Neiscrpni su izvori novca oko nas, niste valjda ludi propustiti uzeti hrpe zlata koje se valjaju po putu! Možda vam samo nije sinulo, pa evo, da pripomognem i sebi i vama.
Mota mi se to po glavi još otkako sam u kolumni Borisa Dežulovića koju piše za N1 čitala o nevjerojatnom slučaju naplaćivanja rezanja pizze ako je želite podijeliti s nekim. Četiri eura.
Al dobro, rekoh tada, to je vjerojatno izdvojen slučaj.
Ma vraga je izdvojen.
Odjednom je nahrupilo gomilu toga što prije ili nisam zamjećivala ili (kod nas) nije postojalo: naplaćivanje koje potpuno obesmišljava glavnu cijenu za neku uslugu.
Uslugu, recimo, stanovanja u staračkom domu.
Uslugu koja košta toliko da će je malo tko više moći plaćati (a što će biti s onima koji to više neće moći, pitanje je za milijun dolara i provjereno socijalno neosjetljivu državu).
Dakle, odeš u dom za starije, daš za to cijelu mirovinu, dodaju još i djeca (dodaju jer moraju, nema druge – mirovine za koje su im roditelji radili cijeli život ispadaju milostinja one iste gorespomenute socijalno potpuno hladne države). A tamo te dočeka da još mjesečno moraš doplatiti ako imaš sobu s balkonom, kupanje (skuplje je s pranjem kose), donošenje obroka u sobu, korištenje makinje za rublje, trošak struje za klimu...
Onda mrvicu staneš i zapitaš se: dodatno se naplaćuje KUPANJE? Kupanje osobe koja je stara, ne može se više sama brinuti o sebi, zato je i otišla u starački dom, plaća za to papreno, i onda dodatno mora platiti KUPANJE? Dodatno se naplaćuje KLIMA? Dodatno se naplaćuje donošenje obroka u sobu?
I onda se pitaš koja je uopće svrha one inicijalne goleme cijene koju plaćaš za dom. Na što se ona odnosi? Na krov nad glavom, što kaže moj kolega? Zidove kao zaštitu od bure i juga?
Nema nikakve sumnje da će, kad je jednom otvorena ta kapitalistička Pandorina kutija naplaćivanja svega i svačega u ustanovama socijalnog tipa, na red doći i druge stvari: osmijeh njegovateljice, tri eura; otvaranje roleta za lijepoga dana, pet eura; provjetravanje euro. Jasno da bi svoju cijenu – i to jako dobru! – mogao imati i odlazak u toalet: mala nužda jedan, a velika dva, sjećate li se? Samo što smo mi davno u onoj tamnici odrobijali dinare, sad na svjetlosti u kojoj se kupa socijala igra teče s drugim pravilima i drugom valutom.
Ako je tako u staračkim domovima, zašto bi bilo drugačije tamo gdje nema ni starosti ni bolesti ni socijale: u turizmu. Iznajmiš stan za određeni iznos, a onda krene: dva dinara, druže, za svako pranje rublja u makinji, korištenje bazena (to je ono baš euroumotvorina višega ranga – iznajmiš za petsto, šesto, tisuću eura dnevno kuću s bazenom, a onda gostima dodatno naplaćuješ kupanje u tom istom bazenu), korištenje roštilja...
Ne vidim razloga zašto se ne bi, sve na tom fonu cijeđenja do kraja, naplaćivalo korištenje lonaca (tri eura dnevno) čaša (pedeset centi po čaši – to samo predlažem), ali ima tu i i izdašnijih izvora dodatne zarade: 30 eura za uključenje struje kad gosti dođu, još 30 za otvaranje vode. Ne vidim zašto se ne bi naplaćivalo i otvaranje vrata terase, sjedenje na sjedalicama, hodanje po tepihu...
S vremenom, ona "isklična" cijena mogla bi rasti umjereno, a grozdovi dodatnih eura strelovito. Čovječe, koja će to lova biti!
Slobodno se inspirirajte mojim prijedlozima. Poslije ću vas tužiti za svaku reakciju na ovaj tekst.
Valjda će i to donijeti koju kunu, majku mu.