Svakodnevno se znanstvenici susreću s problemom uskraćivanja podataka u znanstvenoj zajednici. Pretpostavljam da se oko našeg istraživanja digla velika prašina jer smo istražili i objavili ono što svi osjećaju - a to je da postoji kriza znanstvene čestitosti.
Jasno i uz “potporu” dobro istraženih, analiziranih i obrazloženih podataka, plasiranih putem rada koji je naišao na veliko zanimanje (i) svjetske stručne javnosti, tvrdi to Splićanin dr. sc. Mirko Gabelica, otorinolaringolog s Klinike za bolesti uha, nosa i grla s kirurgijom glave i vrata KBC-a Split.
Dr. Gabelica liječnik je mlađe generacije, rođen 1983. godine u Splitu, a nedavno je jedan njegov rad izazvao veliko zanimanje u svijetu, čak je i priču o tome znanstvenom radu prije nekoliko dana objavio prestižni časopis Nature. Da ne duljimo, dr. Gabelica je “zagrizao” u prilično intrigantnu temu - u okviru svoje doktorske disertacije, obranjene na Medicinskom fakultetu u Splitu, proveo je dva istraživanja koja su pokazala kako znanstvenici ne žele dijeliti podatke iz svojih istraživanja.
Prema članku koji je objavio Nature, dr. Gabelica i njegov tim u tome su drugom radu analizirali 3556 biomedicinskih i zdravstvenih znanstvenih časopisa objavljenih u mjesec dana u 282 BMC časopisa. Od toga su za 1792 rukopisa autori izjavili kako su spremni podijeliti na zahtjev neobrađene podatke koji su prikupljeni u okviru tih istraživanja. No, kada su dr. Gabelica i njegov tim zatražili da im te neobrađene podatke i ustupe, njih više od 90 posto ili nije odgovorilo na mail ili je odbilo ustupiti neobrađene podatke, 14 posto (254) je odgovorilo na e-poštu, ali je samo 6,7 posto (oko 120 autora) podatke stvarno predalo u upotrebljivom formatu.
- U našem znanstvenom članku nismo zasebno obradili lokaciju znanstvenika, no većina se može svrstati u zapadnoeuropske i južnoameričke zemlje te Južnu Koreju i Japan. U istraživanju je bilo i pet hrvatskih znanstvenika koji nam nisu ustupili podatke - otkriva dr. Gabelica, kojega smo zamolili za još nekoliko detalja o temi koja je i u svjetskim razmjerima istraživana vrlo rijetko, a svjedoči kako i među vrhunskim umovima ima dosta nekolegijalnosti, taštine, nevoljkosti za suradnju.
Prvi u svijetu
- Pretraživanjem znanstvene literature nismo pronašli baš ista ovakva istraživanja, stoga je moguće da smo mi prvi u svijetu koji smo ga proveli. Naravno, postoje i drugi znanstvenici koji se bave sličnim istraživanjima vezanima za dijeljenje podataka, ali su oni koristili drugačije istraživačke pristupe - objašnjava splitski liječnik.
Koliko je taj rad naišao na odjek u svjetskim razmjerima, svjedoči i mentorica dr. Mirka Gabelice na njegovu doktoratu prof. dr. Livia Puljak, redovita profesorica Hrvatskog katoličkog sveučilišta iz Zagreba i znanstvenica koja se nalazi među jedan posto znanstvenika s najvećim utjecajem citiranosti na svijetu, koja je nakon objave drugog rada izvijestila kako je samo njezina objava na Twitteru o tom radu dosad lajkana više od 20.000 puta i zaradila je oko 6,5 tisuća komentara drugih znanstvenika.
Dr. Gabelicu pitamo kako je uopće došao na ideju istraživati ovu temu i je li očekivao ovakve rezultate?
- Početak je ove priče, kao i svih dobrih priča, profesor Matko Marušić, kojemu sam prišao sa željom da me uključi u neki projekt iz kojega bih mogao koristiti podatke za pisanje članaka koje bih kasnije koristio kao temelj doktorske disertacije. Uključio me u rad Karmele Krleže Jerić, gdje smo istraživali koji digitalni repozitoriji pohranjuju neobrađene podatke iz kliničkih istraživanja, odnosno istraživanja na pacijentima. Neobrađeni podaci iz istraživanja su sve brojke prikupljene tijekom istraživanja koje još nisu statistički analizirane - objašnjava dr. Gabelica. Rad s tim istraživanjem, nažalost, nikad nije objavljen, a dr. Gabelica je u međuvremenu promijenio mentora za doktorat te mu je nova mentorica postala prof. dr. Livia Puljak. Nastavili su istraživati ideju dijeljenja neobrađenih podataka i objavili dva nova istraživanja.
- U prvom istraživanju izabrali smo sedam najutjecajnijih anestezioloških časopisa i analizirali članke koji opisuju kliničke pokuse u razdoblju od dvije godine. Poslali smo upite na 619 adresa autora koji su objavili te članke i pitali da nam podijele svoje neobrađene podatke. Odgovorilo nam je 14 posto ispitanika, a podatke je podijelilo njih četiri posto. Vrlo malen broj tih članaka koje smo analizirali imao je u članku tzv. izjavu o dijeljenju podataka. To je izjava u kojoj znanstvenici pišu jesu li neobrađeni podaci iz istraživanja dostupni i gdje. Među člancima u kojima je pisalo da su autori spremni podijeliti svoje podatke ako im se pošalje upit, vrlo malo autora nam je uopće odgovorilo - prepričava dr. Gabelica.
