Inkluzivni dodatak već je neko vrijeme iznos koji briše tužnu granicu između siromaštva i koliko-toliko pristojnog života hrvatskih umirovljenika na mjesečnoj razini, a smanjenje istoga u visini od 300-tinjak eura iznos je koji bi pogodio i radno aktivno čeljade Lijepe naše, atroke penzionera. Stoga ne čudi što se u našu redakciju javila Ruža Salapić (64) iz Kaštela, žena čija mirovina iznosi manje od 500 eura (iako je radila u trgovačkom sektoru preko 34 godine), a čiji je inkluzivni dodatak srezan sa 432 na 162 eura. Iako boluje od neizlječive bolesti pluća, i to rijetkog te visoko smrtonosnog oblika.
U Ružinoj medicinskoj dokumentaciji stoji zlokobna dijagnoza mezoteliom pleure, u našem narodu poznatije kao "Vranjička bolest", ali to nije azbestoza, nego krajnji produkt iste. K tomu, pacijentici je ustanovljen iznimno težak i rijedak "invazivni difuzni bifazični mezoteliom" koji je bio intrigantan i Odjelu onkologije splitske bolnice, zbog čega je zamoljena za uzorak koji je poslan na alalizu u SAD. No, u Splitu i Zagrebu (u javnom sustavu) je nisu smatrali kandidatkinjom za operaciju, preporučena joj je kemoterapija koja bi joj na koji mjesec odgodila neumitno: smrt.
Ruža Salapić obratila se na drugu adresu, liječila se drugdje zahvaljujući financijskoj potpori svoje obitelji, prijatelja i novcu iz fonda "za crne dane". Bogme, bili su baš takvi.
Prve je simptome plućnog oboljenja primijetila u zlo doba korone; kašljucanje, osjećaj vode u plućima, doslovce je mogla osjetiti kako se "prelijeva" po plućima kad bi išla leći. Sumnjajući na COVID obratila se liječniku.
Na rendgenu u Trogiru ustanovljena joj je razina vode u plućima do visine četvrtog rebra, te uočena tvorba čudnog oblika.
- Izvađeno mi je tri litre i jedan decilitar vode iz pluća u dva navrata; nisu mogli sve odjednom jer bi došlo do kolapsa – prisjeća se žena, koja je živa – čudom, donekle i zahvaljujući složenoj operaciji koju je na zagrebačkoj klinici ‘Radiochirurgija‘ platila 25 tisuća eura. Nakon toga još oko pet tisuća stajalo ju je zračenje na posebnom uređaju u Institutu u talijanskom gradu Avianu, ne računajući troškove odlaska i boravka preko granice.
Obitelj u šoku
Tomu su, pak, prethodile pretrage u splitskoj bolnici.
- Nakon snimanja na CT-u postavljena mi je dijagnoza mezoteliom pleure, teški oblik. Obitelj i ja bili smo u potpunom šoku; vjerojatno se neka čestica zavukla u pluća. Nisam radila u Salonitu nego u trgovini i pekari, ali živim u Kaštelima, nadomak Vranjica. Nemam drugog objašnjenja. Čula sam da je pjevač Massimo Savić preminuo od te bolesti. Meni su prognozirali nekoliko mjeseci života, uz kemoterapiju te obrazloženje da "nije operabilno". Srećom, odbila sam; uporno sam tražila drugo mišljenje, prebrzo su me otpisali, tek na pragu šezdesete. Da sam odmah išla na "kemo" to bi me iscrpilo i ne bih bila dobar kandidat za operaciju koja me zapravo spasila. Evo, već sam poživjela puno, puno duže nego su mi najavili – dirnuto će gospođa Salapić, majka troje odrasle djece. Što je još bolnije, dok se sama borila za život, umirala joj je trogodišnja unuka s teškom dijagnozom leukemije. Ti su mjeseci bili daleko najgori od svega što će vjerojatno ikad doživjeti.
Sudbina joj se potom osmjehnula, premda oprezno; po preporuci je pronašla izvrsnog specijalista, prof. dr. Igora Nikolića sa Radiochirurgije u Zagrebu.
