StoryEditor

Anđelko Milardović: Pravi euroskepticizam počinje 2013. godine

Piše PSD.
26. siječnja 2012. - 22:22
U samu referendumsku zoru, samo nekoliko dana prije hrvatskog sudbonosnog “da” Europskoj uniji, svjetlo dana ugledala je knjiga koja vas neće natjerati da a priori odbacite ili prihvatite ideju Unije, iako smo se već odlučili za nju, nego da je propitkujete.

Autor knjige “Tri eseja o euroskepticizmu” je prof. dr. sc. Anđelko Milardović, znanstveni savjetnik u trajnom zvanju Instituta za migracije i narodnosti Zagreb i voditelj Centra za politološka istraživanja, koji čitatelje vodi kroz trodijelno putovanje kritičkoga gledanja na Europsku uniju. Upravo je njegovo djelo, koje danas predstavlja i u Ljubljani, bio povod za razgovor o euroskepticizmu, čestim zabludama i dogmama koje se vežu uz taj pojam, te o činjenici da ulazak Hrvatske u EU ne označava njegov kraj, nego naprotiv − početak.

Kako komentirate rezultate referenduma?

− Građani Hrvatske su odlučili i tu odluku valja poštovati. No, imam dvije primjedbe na organizaciju referenduma. Prvo bih se osvrnuo na ustavne promjene, odnosno, kako ih ja zovem, na ustavni, čak i socijalni inženjering, zbog kojih je još manje ljudi moglo izići na referendum, a on bi se i dalje smatrao važećim. Druga je primjedba i svojevrsna sotonizacija onih koji razmišljaju drukčije te kritički propitkuju Uniju. To su ujedno dva glavna razloga zbog kojih je tako malo ljudi izišlo na birališta. No, da nije došlo do ovakvih ustavnih promjena, tko zna što bi bilo? Neosporna je legalnost referenduma, ali može li se isto kazati i za njegov legitimitet?

Demistificirajmo pojam euroskepticizma koji ljudi, vrlo često nesvjesno, miješaju s eurofobijom.

Skepsa je oblik metodičke pozicije u mišljenju kad čovjek u startu sumnja u određene stvari koje doživljava u realnom svijetu. Euroskepticizam nije ništa drugo doli rasprava o Europi. S druge strane, fobija spada u polje psihijatrije, dijelom i psihoanalize, kao tip iracionalnog straha od nečega i nekog... Te dvije pozicije ne smiju se brkati. No, u javnom diskursu to se čini zbog manipulativnih razloga. Valja napomenuti da nema Unije bez euroskepticizma.

‘Ili si s nama, ili protiv nas’

Zašto?

Zato što je euroskepticizam tip dijaloga između različitih društvenih skupina koje žive u Uniji i koje pokušavaju kritički promišljati njezin koncept, te koje polemiziraju s njezinim institucijama.

Termin objave knjige je pogođen. Zahvaljujući neposrednoj blizini referenduma, postala je “vruće štivo”.


− Naravno, događaj je povod. Ali ne mislim da moja knjiga može bitno utjecati. Postoje mnogo jači propagandni mediji koji utječu na svijest građana i proizvodnju pristanka. Ali, zašto ipak ne osmisliti jednu knjigu u kontekstu društvenog događaja, jer ona ima svoju praktičnu i orijentacijsku vrijednost.

Kako komentirate “marketing” oko predstavljanja Europske unije? Jeste li zadovoljni načinom na koji su vlasti, bivša i sadašnja, to činile?

− Sve prethodne vlasti, uključujući i ovu, predstavljaju projekt Europske unije Hrvatskoj na tragu propagandnog i indoktrinacijskog diskursa. Kao da u Hrvatskoj ne postoje i društvene skupine koje ne dijele stav i mišljenje političkih elita koje su i kroz tu propagandu i indoktrinaciju sotonizirani. Nedopustivo je da u demokratskom društvu ne postoje tolerancije prema različitim mišljenjima. I euroskeptike treba uzeti u obzir, ne omalovažavati i podcjenjivati.

Valja im dati mogućnost javnog očitovanja bez ikakvih javnih kazni. I to je jedan od razloga zašto sam napisao knjigu. Načinu na koji se projekt predstavljao pristupalo se dogmatski, što u sebi nosi mentalno nasilje koje kao da kaže ”ili si s nama ili si protiv nas”. Euroskeptike se omalovažava, ismijava, iako dosta njih ima valjane argumente. Ljude treba prihvatiti u njihovoj punini kakvi jesu, a ne da se nad njima provodi jedan tip simboličkog nasilja. Svatko ima pravo na svoje mišljenje i identitet, bilo da je riječ o euroskepticizmu i eurofobiji, sve dok ne zadire u slobode drugih i dok je u skladu s Ustavom.

