Beživotno tijelo Margarete Bjedov-Slavić (79), zvane Greta, pronađeno je 26. listopada 1991. godine u njezinu stanu na splitskom predjelu Bačvice u ulici tadašnjeg naziva Šetalište 1. maja, na broju 69. Rekonstrukcijom kretanja i kontakata nesretne žene te obdukcijom je utvrđeno da je umrla 23. listopada, tri dana prije pronalaska.
- Pokojnica je imala brazdu dužine deset centimetara s lijeve strane vrata, koja je ukazivala da je smrt nastupila gušenjem. U početku sam mislio da je žrtva mogla biti ugušena rukom.
No onda sam ustanovio da je to učinjeno plastičnom vrpcom. Dok je gušena, morala je biti u ležećem položaju, okrenuta na bok - kazao je patolog.
Posuđivanje novca
Žena je živjela sama u stanu od 120 metara četvornih s dva psa i dvadesetak mačaka. Uzbunu je podigao ljubitelj životinja koji je inače obilazio staricu i njezine kućne ljubimce. Tog dana je odmah posumnjao da nešto nije u redu jer mu nije otvorila, a pred vratima se osjećao intenzivan smrad.
Kada je upitao susjede, oni su kazali da je nisu vidjeli ni čuli nekoliko dana, stoga su odmah pozvali policiju. Zbog životinja koje su živjele s njom u stanu susjedi nisu ranije reagirali na neugodan miris jer su ga pripisivali psima.
Nakon pronalaska tijela i tragova davljenja na vratu, čime se pokazalo da je vlasnica stana ubijena, inspektori su u startu imali otegotnu okolnost. Naime, Margareta Bjedov-Slavić je živjela povučeno, a kod nje su uglavnom dolazile osobe s kojima je dijelila ljubav prema životinjama.
Međutim, mnogima je obećavala ostaviti prostrani stan na atraktivnoj lokaciji nakon svoje smrti. Time je krug osumnjičenih obuhvatio dio rodbine, ali i prijatelje te sve poznanike koji su dolazili do nje. Istražitelji su ispitivali jednu po jednu osobu i provjeravali njihovo kretanje.
Puna četiri mjeseca nakon smrti gospođe Grete, krajem veljače 1992. godine uhićen je osumnjičeni za zločin: Joško Jelavić (31), nezaposleni kadrovski referent iz Zadra, s prebivalištem u Splitu. Policija je utvrdila da je dobro poznavao 79-godišnju žrtvu te da je u danima prije njezine smrti često svraćao kod nje u stan i posuđivao novac.
Do njega su došli nakon što su saznali da prodaje nakit zlatarnicama po gradu, a najviše u onoj na Glavnoj tržnici. Radilo se o zlatnicima, zatim zlatnim lančićima, narukvicama, prstenju, kopčama, značkama, ali i zubnom zlatu, za koje su posumnjali da ih je ukrao iz stana na Bačvicama nakon što je ubio Margaretu Bjedov-Slavić.
Nedugo nakon uhićenja protiv Joška Jelavića podignuta je optužnica, koja je imala više točaka. Prva točka se odnosila na ubojstvo iz koristoljublja u stanu na Bačvicama.
Kako je navodila optužnica, Joško Jelavić je između 23. i 24. listopada radi imovinske koristi odlučio lišiti života Margaretu Bjedov-Slavić, koju je često posjećivao i pritom se dobro upoznao s njezinim navikama te saznao za njezinu imovinu. Prvo je preko prozora dozvao staricu koja mu je otvorila vrata te je ušao u stan i zadavio je.
Nakon ubojstva uzeo je 13 zlatnika s likom Franje Josipa, muški vjenčani prsten, lančić i dvije narukvice, ukupne vrijednosti 150.000 hrvatskih dinara. Ostale točke su ga teretile za razna imovinska kaznena djela.
Bio je optužen da je kao pripadnik pričuvnog sastava policije u prosincu 1991. godine prodao zaduženo naoružanje i opremu. Također je u rujnu iste godine svoju tadašnju djevojku Kseniju P. iz Kaštel Lukšića prevario za 4000 njemačkih maraka.
Ponudio se kao posrednik prilikom prodaje njezina osobnog automobila Yugo te joj uzeo novac. U ljeto te godine je od Tonija S. posudio talijanskih lira i dinara u ukupnoj protuvrijednosti od 4500 njemačkih maraka te mu ih nije nikada vratio.
Optuženog Jelavića se teretilo i za provalu u prostorije mjesne zajednice u Kaštel Sućurcu te u prostor jedne tvrtke. U lipnju 1992. godine počelo je suđenje na kojem je negirao ubojstvo Margarete Bjedov-Slavić.
Priznao je prodaju puške i opreme koju je zadužio kao pričuvni policajac. Što se tiče ostalih nedjela, kazao je da nije kriv za njih. Nakon optuženoga je govorila susjeda pokojne Margarete Bjedov-Slavić koja je pričala o osobama koje su je posjećivale.
- Greta bi mi pričala o tome, rekla bi mi bio je taj i taj. Nedugo prije smrti kazala mi je da ju je učestalo posjećivao student koji je kod nje ostavio neke stvari.
Navodno je od nje tražio novac, ali bi uzeo tek manje svote. Nakon njezine smrti ja sam preuzela brigu nad njezina dva psa i puno mačaka - rekla je Dragica T.
