| Poslije prve kemoterapije, dok mi je majica bila puna vlasi koje su ispadale, ja i moj Ante odlučili smo se vjenčati, kazuje Marija Mihanović iz Splita |
| Piše divna zenić Snimio ivan luetić / cropix |
Ona je supruga, majka dvoje male djece, po zanimaju inženjerka kemijske tehnologije, koja u slobodno vrijeme s obitelji voli planinariti, a uz to i volontira u Ligi protiv raka. No, prije svega je veliki borac, s neizmjernom vjerom u ljubav i život. Danas 31-godišnja Marija Mihanović iz Splita pobijedila je zloćudni tumor kosti, koji joj je dijagnosticiran 2004. godine. Nakon posljednjeg ciklusa kemoterapije vjenčala se sa svojim Antom, ubrzo nakon toga rodila sina, a nedavno i kćer.
− Da nešto nije u redu, signalizirali su mi bolovi u desnoj zdjelici. Prvo sam mislila da je riječ o slijepom crijevu, no na splitskoj Ortopediji dijagnosticirali su mi tumor, nakon čega sam dva puta operirana, a nalazi su potvrdili da je riječ o osteosarkomu. Nakon operacije uslijedilo je šest ciklusa kemoterapije u Centru za onkologiju na Firulama − prisjeća se Marija.
U početku joj je, priznaje, bilo teško povjerovati da je bolesna, a najteže joj je padalo što će izgubiti kosu. Najveća potpora u njezinoj borbi protiv zloćudne bolesti bila joj je obitelj i sadašnji suprug Ante, s kojim je u vezi bila od 2002. godine.
− Nakon prve kemoterapije, dok mi je majica bila puna vlasi koje su mi ispadale, odlučili smo se vjenčati. Rekla sam mu i da postoji mogućnost da nećemo moći imati djecu, na što je odgovorio: “Ma, jesi li ti normalna?! Prodat ćemo sve vinograde i posvojiti malog Kineza.” Vjenčali smo se nakon završetka terapije, 23. travnja 2005. godine, na Svetog Juru, koji je, doznali smo to naknadno, zaštitnik Lige protiv raka − kazuje Marija.
Godinu i pol kasnije pokušala je zatrudnjeti i uspjela, a na Božić 2006. godine rodio se mali Bruno, koji je ime dobio po ortopedu dr. Brunu Luetiću, koji ju je operirao. Priznaje, ipak, da na bolest s kojom se borila ne može zaboraviti.
− Svaka promjena vremena podsjeti me na to jer ožiljak zaboli, a i dalje se borim sa svojim unutarnjim strahovima. Znala sam puno mladih ljudi koji su izgubili borbu s rakom, pa se pitam zašto sam ja živa, a oni nisu...? Nije lako na to odgovoriti, ali razmišljam da, ako me je Bog nagradio, valjda želi da živim zbog svoje djece... − iskrena je Marija.
U prevladavanju tih strahova pomaže joj, kaže, volontiranje u Ligi protiv raka.
Pomažem oboljelima
− Neki mi znaju reći da mi to ne treba jer će mi zbog rada s bolesnima biti gore, međutim, upravo je obrnuto. Pomažući oboljelima, ujedno pomažem i sebi − naglašava Marija i koristi prigodu zahvaliti svima koji su se molili za nju, posebice fra Frani Laci.
− Poručujem svima da budu hrabri i imaju čvrstu vjeru. Moramo prihvatiti da svatko ima svoj križ i kad nam je najteže, sjetiti se jedne meni drage uzrečice: “Sve će to jednom biti lani” − zaključuje Marija.
Hrvatska u vrhu crne liste UMRLIHHrvatska, za razliku od većeg dijela Europe, još uvijek nije uspjela zaustaviti uzlazni trend epidemije zloćudnih bolesti. Iz godine u godinu bilježi se porast broja oboljelih i umrlih, a na ljestvici od 32 europske zemlje Hrvatska se, prema stopi mortaliteta od raka, svrstala na visoko drugo mjesto − maligne bolesti više od Hrvata kose jedino Mađare. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, od zloćudnih su bolesti u 2008. godini ukupno umrle 13.280 osobe, odnosno 427 više nego godinu dana prije, kad su maligne bolesti bile kobne za 12.853 života. Rak, dakle, u prosjeku svaki dan odnese 36 života, a godišnje se s dijagnozom raka suoči oko 20.500 stanovnika Hrvatske. Najviše smrti uzrokuje rak dušnika i pluća, koji je u 2008. godini odnio 2750 života, slijedi rak debelog crijeva, koji je bio koban za 1855 osoba, dok je rak dojke prouzročio smrt 902 žene. Prema prostornoj raspodjeli, najviše oboljelih od raka se dijagnosticira kod stanovnika Međimurske, Varaždinske i Splitsko-dalmatinske županije. Ovom prigodom donosimo priče hrabrih žena koje su pobijedile bolest. |