U knjizi spominjete kako se u Hrvatskoj već neko vrijeme provodi proizvodnja pristanka...

− Propagandni sustavi, a u ovom se slučaju i mediji pretvaraju u to jer nema politički disonantnih tonova, rade na konceptu pristanka kako bi građani glasali pozitivno. Metoda proizvodnje pristanka dosta je agresivna, čak i iritantna. Smeta mi podcjenjivački odnos vlasti prema građanima. Socijalna klima koja je uoči referenduma stvorena u Hrvatskoj ne ide u prilog demokraciji i toleranciji prava na razlike.

Privatna stvar

Među euroskeptičnom populacijom Lijepe naše, pokazala su istraživanja, ima i dosta mladih ljudi, ali i intelektualaca. Ruši li se tako dogma o euroskepticima kao starijim ljudima s nižim stupnjem obrazovanja?

− Naravno! GONG je proveo neka istraživanja o euroskepticizmu među mladima, a njihovi su rezultati pokazali određeni stupanj euroskepticizma u najobrazovanijoj populaciji. Riječ je o konstruiranoj percepciji da su skeptici “natražnjaci”, primitivci, ultrakonzervativci, desničari, što nije istina. Stoji činjenica da je euroskeptični dio društva razočaran unutarnjim događajima, beznadnošću, a s druge strane vide što se zapravo događa s projektom EU-a, vide da se društvo nagovaralo na ulazak u najnezgodnijem trenutku.

Da je to bilo prije 10 godina, ovakve napetosti ne bi bilo i provodila bi se dosta mekša propaganda. Kad govorimo o mladima, valja spomenuti da su oni u prednosti jer su im preko novih medija dostupne sve informacije, misle svojom glavom i ne nasjedaju jeftinoj propagandi.

Što ste vi zaokružili na referendumu?

Neću vam na to odgovoriti jer je to moje pravo. Na tribini u Zagrebu svi su se manje-više javno izražavali. Za mene je to privatna stvar, isto kao i koja nam je vjera, broj žiroračuna, članstvo u stranci, za koga smo glasovali... Takve se stvari ne trebaju govoriti, ali stvorena je nabijena netolerantna atmosfera u kojoj bi čovjek imao psihičkih, a možda i profesionalnih problema ako kaže da je glasao protiv. Je li to normalno? Po meni nije...

U svojoj ste knjizi raščlanili euroskepticizam na meki i tvrdi...

Meki je onaj koji se pojavljuje kod prodemokratski orijentiranih društvenih skupina koje odbacuju koncept Unije s postdemokracijom gdje su elite, oligarhije i tehnokracije preuzele vlast. Takvi ljudi zalažu se za demokratizaciju EU-a, nemaju ništa protiv integracija, nego protiv aktualnog stanja, koje nije demokratsko, nego postdemokratsko. Njima se mogu pridružiti neokonzervativci, no oni su ipak za niži stupanj integracije te se suprotstavljaju mogućoj federalizaciji Europske unije.

Nasuprot njima stoje ”tvrdi” skeptici koji su pozicionirani na krajnjim lijevim i desnim polovima. Na lijevom polu, koji Europu doživljava kao neoliberalnu tvorevinu, raspravljaju o čisto konceptualnim pitanjima Europe. S druge strane, ”desne” teme su suverenitet, identitet, odbacivanje globalizacije, nacija i domovina. Naravno, i među njima ima i euroskeptika, ali i eurofoba. Prvi načelno prihvaćaju Europu, ali odbacuju njezinu uniju, dok drugi odbacuju Europu kao kulturni identitet i entitet.

Što će se dogoditi s hrvatskom demokracijom u Europskoj uniji?


− Iz simulirane demokracije ulazimo u stanje visokog demokratskog deficita, okarakterizirano jednokratnom upotrebom biračkih masa za političku legitimaciju struktura moći i za upravljanje društvom od političkih elita s minimalnom i poslije nikakvom političkom participacijom. To je čista regresija demokracije. Primjer toga su vlade u Grčkoj i Italiji, a evo, ni Slovenija nije daleko od dolaska tehnokrata na vlast.

U knjizi spominjete i hrvatske aktere euroskepticizma dijeleći ih na tri kategorije.