Nesuglasice sa susjedima
Iskaz je dao i Nediljko G., koji je neko vrijeme bio podstanar kod Margarete Bjedov-Slavić.
- Rekla mi je da je posjećuje Joško Jelavić i da bi voljela da stvari koje je ostavio kod nje uzme. Mjesec dana prije ubojstva rekla mi je da ga se boji. Inače, imala je običaj hvaliti se zlatom, skupocjenim vazama i slikama koje je imala. Pokazivala mi je zlatnike s likom Franje Josipa - izjavio je.
Potvrdio je i da je ubijena žena imala nesuglasice sa susjedima zbog svojih životinja. Također se žalila na susjeda u stanu ispod njezina, koji joj je zbog nekakvog prostora u podrumu prijetio da će je ubiti, prepričao je bivši podstanar.
Nakon njega je svjedočio Petar D., kod kojeg je nađeno pet zlatnika i koji je izjavio da mu ih je optuženi Joško Jelavić dao na ime duga od ranije.
Treći dan suđenja iskaz je dala Ivana K., bivša djevojka optuženoga.
- Upoznala sam ga 1986. godine, a kao momak i cura živjeli smo od kraja 1989. do lipnja 1990. godine u iznajmljenom stanu na Šetalištu 1. maja na Bačvicama. Susjeda nam je tamo bila gospođa Greta koju smo upoznali preko životinja.
Ona nam je poklonila jednog mačka, a budući da je u stanu imala još 20-ak mačaka i pse, često smo se međusobno posjećivali. Jednom joj je netko otrovao psa pa je zamolila mene i Joška da ga odvedemo veterinaru, budući da smo joj inače znali napraviti druge usluge.
Išli smo taksijem koji je platio Joško. Meni Greta nikada nije govorila o zlatu, ali mi je pokazivala neke vaze za koje je govorila da su etruščanske - rekla je svjedokinja.
Ispitan je i splitski zlatar Pero M. kojemu je, navodno, Joško Jelavić nosio na procjenu zlatnike s likom Franje Josipa.
- Ne mogu se sjetiti je li okrivljeni bio u mojoj radnji jer ga ne poznajem, a ovakve zlatnike donosili su mi i drugi na procjenu. Na primjer, i danas sam u radnji imao jedan takav zlatnik.
Dakle, riječ je o zlatnicima koji nisu unikati, ima ih dosta i nemaju numizmatičku vrijednost - kazao je zlatar.
Svjedočio je i Jerko B., djelatnik iz Druge policijske postaje Split, u koju je optuženi Jelavić bio raspoređen kao pričuvni policajac.
- Krajem listopada 1991. godine zadužio sam Jelavića za oružje jer je bio predložen za jedinicu s posebnom namjenom. Zadužio je novo naoružanje: automatsku pušku s pripadajućim nožem i 120 komada streljiva te četiri okvira.
Zatim dvije ručne bombe, pištolj s kožnom futrolom, dva okvira s 35 metaka. Prilikom zaduživanja nisam tražio potpis jer se djelatnicima policije vjerovalo - posvjedočio je.
Tko je Miš?
Na kraju dokaznog postupka Joško Jelavić je iznio svoju obranu.
- Ja nisam ubio Margaretu Bjedov-Slavić i ukrao zlatnike. Svu zlatninu, pa tako i zlatnike, kupio sam od nepoznatog mladića s nadimkom “Miš”.
On mi se obratio u lokalu “Fife” i prodao mi zlato za 4000 dinara. Što se tiče oružja koje sam zadužio kao pričuvni policajac, priznajem da sam ga prodao dvojici Albanaca za 1400 njemačkih maraka. Ostala kaznena djela ne priznajem - rekao je optuženi.
Sudsko vijeće odlučilo je pronaći osobu s nadimkom “Miš” kako bi je ispitali o okolnostima o kojima je govorio Joško Jelavić. Problem je bio što je optuženom pokazano više od deset fotografija iz policijske evidencije s osobama koje se bave preprodajom robe sumnjivog porijekla, ali on nije ni jednoga prepoznao kao “Miša”.
Polovicom srpnja je Joško Jelavić proglašen krivim i osuđen na ukupno 14 godina zatvora za sva kaznena djela iz optužnice, uključujući i ubojstvo iz koristoljublja. Vrhovni sud je presudu ukinuo zbog proceduralne greške tijekom kaznenog postupka.
Nakon uhićenja, za vrijeme istražnog postupka Jošku Jelaviću nije bio osiguran branitelj tijekom ispitivanja. Osim toga, viši sud je smatrao da tijekom prvog suđenja činjenično stanje nije pravilno utvrđeno te je naredio novo suđenje.
Drugi postupak je počeo u svibnju 1994. godine te je optuženi Jelavić ponovno negirao krivnju za sva kaznena djela, osim za preprodaju oružja. U lipnju te godine je Joško Jelavić oslobođen krivnje za ubojstvo Margarete Bjedov-Slavić, a proglašen je krivim za ostala kaznena djela.
Osuđen je na šest godina i četiri mjeseca zatvora.
- Sud se držao starog demokratskog načela kako kada postoji dvojba u vezi s krivnjom, bolje presuditi u korist optuženika - rekao je predsjednik sudskog vijeća na objavi presude.
Sve nastavke serijala možete pročitati na poveznici: CRNI NOTES