StoryEditor
Hrvatskaznačajan projekt

Hrvatski znanstvenik svjetskog renomea Ivan Đikić: Pronašli smo slabe točke koronavirusa, radimo na lijekovima koji će ga ‘blokirati’

Piše Javorka Luetić
6. veljače 2021. - 19:20

Prof. dr. sc. Ivan Ðikić, hrvatski znanstvenik, dobitnik brojnih svjetskih nagrada i priznanja, ovih je dana od Ministarstva znanosti njemačke države Hessen dobio osam milijuna eura za projekt "Enable", koji vodi zajedno s prof. Maike Windbergs sa Sveučilišta Goethe u Frankfurtu.

I dok se radost zbog ovog uspjeha nije ni stišala, odobreno im je još 15 milijuna eura za drugi projekt, "ProxiDrugs", koji je izabran između sedam prijavljenih. Ovako značajna financijska sredstva veliko su priznanje Sveučilištu Goethe i voditelju tima vrhunskih znanstvenika, jer su prepoznati kao jedan od najuspješnijih centara istraživanja COVID-a 19 u Njemačkoj. Što o tim projektima kaže sam Đikić, što će se istraživati i kakve rezultate očekuje u nekoj bliskoj budućnosti, otkrio nam je i odgovorio na još niz pitanja vezanih uz aktualnu pandemiju COVID-a 19.

– Radi se o natječaju znanstvene izvrsnosti u državi Hessen. Uložili su 40 milijuna eura i izabrali šest najboljih projekata. Među njima je naš projekt "Enable", kojemu je cilj omogućiti što bržu primjenu modernih tehnologija, poput kemijskih proba i bioloških lijekova, u borbi protiv upalnih i zaraznih bolesti. Naš je cilj ubrzati prijenos znanja iz akademskih laboratorija prema translaciji u kliniku. Pri tome smo definirali ciljano inhibiranje upalnih procesa kao jedan od zajedničkih mehanizama razvoja bolesti, na primjer tumora, te neurodegenerativnih i zaraznih bolesti. Osim blokiranja upalnih procesa, drugi je važan cilj i bolje razumijevanje bolesti COVID-19, posebno stanja kada je virusna bolest povezana s superinfekcijom bakterijama. O tome se danas malo zna i potrebno je puno više kliničkih i molekularnih studija da razumijemo koje su važne točke koje se mogu terapijski kombinirati. Zadnji projekt fokusiran je na bakterije koje su otporne na antibiotike, na primjer Acinetobacter Baumannii, koje predstavljaju veliku opasnost za budućnost. Na tome moj laboratorij radi već dulji niz godina i u suradnji s drugim laboratorijima unutar "Enable" mreže i ta će se istraživanja sada ubrzati.

U kojoj je fazi istraživanje i kada se može očekivati da će lijekovi biti dostupni?

– Ministarstvo od nas ne očekuje lijekove, nego rješenja kako se mogu brže razvijati lijekovi u budućnosti. Mi trebamo pronaći nešto novo, kreativna inovativna rješenja za budućnost. Upravo smo takvu poruku dobili i od vodstva Ministarstva znanosti, jer i oni shvaćaju koliko je važno ulaganje u lokalno znanje i tehnologije u bržem rješavanju budućih kriza. Dobar je primjer bio i stvaranje cjepiva u kompaniji BioNTech, koje je posljedica 20 godina ulaganja ministarstva i akademije u mRNA tehnologiju, te suradnja s gospodarstvom. Upravo zbog toga je i BioNTech bio spreman na takav fenomenalan i brz razvoj cjepiva.

Očito je da ste već postavili istraživačke ciljeve i da već radite na lijeku protiv COVID-a 19!?

