StoryEditor
HrvatskaOvoga travnja navršava se 66 godina otkako su talijanski vojnici u Splitu smaknuli četiri školarca/gimnazijalca

Obljetnica smaknuća splitskih gimnazijalaca: "Inteligentno ih poubijajte!"

Piše PSD.
26. travnja 2009. - 19:05

Bližimo se Danu grada Splita, slavit ćemo sv. Duju i slušati o njegovu mučeništvu za vrijeme Dioklecijana, ići u procesiju, igrati tombolu. Mučenike je Split, međutim, imao i u ne tako davnoj prošlosti.

Prije 67 godina talijanski fašisti ubili su 39-godišnjeg profesora Realne gimnazije Ćiru Gamulina, zbog jedne primjedbe dane na godišnjicu njihove okupacije.

Godinu dana poslije, u travnju 1943. godine, ubijena su četiri splitska učenika od 16 do 19 godina: Ante Čerina, Edi Dolci, Žarko Pejković i Nikica Štambuk, mladići kojima se ni za grob nije smjelo znati.

Dr. Vid Mihotić bio je Čerinin prijatelj, Dolcija poznavao, istraživao splitske arhive i razgovarao s drugim svjedocima okupacije.

Đačke demonstracije

- Dolaskom Talijana došle su i najveće nevolje za grad koji je zaista postao mučenički. Jedna od prvih manifestacija bile su đačke demonstracije ispred teatra u rujnu 1941.: ogorčeni učenici nisu htjeli prihvatiti svjedodžbe ispisane na talijanskom jeziku. Učili smo u hrvatskoj školi, govorili su. Demonstracije su bile spontane, zajedno su se okupili i komunisti i nacionalisti i HSS-ovci i Jugoslaveni. Na tom zboru čuli su se uzvici svih mogućih ‘boja’: Živija Staljin! Živija Pavelić! Živija kralj! Živilo sve, samo protiv Italije. Talijanci su poludili i počeli proganjati i zastrašivati narod - priča dr. Mihotić.

Dvije godine poslije Ante Čerina je, s nenavršenih 16 godina, u kavani na Peristilu s dva pištolja pucao na Giovannija Savu, Splićanina, fašističkog vođu koji se divljački ponašao, batinao ljude, silio ih da piju ricinusovo ulje, kandžijom tukao one koji su izbjegavali dizati desnicu za vrijeme talijanske himne, davao naloge za hapšenja i ubojstva...

VID_MIHOTIC-240409.1
Dr. Vid MIhotić / Foto: Vladimir Dugandžić / cropix

Savo je nakon mjesec dana podlegao ozljedama. Čerinu su odmah uhvatili u bijegu u Krešimirovoj ulici jer je naletio na talijansku patrolu. U zatvor je s njim, zbog jedne triske, završio i 17-godišnji Edi Dolci.

Don Mladen Alajbeg, vjeroučitelj u gimnaziji, omiljen i kod ljevice i kod desnice, u “Novom dobu” od 27. travnja 1944. piše da “poznija pokoljenja moraju saznati kakvu je čašu gorčine ispila naša generacija, pa da znaju cieniti ovu svoju zemlju natopljenu krvlju nevinih žrtava”.

“Donekle čovjek razumije da je Ljudevit XIV. sebe nazvao: L’etat c’est Moi! - Država sam ja!, ali da su Talijani poistovjetili svoju državu s onim zamazanim Balilom (članom fašističke omladine, op.a.) u Splitu, kojega je pok. Dolci udario rukom po glavi, pa radi toga odsjeo šest mjeseci tamnice i bio izveden pred sud o zaštiti države - to je nerazumljivo. Onda su ga u Šibeniku suci, kojima su prsa bila urešena brojnim odlikovanjima, proglasili slobodnim, da poslije nekoliko mjeseci bude zgrabljen od splitskog redarstva i bez suda ubijen.”

PARADA TALIJANA 1942
Talijanska vojna parada u Splitu

Čupanje noktiju, deranje kože

Čupali su im nokte, derali kožu. Zatvorenici koji su bili u “Roka”, kako su zvali zloglasni zatvor iza Lučke kapetanije, tvrdili su da su podlegli mučenju, a ne kao što su fašisti pisali da su strijeljani po odluci Prijekog suda na Lovrincu.

