’Moramo smanjiti trošenje energije: imamo znalce za proizvodnju, ne i planove’

Nafta i plin upravljaju svime što se događa na kugli zemaljskoj.

Ukrajina, Hormuz, Grenland, Venezuela ..., svi oni imaju jedan zajednički nazivnik, a to je nafta. Zalihe nafte u Venezueli su veće nego u Rusiji ili SAD-u, ali ta država je donedavno proizvodila manje od milijun barela. I onda je došao gazda i rekao da izvole proizvoditi više.

Pala je diktatura i ušli su neki novi igrači, a Amerika je danas najveći proizvođač nafte i plina. I ukupna proizvodnja danas raste iako smo Pariškim sporazumom definirali da će to stati – kazao je Mario Krpan, predsjednik Uprave Agencije za ugljikovodike RH, na 10. energetskom forumu “Interenef” što je održan u Zagrebu.

Sudionici iz svijeta politike, diplomacije, gospodarstva i akademske zajednice pokušali su definirati što znači energetska i prehrambena suverenost u doba globalizacije. Koncept za Hrvatsku ponudio je Julije Domac, posebni savjetnik predsjednika Republike za energetiku i klimu.

Prema njegovim riječima, predugo se o energentima i u nas i u Europi razmišljalo kao nečemu lako dostupnom da bi se danas došlo u situaciju da je proizvodnja energije pitanje vlastite slobode. Za njega je zabrinjavajuće to što Hrvatska uvozi 60 posto energenata, a da u posljednjih 30 godina nije izgradila niti jednu hidroelektranu ili ozbiljnije energetsko postrojenje.

– LNG terminal – kazao je Milanovićev savjetnik – omogućio je kupovinu uvoznog plina, ali jednu ovisnost nije dobro zamijeniti drugom. Retorika preko Atlantika više zabrinjava nego ona s Istoka.

Rješenje je u smanjenju potrošnje, kao i povećanju vlastite proizvodnje. Kod nas na zgrade, što je zabrinjavajuće, otpada 40 posto potrošnje energije. U isto vrijeme jedna naša tvrtka završila je gradnju brane u Egiptu, druga u Švedskoj diže dalekovod, a treća niže izvozne uspjehe.

Imamo znanje i vlastitu industriju, ali ne i ambiciozne planove za razvoj vlastite države u ovom segmentu. U posljednje vrijeme često se može čuti da ćemo za dvije-tri godine izgraditi nuklearku, ali ne uzimamo u obzir može li to naša mreža podnijeti, kao što su Finci prethodno napravili. Ili, što ćemo s NE Krško nakon 2043. godine?

Za smanjenje ovisnosti o uvozu i jačanje vlastite proizvodnje kako na razini Hrvatske, tako i Europske unije založio se i HDZ-ov eurozastupnik Davor Ivo Stier neovisno radi li se o energiji ili proizvodnji hrane. Drugi naš europarlamentarac, Marko Vešligaj, kazao je da Europska unija koja nije u stanju proizvoditi dovoljne količine hrane u isto vrijeme nije ni sigurna zajednica i da je to pitanje njezine sadašnjosti, a ne prošlosti.

Profesor Aleksandar Mašić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, iznio je upozoravajuće podatke da je hrana u Hrvatskoj u posljednjih 10 godina poskupila za čak 50 posto. Jedino gdje je Hrvatska poljoprivredno samodostatna jest u proizvodnji žitarica i uljarica, ali je problem što se te sirovine vraćaju kroz gotove prehrambene proizvode od mesa, mlijeka ...

– Glavni uzrok našeg zaostajanja za vodećim zemljama po pitanju prehrambene sigurnosti i samodostatnosti za zemljama poput Finske, Irske ili Norveške jest nedostatak stručnjaka agronomije i njihovoj uključenosti u proizvodnju na gospodarstvima. Kod nas ih je tek dva-tri, a u jednoj Nizozemskoj čak 63,1 posto – upozorio je Mašić.

– Prehrambena suverenost ne znači da sve iz našeg hladnjaka sami proizvodimo, ali znači da imamo izbor kada dođu krize. Isto je i s energijom. Ta suverenost se ne mjeri time koliko danas punimo zalihe, već hoćemo li ih sutra biti u stanju napuniti – zaključila je dr. Daria Karasalihović Sedlar, stručna voditeljica “Interenefa”. •