Mato Franković se potrudio objasniti nam: ‘Za dom spremni‘ nije isto što i ‘Za dom spremni‘, kako vam to nije jasno?!

Za dom spremni!

Za dom spremni!

Za dom spremni!

Za dom spremni!

Za dom spremni!

Za dom spremni!

Za dom spremni!

I tako stotinu puta. Kao u školi, dok ne zapamtiš. Ma, može i tisuću puta. Milijun! Jer, ništa loše u tim riječima, malim, kratkim i slatkim, nema. Dapače, puno dobra pod njima je Hrvatskoj dano. I to se nikad ne smije zaboraviti. I zato, kredu u ruke, pa na ploču: Za dom spremni! Za dom spremni! Za dom spremni! Za dom spremni!

I ne pitaj koliko puta. Koliko god bude trebalo. Piši, viči, dok svaki ker ne nauči.

Imotska krajina odala počast svom heroju. Franković: ‘Neka nas vode dvije rečenice: Bog i Hrvati i Za dom spremni!‘

Lopovi i žandari

Mato Franković doimao se kao normalan čovjek. Uljuđen. Gospodin. Iz Dubrovnika je pa to i nije bilo tako čudno. Bez obzira što ...