On je procijenio da operativni zahvat na njoj ima smisla, u međuvremenu su je djeca umjesto na kemoterapiju "stavila" – sasvim suprotno! - na režim podizanja imuniteta skupim suplementima, svime što bi joj moglo ojačati tijelo. Takav status, uz ipak neveliku životnu dob, učinio ju je spremnom za operaciju koja je trajala preko devet sati, gdje joj je odstranjen dio dijafragme, donji režanj pluća na području gdje je postavljea mrežica, kao i timus koji ima važnu ulogu u zaštiti organizma i imunološkom odgovoru na upalne procese. Uklonjeno joj je i 18 limfnih čvorova, obavljeno čišćenje srčanih zalisaka... Teško je to laiku i nabrojati i razumjeti. No, svi će razumjeti da je tu zahtjevnu operaciju platila; drugog načina nije bilo.
- Poslije dva mjeseca imala sam četiri ciklusa kemoterapije u KBC Split, a onda su mi talijanski onkolozi preporučili zračenje. Nažalost, naš HZZO to ne pokriva, pa sam (opet privatno) išla u Institut u Avianu. Tamo imaju neki napredni TOMO-uređaj – sažima pacijentica-rekonvalescentica, koja je poslušala upute te sa sinom otišla na mjesec dana u talijanski grad Aviano k dr. Emiliju Minatelu. Pri ruci joj je bio i dr. Alberto Relevant, a "odradila" je ukupno 30 sesija zračenja.
- Zahvalan
sam šefu što me pustio da izbivam s posla mjesec i pol dana. I financijski nam je pomogao, kao i još neki ljudi, jako smo zahvalni svima – u priču se uključuje sin Hrvoje, mladić angažiran sa sestrom Anđelom i udrugom Zdenac u misijama pomaganja djeci Afrike.
Treća kćer Ruže Salapić je, pak, nakon smrti svoje malene kćeri aktivna u udruzi Krijesnice. Suprug Pero je vojni umirovljenik, i također je bio podrška supruzi u njezinoj borbi za život.
Ti su stresni mjeseci prije i poslije operacije brzo prošli, i zdravlje Ruže Salapić se popravilo; ipak, dijagnoza je neumoljiva i neizlječiva. Nakon borbe za život nastupa drugi šok.
- U travnju 2022. dobila sam rješenje Republike Hrvatske o inkluzivnom dodatku u visini od 432 eura te pravo na olakšice poput besplatnog trajektnog prijevoza i popusta na struju. Pisalo je "trajno rješenje". S obzirom da živim sa sinom i suprugom, sin je nakon nekoliko godina pokušao ishoditi od države naknadu za pomoć u kućanstvu, ali to je izgleda bila ogromna pogreška: revidirali su moje nalaze te ne samo da su ga odbili za naknadu pomoći u kući, nego su još zaključili da mi ne treba 432 eura, nego mi je dovoljno dati 162 eura. To su zaključili na osnovu postojećih nalaza, nitko me nije pregledao niti naložio novi CT – ogorčena je Ruža Salapić, danas 64-godišnjakinja.
Kaže da će se žaliti sukladno uputi o pravnom lijeku koja, zna se, ne odgađa izvršenje korekcije iznosa dodatka.
- Novac koji su mi dodijelili taman pokriva dio dodataka prehrani koje pijem za moj teško narušeni imunitet. Pitam se kako je drugima koji su možda zakinuti kao ja. Uz potporu mojih troje djece i supruga ja mogu živjeti pristojno, ali što je s drugima? Možda onima koji nemaju istu razinu podrške, koji ne mogu namaknuti desetke tisuća eura za privatne operacije i tretmane? - ljutito se pita Ruža Salapić, koja se već obratila i odvjetničkom društvu iz Zagreba sa svrhom barem vraćanja inkluzivnog dodatka na staro.
- Čini mi se da svaki "potez previše" može biti kazna za onoga kojemu je ionako teško. Da barem nismo tražili dodatak za pomoć u kućanstvu, ne bi nas zakinulo za ovih dragocjenih 300-njak eura – krši ruke Ruža Salapić.
Nikad joj nije palo na pamet tražiti refundaciju novca za operaciju koju je napravila u privatnoj klinici, niti zračenja u Italiji.
- Znam da tu nemam šanse, na žalost; mogu samo biti zahvalna djeci i ljudima koji su mi pomogli da ostanem na životu. Ali ovo, zakidanje na inkluzivnom dodatku osobi koja s 34 godine staža ima 470 eura mirovine, e ovo je okrutno – smatra Ruža Salapić iz Kaštel Novoga.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....