Europa ga je izbacila iz uporabe zbog ozbiljne zabrinutosti za ljudsko zdravlje. Ipak, tragovi klorpirifosa i dalje mogu pronaći put do europskih potrošača – kroz hranu proizvedenu izvan Europske unije. Najnoviji hrvatski slučaj pokazuje da taj problem nije apstraktan: pesticid koji se više ne smije koristiti u europskoj poljoprivredi pronađen je u proizvodu koji je stigao iz Kine i završio na hrvatskom tržištu.
Državni inspektorat Republike Hrvatske upravo je zbog ostataka klorpirifosa naredio opoziv proizvoda Nature’s Best Harvest Rosenknospen, odnosno pupoljaka ruže. Riječ je o pakiranju od 100 grama, podrijetlom iz Kine, koje je u Hrvatsku stiglo preko nizozemskog dobavljača Herman Kuijper BV, a prodavalo se u Splitu. Obavijest je objavljena 19. kolovoza 2026. godine.
Na prvi pogled riječ je o još jednom opozivu hrane. No iza tog pakiranja krije se puno veće pitanje: kako je moguće da pesticid koji je Europska unija zabranila zbog zdravstvenih rizika i dalje dolazi do europskih potrošača?
Klorpirifos je organofosforni insekticid koji djeluje na živčani sustav. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) 2019. godine zaključila je da postoje zabrinutosti za ljudsko zdravlje te da se na temelju dostupnih podataka ne može utvrditi sigurna razina izloženosti. Europska komisija nakon toga nije obnovila njegovo odobrenje, a uporaba klorpirifosa u sredstvima za zaštitu bilja u EU prestala je 2020. godine.
Ali zabrana uporabe u Europi nije značila da će klorpirifos nestati iz međunarodne trgovine.
U trećim zemljama pravila mogu biti drukčija. Proizvođač izvan EU može koristiti pesticid koji europski poljoprivrednik više ne smije koristiti. Takav proizvod potom može krenuti prema europskom tržištu – i upravo zato EU ima posebna pravila o maksimalnim dopuštenim razinama ostataka pesticida u hrani.
Europska komisija pritom izričito navodi da se snižene maksimalne razine ostataka klorpirifosa primjenjuju i na hranu proizvedenu u EU i na uvezenu hranu.
U hrvatskom slučaju stvar je otišla korak dalje: službene kontrole otkrile su ostatke klorpirifosa u konkretnom proizvodu i on je povučen s tržišta jer nije bio u skladu s europskim pravilima o maksimalnim razinama ostataka pesticida.
I tu počinje priča o europskom paradoksu: ono što ne dopuštamo vlastitim poljoprivrednicima može nam se, pod određenim regulatornim uvjetima, vratiti kroz međunarodnu trgovinu.
Pitanje više nije samo koliko pesticida koristimo u Hrvatskoj ili Europi. Pitanje je i što kupujemo, odakle to dolazi i koliko učinkovito kontroliramo hranu koja ulazi na zajedničko europsko tržište.
Najnoviji slučaj s pupoljcima ruže pokazuje da kontrola funkcionira barem onda kada se problem otkrije. Ali istodobno otvara neugodno pitanje: koliko je sličnih proizvoda prošlo ispod radara i koliko potrošača uopće zna da se pesticidi zabranjeni u EU mogu pojaviti kao ostaci u uvoznoj hrani?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....