– Mi smo prije nekoliko mjeseci objavili rad u časopisu "Nature", gdje smo pronašli enzime koji su nužni za širenje koronavirusa. Ako ih blokiramo, virus se ne može umnažati i ne može izići izvan ljudske stanice. Prema tome, to su slabe točke koronavirusa. I sada smo usmjereni na pronalazak specifičnih lijekova koji će ciljano blokirati te enzime. Taj je cijeli proces vrlo rizičan i dug, ali vjerujemo da je potrebno marljivo nastaviti s tim radom i pokušati što prije doći do rješenja. Kao bazični znanstvenici, želimo zajedno s farmaceutskom industrijom pronaći rješenja koja mogu omogućiti stvaranje lijekova u bližoj budućnosti protiv COVID-a 19, ali i za zaštitu protiv budućih koronavirusa. Mnogi ljudi ne razumiju da je pronalazak lijeka dugotrajan proces i nekada je potrebno 10 ili 20 godina do uspjeha. Najbolji je primjer virus HIV. Bilo je potrebno 30 godina da se pronađe kombinacija lijekova koja je danas vrlo uspješna u kontroli bolesti AIDS-a. Kod HIV-a cjepiva nisu bila uspješna, ali lijekovi su bili. Važna je poruka javnosti da se mi znanstvenici nikada ne predajemo i da ćemo raditi dok god ne riješimo izazove koje imamo. Nekada smo uspješniji prije, nekada kasnije. Moj je osjećaj da s većom otvorenošću i suradnjom između znanstvenika s akademije i farmaceutske industrije naše šanse postaju sve veće. To smo pokazali i u COVID krizi.

Dva dana nakon prvog uspjeha još jedan: na izboru projekata za budućnost gospodarstva u Njemačkoj, vaš projekt "ProxiDrugs" izabran je između sedam projekata. Koji je cilj tog drugog projekta?

– Taj mi je uspjeh osobno još draži jer sam ideju za taj projekt pripremio prije 16 mjeseci, kad sam se vratio iz Genentecha, kompanije u San Franciscu koja je uistinu jedna od vodećih inovativnih kompanija, gdje sam naučio gledati drukčije na korištenje tehnologija, preuzimanje rizika i fokusiranje na ostvarivanje znanstvenih ciljeva prema gospodarstvu.

Jedan od glavnih problema današnjice je nedostatak novih metoda u stvaranju potrebnih lijekova. Dosadašnje metode korištenjem kemijskih inhibitora ili bioloških lijekova (npr. protutijela, nanotijela) dovele su do stagnacije u broju novoodobrenih lijekova godišnje. Stoga sam i predložio potpuno novu kemijsku metodu djelovanja budućih lijekova koja se zove Proximity-inducing, tj. približavanja ciljanog proteina koji uzrokuje bolest i enzima u našim stanicama koji mogu te proteine razgraditi i ukloniti uzrok bolesti. Zato je projekt nazvan "ProxiDrugs". Taj novi koncept i vizija prihvaćeni su fenomenalno brzo i unutar 12 mjeseci našem su se konzorciju pridružile i četiri farmaceutske industrije, te smo na tom kompetitivnom natječaju od 136 aplikacija mi izabrani između sedam koje su na kraju financirane. Radi se o pet milijuna eura godišnjeg ulaganja Ministarstva znanosti tijekom devet godina, što je ukupno 45 milijuna eura. Mi smo sada dobili potvrdu za prve tri godine, odnosno 15 milijuna eura, a nakon evaluacije možemo dobiti još tri, te potom još tri godine. Potrebno je pokazati transfer te tehnologije prema gospodarstvu i koristi za društvo.

Znanstvenici su u rekordnom roku kreirali cjepiva, od kojih su neka odobrena, a druga će biti uskoro. No, u međuvremenu se pojavljuju mutacije virusa, a isporuka cjepiva kasni. Kako ćemo se u takvoj situaciji boriti protiv virusa?