Prije nego što su ubijeni Čerina i Dolci, uhapšena su još dva srednjoškolca, Žarko Pejković i Nikica Štambuk, koji nisu imali nikakve veze s atentatom na Savu, tvrdi dr. Mihotić. „29.travnja 1943. pozvao je nekoliko agenata zloglasni šef na policiji Franceschetti i rekao im je: ‘Otiđite u ulicu Ghiglianovich br. 11, uhvatite studenta Žarka Pejkovića i INTELIGENTNO GA UBIJTE NA ULICI’”, podsjeća don Mladen Alajbeg u svom članku u “Novom dobu”.

U zapisniku je stajalo da je Pejković dvojicu talijanskih policajaca izbacio iz auta i bježao, a oni pucali za njim. Ista inscenacija je bila i u slučaju Nikice Štambuka. Obojica su ubijena između Đardina i skala za tvrđavu Gripe.

“Ništa nam nije dano, nego da molimo za Vas i da neutješno tugujemo za Vama. Bog Vam bio milostiv i duša vam na tom svietu našla mir i pokoj”, napisao je don Alajbeg za kraj.

branko galić

Iz talijanskog arhiva

“11. veljače na trgu Peristil omladinac Ante Čerina teško je ranio iz pištolja vicefederala, zamjenika pokrajinskog fašističkog funkcionera, Giovannija Savo, a zatim i još dva vojnika iz divizije ‘Messina’ koji su ga pokušali da uhvate. Ranjen od karabinjera, Čerina je ipak uhvaćen, a vicefederal Savo 18. ožujka podlegao je ranama. Talijani su na dan atentata uhapsili 15 žena, rođaka i poznanika Čerine kao taoce uputili u koncentracioni logor na otoku Molatu.”

Strijeljati deset sinova jedinaca

Tatjana Kovač i Mijo Vojnović u knjizi “Spomen revoluciji” (1975.) pišu da su Pejković i Štambuk uhapšeni u noći između 29. i 30 travnja 1943., te da ih je talijanska policija mučki ubila: “Bili su veoma mladi. Pejković je pohađao 7. razred klasične gimnazije, a Štambuk 2. razred Tehničke škole elektro-smjera. Obojica su bili SKOJ-evci i aktivno su radili za potrebe Narodnooslobodilačke borbe u Splitu.”

Bila je to odmazda za ubojstvo zloglasnog vicefederala Fascia u Splitu Giovannija Save koji je izdavao naloge za hapšenja, mučenja i ubijanja splitskih rodoljuba. Osvetu je tražila Savina majka. Kako joj je bio jedinac tražila je da se strijelja drugih 10 jedinaca koji su bili s druge strane, vezanih za Narodno oslobodilački pokret.

Smrt profesora Ćire Gamulina

Govoreći o stradavanju profesora Ćire Gamulina, dr. Mihotić opisuje kako su ga talijanski fašisti uhapsili 1943., na godišnjicu okupacije Splita.

- Pripremali su veliku proslavu, čak su snimali i film o osvajanju Splita, a ušli su onako, komodno. Splićani su u prvi tren mislili da dolaze kao saveznici. Gamulin je došao u razred i, djeca kao djeca, smijala se na odmoru, a on im je poluglasno rekao: Kako se možete smijati na današnji dan, danas bi trebalo plakati! - Jedan ga je mali prijavio. Odveli su ga na ispitivanje. Policijski agent udario je profesora Gamulina stolicom po leđima. Pao je mrtav, a policija je govorila da je doživio infarkt na zahodu. Nisu dozvolili ni javni sprovod, niti da ga se u gimnaziji uopće spominje. Jedino je profesorica Juras stavila buket cvijeća na njegov stol u zbornici, klekla i pomolila se. Talijanski profesori bili su šokirani kako se netko usudio napraviti tako nešto, a hrvatski profesori su se smrzli od straha, no buket nitko nije dirao nekoliko dana”, kazuje Mihotić.

 

Izdvojeno

05. kolovoz 2020 10:50