Na makadamskom putu na Kočinjem brdu kod Klisa u ponedjeljak 6. prosinca 2010. godine, oko 16 sati, pronađeno je tijelo muškarca. Žrtvu zločina pronašao je mještanin koji je tim putem, koji se nalazi oko 150 metara od glavne ceste, išao po drva.
– Kad sam bio gotov s poslom i došao kući, krenuo sam gore autom po drva. Tamo nam je put za stare kuće i nakon nekih 60 metara vidim ispred sebe čovjeka kako leži na leđima.
Vidio sam i da nigdje nema automobila. Vratio sam se dolje u selo po jednog susjeda pa smo ponovno krenuli gore. Odlučili smo da nećemo odmah zvati policiju jer je mogao biti neki pijanac.
Došli smo gore nakon 20-ak minuta, bilo je oko 15.40, te smo vidjeli da je čovjek i dalje na istome mjestu. Nismo se približavali, nego smo nazvali policiju – kazao je.
Otežani uvjeti očevida
Čim su došli, policajci su utvrdili da se radi o mladiću usmrćenom s dva hica iz vatrenog oružja u glavu. Ubijeni mladić kod sebe nije imao osobne dokumente, mobitel ni novčanik, te je zbog toga, ali i zbog zgrušane krvi na licu, prepoznavanje bilo otežano.
Na zglobu je imao ručni sat. Budući da je policiji prethodnoga dana prijavljen nestanak mladića njegova opisa, krenulo se od pretpostavke da se radi upravo o njemu.
Ubrzo je utvrđeno da je ubijeni Ivo Stipetić (22), podrijetlom iz Postira na Braču. Živio je u Splitu, odakle se prije nekoliko godina preselio iz Zagreba.
Nestanak mladića prijavila je njegova 22-godišnja djevojka, s kojom je bio u vezi dvije godine, dan prije, u nedjelju, Drugoj policijskoj postaji u Splitu. Dežurnom je policajcu kazala da je svoga mladića zadnji put vidjela u petak 3. prosinca.
Tog joj se dana javio oko 17.30 i kazao da ide još nešto obaviti, nakon čega su se trebali naći u 18 sati. Budući da nije došao niti se javio, nazivala ga je i slala mu poruke, ali odgovora nije bilo.
– On je prema meni bio u redu. Tu i tamo sudjelovao je u nekoj tučnjavi, ali tu sigurno nije bila riječ o mafijaškom obračunu, kako se po nekim medijima pisalo, jer se on nije bavio takvim stvarima.
Da se bavio time, vozio bi skupe aute i ne bi imao problema s plaćanjem stana od 320 eura – kazala je očajna djevojka.
Očevid se tijekom ponedjeljka navečer odvijao u otežanim uvjetima zbog vjetra i mraka te je nastavljen sutradan ujutro. Pokraj tijela su nađene dvije čahure, jedna kalibra 9 mm, dok je druga bila bez oznake, a izmjeren je njezin promjer od 5,8 mm.
Drugog dana očevida nađene su još dvije istog promjera. Oko tijela nije bilo tragova povlačenja, tako da se pretpostavljalo da je ubijen na mjestu gdje je nađen.
Nakon što je na Odjelu patologije u KBC-u Split obavljena obdukcija, patolog je dao okvirno vrijeme smrti.
– Nije mrtav dulje od 24 sata. Na glavi ima dvije ulazne i dvije izlazne rane. Jedna počinje pokraj desnog oka, a završava na lijevom uhu, dok je druga na zatiljnom dijelu glave u vlasištu, a izlazi na desnoj obrvi.
Osim prostrijelnih rana na glavi, nisu bili vidljivi drugi tragovi nasilja ni obrambene ozljede. Ima dvije tetovaže, vojnika na jednoj i panteru na drugoj ruci – kazao je sudski vještak.
Ustrijelna rana na zatiljku ukazivala je na to da je mrtvi mladić okrenut s prsa na leđa kad je ubijen. Nađen je na leđima s lagano raširenim rukama, koje su tako pale uz tijelo pri okretanju tijela.
Položaj je potvrđivao da je ubijen upravo na mjestu gdje je nađen jer bi, da je ubijen negdje drugdje i izbačen na Kočinjem brdu, tijelo imalo drugačiji, zgrčeni položaj. Ivo Stipetić je do godinu i pol dana prije smrti trenirao u jednom kickboxing u klubu u Splitu.
Policiji je otprije bio poznat po nekoliko kaznenih djela za koja je bio prijavljen, pa tako i po iznudi i nanošenju teških tjelesnih ozljeda nakon svađe u prometu. U obradi njegova ubojstva inspektori su ispitali više od 30 osoba, od kojih su mnoge doveli u službene prostorije.
Pojedinima od njih napravili su i parafinske rukavice, odnosno odljev dlana kojim se otkrivaju tragovi barutnih čestica na koži. Deset dana prije smrti Ivo Stipetić je s Kristijanom Stojanovićem (29) remetio javni red i mir u kafiću u Supetru.
Razbijali su boce i čaše po kafiću te gađali goste, a u neredu je lakše ozlijeđen jedan muškarac. U postaju su stoga doveli i Kristijana Stojanovića i muškarca ozlijeđenog u kafiću i obojica su prošli testiranje poligrafom, tzv. detektorom laži.
Napravljene su im i parafinske rukavice, koje također nisu dale nikakav trag. Stojanović je sam priznao kako je vidio Ivu Stipetića na dan kad je nestao, ali ništa ga nije povezivalo sa zločinom. Stoga je pušten na slobodu.