– Na sve te probleme gledam s više optimizma i vjerujem da ćemo za dva mjeseca imati dovoljno cjepiva od nekoliko proizvođača, te da ćemo do kraja ljeta uspjeti zaštititi rizične skupine, jako smanjiti smrtnost i pomoći zdravstvenom sustavu. Pri tome je važna organiziranost i brzina procjepljivanja ljudi širom svijeta, zbog toga je program COVAX Svjetske zdravstvene organizacije jako važan. Borba s novim sojevima i mutacijama je stalna i znamo za više tisuća mutacija unutar godinu dana. Također vjerujem da ako budemo pažljivi ove godine, moći ćemo kontrolirati i pojavu novih sojeva, a i stvarati nova cjepiva na nove sojeve. Svijet je naučio jako puno u zadnjih 12 mjeseci o tome kako se može kontrolirati pandemija, ali i kako djeluju cjepiva i koliko dugo traje imunitet.

Možete li objasniti kako pojedina cjepiva djeluju, u čemu je razlika između mRNA i adenovirusnih cjepiva?

– Svim je uspješnim cjepivima zajedničko da unose u naš organizam specifičan antigen COVID virusa (najčešće je to protein šiljka ili S protein, a ponekad i cijeli umrtvljeni virus) na koji naš organizam stvara učinkovit i dugotrajan imunitet. Razlike su samo u prijenosu, odnosno tehnologiji koje razne kompanije koriste. Na primjer, glasnička RNA koja kodira protein šiljka može se ubaciti u naš organizam ako je umotana u lipidnu ovojnicu (cjepiva Pfeizer/BioNtech i Moderne), ili se gen (DNK) za protein šiljka može staviti u adenovirusne vektore (Astra/Zeneca-Oxford i Sputnik 5), ili se može primijeniti purificirani protein šiljka koji je produciran u bakterijama i onda iniciran kao cjepivo (Novavax), ili se koristi cijeli umrtvljeni virus bolesti COVID-19 (SinoPharm – kinesko cjepivo).

Je li rad na kreiranju lijekova na neki način utrka s kvalitetnim cjepivima, ili oni moraju djelovati paralelno?

– Potrebno je imati i cjepivo, ali i lijekove protiv bolesti COVID-19. Cjepivo stvara protutijela koja blokiraju ulazak virusa u naše stanice i širenje pandemije među ljudima, dok lijekovi pomažu kod već inficiranih osoba koje imaju simptome u kasnijim fazama i na taj način možemo blokirati viruse koji su već u stanicama i našem organizmu. Na taj način sprječavamo razvoj bolesti i umanjujemo smrtnost kod teže oboljelih osoba.

Provodi li se dovoljno testiranja da bismo uopće znali koliko su se novi sojevi proširili, jer se navodno puno brže šire i imaju veću smrtnost?

– Kratko, odgovor je – naravno da trebamo više sekvencionirati, ali i koristiti metode PCR-a s posebnim primjerima koji razlikuju stare od novih sojeva. Najveći je problem neorganiziranosti onih koji vode cijeli sustav i njihove nepripremljenosti da reagiraju na vrijeme.

U Velikoj Britaniji započela su masovna testiranja "od vrata do vrata" u pokušaju suzbijanja širenja zaraznije južnoafričke verzije novog koronavirusa.

– Sve su te mjere preventivne i pokušavaju obuzdati nove sojeve i njihov utjecaj na broj teško oboljelih u zdravstvenim ustanovama. Dosadašnji podaci pokazuju da cjepiva štite i protiv sojeva koji su pronađeni u Engleskoj. Postoje podaci o nešto manjoj efikasnosti imuniteta stečenog na normalni virus protiv južnoafričkog soja, no to je još uvijek dovoljno za značajni dio zaštite.

Kako ocjenjujete situaciju u Hrvatskoj; s jedne strane imamo značajno povoljniju epidemiološku situaciju (stotinu zaraženih na 100.000 stanovnika!), a cjepivo, koje je sve veći broj ljudi spreman primiti, stiže u nedovoljnim količinama?

