere, ne samo u Hrvatskoj, već u cijeloj Europi. Tu je svakako ovisnost o kockanju i klađenju i nove digitalne ovisnosti koje su prvenstveno vezane za maloljetničku populaciju.
Dokazano je da oni koji kockaju često puta uzimaju barem alkohol, ako ne neke druge stimulanse poput kokaina. Nedavno mi je vlasnik jednog kafića u Zagrebu, u neposrednoj blizini policijske postaje, kazao da je na WC školjku i vodokotlić morao staviti tepih kako ih gosti ne bi mogli koristiti za šmrkanje kokaina - istaknuo je prof. Ćelić.
- U vremenu relativizacije svega, temeljnih vrijednosti, obiteljskih vrijednosti, je vrlo teško raditi. Problem ovisnosti je problem cijelog društva, od obitelji preko obrazovnog do represivnog sustava. Ja smatram da dilere treba trpati u zatvor, a osobama koje konzumiraju droge treba ponuditi prestanak.
Zanimljivo je da puno puta kada se organiziraju susreti na tu temu u školama ii crkvama za roditelje tada dođu roditelji djece koja nemaju problem ovisnosti dok za djecu koja taj problem imaju roditelja na takvim skupovima nema. Sve to se najčešće stavlja pod tepih dok ne eskalira i ne dogodi se nešto poput ove užasne tragedije u Splitu.
Kada se tako nešto dogodi svi pitaju tko je kriv. Krivi smo svi mi jer živimo u društvu gdje okrećemo glavu od problema. Ovisnost je višedimenzionalni problem. Mi koji se bavimo psihijatrijom zastranimo pa gledamo dominantno tu biologijsku dimenziju, ali je važno sve to sagledati kroz sociološki, psihološki i duhovni aspekt - naveo je prof. Ćelić.
On je upozorio kako su u srži ovisnosti laž i manipulacija. Kada osoba koja je u problemu ovisnosti uspije riješiti taj problem ona je na velikom putu da se ovisnosti riješi. Mijenja se i način konzumacije, kod nas se prelijeva ono što je prije koju godinu počelo u, na primjer, Irskoj ili Italiji.
Tako imamo sve veći broj pušenja kokaina. Ili konzumacija droga iglom prije 5 - 6 godina kod nas je bila dominantno vezana uz heroinske ovisnike.
Konzumiranje stimulansa iglom
- Danas se stimulansi također konzumiraju iglom. Pri kraju je analiza iskorištenih šprica, pored ostalog uzetih i u Splitu, u kojima su osim heroina uvelike zastupljeni i stimulansi - istaknuo je dr. Ćelić.
- Problema je puno, ovisnost se može liječiti, oporavak od ovisnosti može biti i jest realni terapijski čin, ali nužan je zajednički multidisciplinarni pristup i intersektorska suradnja. Uspjeh će biti ostvaren ukoliko sama osoba koja ima problem ovisnosti unutar sebe nađe dovoljno dobar razlog za životnu promjenu.
Svi mi koji radimo s ovisnicima o drogama znamo da je u 95 posto slučajeva prva droga marihuana. Današnja marihuana i ona koja je bila na tržištu prije 20 godina uvelike se razlikuju. Ova današnja ima puno veću koncentraciju THC-a i puno veći utjecaj i posljedice na mentalno zdravlje.
Legalizacijom marihuane za rekreativne potrebe, što je nedavno napravila Njemačka, je dolazak na vrlo sklisku nizbrdicu. Hoće li drugi korak biti legalizacija kokaina? Možemo sve legalizirati, ali što ćemo dobiti - upitao je prof. Ćelić.