Istraga u Zagrebu
Kako su roditelji ubijenoga živjeli u Zagrebu, istraga se proširila i na krug njegovih prijatelja i poznanika s tog područja, također bez rezultata. Mjesec dana nakon smrti Ive Stipetića i dalje nisu imali osumnjičenu osobu, a nije se ni znalo koliko je osoba bilo kraj mladića u njegovim posljednjim trenucima.
Prisutnost dviju vrsta čahura ukazivala je na dvije vrste oružja. Kalibar 9 mm, kojeg je bila jedna čahura, dosta je čest i imaju ga sve marke pištolja.
Ostale tri čahure, vanjskog promjera 5,8 mm, karakteristične su za kalibar 22LR, jedan od najstarijih kalibara u proizvodnji oružja. Karakterističan je uglavnom za revolvere, a na našem crnom tržištu bilo je starih koltova s bubnjem zapremnine četiri metka kalibra 22 LR.
Međutim, kako su u revolveru meci u bubnju, te čahure ne izlijeću nakon ispaljenja, nego treba izvaditi bubanj i isprazniti ga - postavljalo se pitanje zašto bi ubojica ostavljao tragove. Stoga su istražitelji bili skloniji teoriji da je koristio pištolj koji automatski izbacuje čahure.
Pištolji kalibra 22 LR rjeđi su od revolvera, ali postoje. Zrna ispaljenih metaka nisu nađena. Tek krajem svibnja 2013. godine, dvije i pol godine nakon ubojstva, policija se odlučila na konkretni korak: uhićen je Kristijan Stojanović i osumnjičen za teško ubojstvo Ive Stipetića.
Učinili su to nakon iskaza svjedoka, koji je kumstvom bio povezan sa Stojanovićem. U studenom iste godine i optužen je te ga se teretilo da je od 17 sati do 18.30 na prijevaran način odvezao Ivu Stipetića na skrovito mjesto, lažno mu prikazavši da će isprobavati strojnicu nepoznate marke.
Na Kočinjem brdu ubio ga je iz pištolja marke Astra ili Češka zbrojovka, kalibra 9 mm, navodilo se u optužnici. Nije se spominjala druga osoba koja bi bila s njim, kao što nije bila navedena ni marka strojnice slovenske proizvodnje Gorenje MGV, koja je također rijetkog kalibra 22LR, s prepoznatljivim okruglim bubnjem s gornje strane oružja, o kojoj se u jednoj fazi istrage nagađalo.
U optužnici nije bio razjašnjen motiv, što je pogotovo otežavala činjenica da su Ivo Stipetić i Kristijan Stojanović bili prijatelji.
U prosincu 2014. godine prvi put je osuđen na 14 godina zatvora, ali je Vrhovni sud odluku ukinuo. Na drugom suđenju oslobođen je krivnje, ali Vrhovni je sud i tu presudu ukinuo.
U svojoj obrani Kristijan Stojanović negirao je ikakvu povezanost sa smrću Ive Stipetića.
– Nisan ja cviće, ima san problema sa zakonom, ali nisan ubija svog prijatelja. Pa mi nikad nismo imali niti najmanju svađicu međusobno, a kamoli da bi jedan drugom išli činiti zlo.
Ja sam mislio da mene moj kum tereti zbog duga od 20 tisuća eura, što ne sporim, ali sad vidim da on ima puno dublje upetljane prste u ovo ubojstvo. Prvo je ubijen Ivo, pa je nestao jedan naš prijatelj, za kojeg se do danas ne zna gdje je. A onda su na mene dva puta pucali i napadači nikad nisu otkriveni – kazao je Stojanović.
‘Neosnovane tvrdnje’
U prosincu 2019. godine, nakon trećeg suđenja, pred trećim sudskim vijećem, ponovno je oslobođen krivnje. Ni uz najbolju volju to sudsko vijeće nije uspjelo smjestiti optuženog Stojanovića na Kočinje brdo, kazao je tada sudac i obrazložio vrijeme Stojanovićeva kretanja.
– U 17.30 Stojanović je pokupio Stipetića ispred Druge policijske postaje i bili su zajedno do 17.59, kad je Stipetić razgovarao sa svojom tadašnjom djevojkom. Stojanović ga ostavlja ispred teretane u 18 sati, on ulazi u drugi automobil, a Stojanović ulazi u teretanu, gdje trenira oko sat i pol.
Djelatnica teretane rekla je da je on došao oko 17 sati, a onda je izišao i vratio se za sat, sat i pol, dakle nakon 18 sati. Vještak za telekomunikacije iskazao je da je po signalu mobitela i baznim stanicama mobitel koji je Stojanović koristio u 18 sati i sedam minuta bio u radu, ali bez signala u podrumskom prostoru, te da se signal pojavljuje u 19.42, kad je izišao iz teretane.
Bazne stanice locirale su mobitel na području Splita, a poslije Stobreča i Žrnovnice, no ni u jednom trenutku nije zabilježeno da je mobitel lociran u blizini Klisa ili Kočinjeg brda – kazao je sudac.
U travnju prošle godine presudu je potvrdio Vrhovni sud, navodeći kako su sve tvrdnje Državnog odvjetništva neosnovane i proizvoljne. Time je Kristijan Stojanović pravomoćno oslobođen krivnje za smrt prijatelja, a slučaj ubojstva Ive Stipetića do danas nije razriješen.
Sve nastavke serijala možete pročitati na poveznici: CRNI NOTES