– Situacija u Hrvatskoj obilježena je dominantnim utjecajem politike na brojne odluke Stožera. U proljeće su odluke bile dobre zbog straha političara i njihova fokusa na kontrolu bolesti, no na jesen su političari mislili da mogu kontrolirati virus i to je utjecalo na kriznu situaciju od listopada do prosinca i više od 4500 umrlih u tri mjeseca. Na sreću, zbog pritiska i utjecaja brojnih znanstvenika, Vlada je promijenila svoj stav i krajem studenog donijela pravilne mjere, a još važnije, promijenili su javnu retoriku i komunikaciju, što je dovelo do promjena u ponašanju većine ljudi. Građani Hrvatske u većini su svojim ponašanjem pridonijeli ovom velikom padu kojem sada svjedočimo. Hrvatska je također imala sreću da u prosincu i siječnju nismo imali veliki dolazak stranaca i turista, koji su u mnogim zemljama Europe proširili nove brzošireće sojeve iz Engleske. Naš cilj treba biti 50 novozaraženih na 100.000 stanovnika i manje od 10 posto pozitivnih na testovima. Kad to postignemo, onda ćemo prijeći u kontrolu širenja virusa. Mislim da to možemo postići ako i dalje budemo oprezni.

Dosta je veliko nezadovoljstvo ljudi mjerama koje su na snazi.

– Ljudi su dosta nezadovoljni, i to s pravom, jer je bilo dosta nepravednih i nerazumnih odluka koje se nisu primjenjivale na sve podjednako. Želio bih da se unaprijedi komunikacija Vlade i Stožera, da bude iskrenija i transparentnija. Shvaćam ljude, kao što i shvaćam dileme koje ima Stožer u donošenju odluka. Što se tiče Vlade, njima bi bilo najbolje da kroz razgovor s gospodarstvenicima rješavaju nadolazeće probleme, jer sukobi i javni prosvjedi mogu samo pogoršati epidemiološku situaciju, kao i socijalno-gospodarsku.

Rezultati analize izraelskih znanstvenika jasno su pokazali da su brojevi novozaraženih i hospitalizacija pali kod starijih od 60 koji su prvi cijepljeni, te da su gradovi s većim udjelom procijepljenih koji su najranije krenuli s kampanjom bilježili najveći pad?

– Izrael nam ukazuje na vrlo pozitivne rezultate. Oni su već procijepili oko 40 posto populacije i uistinu cjepiva djeluju i štite rizične skupine, tako da je u tako kratkom vremenu primijećen statistički značajan pad smrtnosti u starijoj populaciji. To su ohrabrujući podaci i dobar pokazatelj onima koji osporavaju vrijednost cijepljenja.

Nedavno je predsjednik Svjetske zdravstvene organizacije izrazio zabrinutost zbog diskriminacije siromašnijih zemalja u pogledu dostupnosti cjepiva. Je li zabrinutost opravdana i kako riješiti tu diskriminaciju?

– Ta je zabrinutost prvenstveno stručna jer oni shvaćaju da nećemo uspjeti kontrolirati ovu pandemiju bez globalnog cijepljenja. Upravo radi toga treba postojati centralni program COVAX, koji će na vrijeme osigurati cjepiva i siromašnijim zemljama.

Zašto se dogodila zbrka s cjepivom, hoće li ga stvarno bogati moći dobiti brže i lakše nego siromašni (ako ga uopće i dobiju)? I Hrvatska je među zemljama s najmanjom procijepljenošću!?

– Mislim da će se većina problema s proizvodnjom cjepiva riješiti za par mjeseci i da ćemo boljom organiziranošću i povećanjem proizvodnih kapaciteta moći opskrbiti potrebe za cijepljenjem u 2021. godini.

COVID ostavlja brojne i neke vrlo ozbiljne posljedice kod onih koji su ga preboljeli. Koje vam se od onoga što se za sada zna čine najozbiljnijima?

– COVID-19 je sistemska bolest koja ostavlja svoje ožiljke na većini organa, a ne samo na plućima, prvenstveno zbog toga što napada naše krvne žile, uzrokuje manje upalne reakcije u žilama i stvaranje krvnih ugrušaka. Uz te, najopasniji su neurološki kronični simptomi poput gubitka okusa i mirisa, ali sve češće vidimo i psihičke simptome promjena ponašanja, depresivnosti, anksioznosti i drugih.

item - id = 1075973
related id = 0 -> 1129183
related id = 1 -> 1128383
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. rujan 2021 22:49