− Riječ je o političkim strankama, udrugama civilnog društva, odnosno različitim inicijativama, te cyber euroskepticizmu. I oni se dijele na tvrde i meke, te po ideološkom razvrstavanju i na lijeve i desne. Nasuprot njima stoje eurounionisti. S druge strane postoje i eurorealisti, koji su u biti meki euroskeptici, jer društveno je prihvatljivije biti eurorealist nego euroskeptik. Pravi euroskepticizam pojavit će se tek sada, pozitivnom odlukom na referendumu i konačnim pristupanjem Hrvatske. Ovo je dosad sve na razini virtualnog, jer svojeg realnog utemeljenja u društvenim procesima unutar Unije nema.

‘Ispada da smo žicari’

Jesu li za, kako je vi nazivate, sotonizaciju euroskeptika odgovorni mediji ili vlast?

− Kako možete razdvojiti prst i nokat? U ovom su projektu isprepleteni svi... Čak je jedan veliki list koji izlazi u Zagrebu navodno iz svojeg središta, iz jednog velikog europskoga grada, dobio direktivu da se ništa kritički ne piše o Uniji i da se ne razgovara o euroskepticizmu. Toliko o slobodi medija...

U medijima se naveliko spekuliralo koliko dobivamo ulaskom u EU...

− Ispada da smo ”žicarsko” društvo koje treba nešto užicati od Bruxellesa. Bilo bi bolje da sami nešto proizvedemo. Ovako je cijela propaganda mamila ljude materijalnim dobitkom. Tu su bile i stupidne reklame u kojima, među ostalim, govore kako mladi ulaskom EU mogu svuda studirati. Mogu oni već sada studirati gdje žele, pod uvjetom da za to imaju novca. Ista će situacija biti i ako pristupimo Uniji. Nažalost, nije se govorilo o nematerijalnim dobicima, preko kojih se dolazi do materijalnih koristi.

Ipak, u svojoj ste knjizi spomenuli koristi koje bi građani Hrvatske mogli imati ulaskom u EU.

− Dobili bismo institucionalni kontinuitet na dugi rok u kojem bi se gradile političke institucije i formirale elite, druga je korist dobitak vladavine zakona, a treći dobitak je modernizacija. Tako bismo uz pomoć sređenog društva došli do blagostanja. Onda je suvišno govoriti o materijalnim mamcima. Osim toga, dobili bismo i samopoštovanje i samopouzdanje, kojega nam toliko nedostaje.

Jesmo li spremni za EU?


- Nismo pripremljeni i organizirani kako treba. Neki smatraju da treba skočiti u vodu, pa što bude. Volio bi da imamo jaču ekonomsku podlogu prije pristupa. No, u zadnjih 20 godina kleptokracija i oligarhija su oglođali ovo društvo do kosti, sada slijedi vađenje srčike , a nakon toga mrvljenje kostiju i stvaranje koštanog brašna koje će se prodati. A što onda?

vlado ozretić

Hrvate treba još informirati o budućem članstvu u EU

Proces informiranja hrvatskih građana treba nastaviti, složili su se jučer na službenom sastanku potpredsjednik Vlade Neven Mimica i veleposlanik Paul Vandoren, šef Delegacije EU-a u Hrvatskoj.  Obojica su se usuglasila da je potrebno daljnje jačanje upravnog apsorpcijskog kapaciteta kako bi zemlja bila u stanju koristiti veća sredstva EU-a. S obzirom da je Europska komisija predložila smanjenje dostupnih sredstava preko Kohezijske politike, navodeći upravo apsorpcijski kapacitet kao glavni razlog, možda se ovim najavljuje i mogućnost iznimke za Hrvatsku, kako bi imali priliku povući onoliko novca koliko smo dogovorili u pregovorima.

G.KOTUR

‘Ako se raspadne Unija, ima li hrvatska Vlada alternativu?’

Kako pomiriti scenarije u kojima se dogodi scenarij “Titanic”, a da Hrvatska, koja je u međuvremenu ušla u Uniju, prođe “lišo”.
− Pitanje je ima li ova Vlada alternativni scenarij ako dođe do urušavanja projekta EU-a? Naime, trebala bi imati alternativu i javno je reći građanima. No, što ako EU zaista propadne? Vlada se o tome nije javno očitovala. Možda ga Vlada i ima nekakav scenarij, ali onda ga je trebala obznaniti narodu, i to već u Planu 21. U protivnom, oni se ponašaju neodgovorno. Ne razumijem zašto se žurimo. Aktualna vlast ne može ni zamisliti što će biti s njima ako EU propadne, jer neće moći otvoriti najavljene reforme.

item - id = 155765
related id = 0 -> 1021332
related id = 1 -> 1020390
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. listopad 2021 20:16