Dalićeva desna ruka daje odgovor na pitanje svih roditelja malih sportaša: Jesu li djeci potrebni individualni treninzi?

Nekoliko dječaka, po našoj procjeni desetogodišnjaka, plus-minus koja godina, vraćalo se s nogometnog treninga. Privatnog, kako smo poslije u priči dokučili. Dodatna ili dopunska nastava na travnjaku, ovisno o razini igre.

Spletom okolnosti, sreli smo ih na putu prema svome treningu. Ne nogometnom, no manje bitan podatak.

Kako to kod djece biva, lopta je sve, a jedan je dječak, u sasvim ležernom hodu nakon treninga, napucao loptu drugome u namjeri da mu je doda. No lopta je završila – na drvetu.

I eto ti muke.

Baš je zapela među granama, a nova novcata. Krenula je vika, što će sada, jadni li ti su. Ma i nama je bilo žao. Znamo svi što lopta znači u tim godinama. Stajala sam sa strane, još vezujući bicikl, i čekala da vidim hoće li se barem jedan pokušati popeti po nju. Nitko ni...