Istraživanje je nastavljeno u drugom radu, čiji su rezultati naposljetku bili na istom tragu i podigli su dosta bure u znanstvenoj zajednici. Činjenica da se našim istraživačima, od svih znanstvenika koji su se izjasnili da su voljni podijeliti podatke iz svojih istraživanja na upit, povratno javilo samo njih 14 posto, a podatke je podijelilo samo njih oko sedam posto, razotkriva i drugo lice znanstvene zajednice.
- Rezultati su poražavajući, ali u skladu s ranijim istraživanjima koja su provedena na drugačiji način i također su ispitala praktičnu spremnost autora na dijeljenje podataka iz biomedicinskih i kliničkih istraživanja. Iskreno, očekivali smo bolje rezultate u drugom istraživanju. Ako veliki broj ljudi napiše da su njihovi podaci dostupni na zahtjev i onda ih samo sedam posto stvarno podijeli kada im se pošalje zahtjev, taj je rezultat apsolutno poražavajući - slaže se dr. Gabelica, koji napominje kako je uz njega i profesoricu Puljak u prvom istraživanju sudjelovala i Jakica Ćavar iz Kanade. Na drugom je istraživanju s njima surađivala Ružica Bojčić, liječnica zaposlena u Zavodu za Hitnu medicinu u Karlovcu, a dio tehničke podrške odradio je njezin suprug Mirko.
Pitamo dr. Gabelicu što u svojim komentarima na rad pišu ostali kolege iz svjetske zajednice, suočavaju li se i oni sa sličnim problemima?
- Od kolega znanstvenika dobili smo brojne, različite komentare. Mnogi su tražili od nas da im pošaljemo svoj znanstveni članak jer im nije bio dostupan budući da nemaju pretplatu na znanstveni časopis Journal of Clinical Epidemiology u kojem je objavljen. Mnogi su nam poslali komplimente uz komentar da je naš rad u skladu s njihovim iskustvima jer su mnogo puta pokušali dobiti neke istraživačke podatke i u tome su rijetko uspijevali - pobrojao je dr. Gabelica neke od reakcija, dodajući kako je bilo i onih koji su pokušavali opravdavati znanstvenike koji nisu željeli dijeliti podatke, ukazujući na mogući nedostatak vremena, prirodu istraživanja.
Ni odgovor nisu dobili
- Sve to uvažavamo, ali smatramo da su ti znanstvenici mogli barem odgovoriti na naš upit te nas pristojno odbiti uz obrazloženje zašto nas odbijaju. Činjenica da ogromna većina kontaktiranih znanstvenika nije ni odgovorila na naš upit zabrinjavajuća je zbog posljedica na transparentnost u znanosti - ocjenjuje dr. Gabelica, koji kaže i kako nisu imali nerealna očekivanja. Mjesecima su čekali da se autori jave, slali su im podsjetnike, ponudili znanstvenicima potpisivanje sporazuma o neotkrivanju podataka...
- Rijetko kad postoje realne prepreke da se podaci iz istraživanja ne podijele. Na primjer, netko bi mogao smatrati da je potrebno zaštititi podatke iz istraživanja ako smatra da ne može osigurati anonimnost ispitanika, iako postoje postupci kojima možete sakriti njihov identitet. Međutim, ako s drugima podijelite svoje podatke, onda im dopuštate da možda otkriju vašu grešku ili neku drugu znanstvenu spoznaju. Taština je ta koja ne dopušta da se neko drugi okoristi vašom mukom, ali tako u osnovi znanost ne funkcionira - decidiran je dr. Gabelica.
- Zamislite da netko objavi revolucionarne rezultate iz vaših podataka, a vi ste ih previdjeli! Dio znanstvenika vjerojatno ne želi dijeliti podatke zbog te mogućnosti - procjenjuje naš znanstvenik, kojega pitamo i zašto je važno da znanstvenici međusobno dijele podatke do kojih su došli u istraživanjima.
- Dijeljenje neobrađenih podataka među znanstvenicima osigurava provjeru podataka te ubrzanje znanstvenog procesa. Smanjuje troškove budućih istraživanja jer se nova istraživanja mogu provesti na postojećim podacima - za takvo novo istraživanje ne treba se ponavljati cijeli klinički pokus i izlagati ispitanike ponekad i rizičnim intervencijama. Dijeljenje podataka iz jedne studije može omogućiti provedbu novih istraživanja, što konkretno dovodi do novih znanstvenih spoznaja na postojećim podacima - pobrojio je dr. Gabelica. Za njega nema dvojbi, takva otvorena znanost je budućnost, poput medicine utemeljene na dokazima.
- Oba koncepta su toliko prirodna da je nevjerojatno da postoje kao antiteze današnjoj znanosti u kojoj se podaci uskraćuju, a medicina se temelji na dugogodišnjem iskustvu, osobnim preferencijama i načelima sumnjiva porijekla - upozorava dr. Gabelica. Da bi se stvari promijenile, kaže on, nužna je edukacija znanstvenika o važnosti neobrađenih podataka i prednostima dijeljenja podataka za čitavu znanstvenu zajednicu i čovječanstvo.
- Također, urednici časopisa mogli bi zahtijevati objavu neobrađenih znanstvenih podataka zajedno sa znanstvenim člankom ako autori nemaju opravdan razlog zašto ne žele javno objaviti svoje podatke. Pritom bi, naravno, trebalo vrlo strogo definirati što je opravdan razlog, da se opet ne dogodi da podatke netko ne dijeli samo zato što ne želi - poručuje splitski liječnik dr. Mirko Gabelica.