Čak sedam od deset najboljih europskih reprezentacija po rejtingu FIFA-e ima novog izbornika, a primjetan je trend da sve veća trenerska imena preuzimaju vođenje nacionalne vrste. Zinedine Zidane bio je s Realom prvak Europe, sad je šef Francuske, Jürgen Klopp to je napravio s Liverpoolom, a na klupi je Njemačke, Robert Mancini ima titulu najboljeg na kontinentu s Italijom kojoj se vratio, Xavi Hernandez nakon španjolskog naslova i Superkupa s Barcelonom te brojnih pehara u Kataru, na kormilu je Nizozemske, još od ranije Carlo Ancelotti vodi Brazil, pišu Sportske novosti.
Među tih sedam od najboljih deset je i Hrvatska, koja je također za naše pojmove imenovala veliko trenersko ime jer nitko još od doba Otta Barića, kad je dobio u ruke Vatrene, nije iza sebe imao takvu karijeru kao sada Slaven Bilić. Zašto su "teškaši" preuzeli reprezentacije, pitali smo Bilića.
– Ne, ne znam zašto. Jesu li se ljudi zasitili ili im se više ne sviđa nestalnost posla u kojem je pitanje vremena kad ćeš dobiti otkaz? Uvijek je to bila užarena klupa, vruća stolica, nisu to novi termini, ali ovo što se događa posljednjih nekoliko godina postalo je suludo. Realnije je da ćeš ostati trener dva-tri mjeseca nego da ćeš potrajati. Možda ljudi ne žele više to. Ne znam zašto, ali drago mi je što su takve veličine preuzele. Klopp, Zidane... – odgovorio je hrvatski izbornik.
On je prvu šansu dobio 2006. kao mlad i nedokazan trener, kao veliko igračko ime, naslijedio ga je suigrač iz Vatrenih Igor Štimac, potom je HNS odabrao još jednog, u to doba "žutokljunca" Niku Kovača. Nakon njega došao je Ante Čačić čiji je opus bio vezan za Hrvatsku, ne i za međunarodne razine, ali je barem bio stručnjak s iskustvom, da bi 2017. uletio Zlatko Dalić za kojeg nitko u Hrvatskoj, osim ljudi koji baš prate nogomet, nije znao tko je. Sadašnjim izborom Bilića HNS se vratio praksi da reprezentaciju u ruke daje najjačim imenima kao što je bilo u nizu – Miroslav Blažević, Mirko Jozić i Otto Barić. Potom je prije Bilića izbornik bio Zlatko Kranjčar. No, razlika je što su svi oni bili trofejni treneri, a Slaven nije osvojio niti jedan.
Osim Zidanea, Kloppa, Mancinija i Xavija te Bilića, u sedam su i Mark van Bommel (Belgija) i Jorge Jesus (Portugal). Sve face s titulama, najmanje Van Bommel, ali i on ima 2023. godine s Royale Antwerpom prvenstvo, Kup i Superkup Belgije, a jedini Bilić još nije podigao pehar niti dobio medalju. To vrijedi kad se pogledaju i ostali iz TOP 10 - Luis De la Fuente (Španjolska), Thomas Tuchel (Engleska), Murat Yakin (Švicarska)
– Realnije je nešto osvojiti s klubom. Prije svega zato što imaš više prilika, češća su natjecanja, u jednoj sezoni dobiješ nekoliko šansi. Ako me pitate je li mi suludo osvojiti nešto s reprezentacijom, nije, to bi mi bilo i najljepše – kazao je Bilić.
Bio je trener Hajduka, izbornik Hrvatske, potom trener moskovskog Lokomotiva, Bešiktaša, West Hama, Al-Ittihada, West Bromwich Albiona, Beijing Guoana, Watforda i Al Fateha. Imena klubova pokazuju da nije imao puno šansi.
– Ne muči me to. Naravno da bih volio da sam osvojio, ali nije da zbog toga ne spavam noćima. Realno, a rekao sam to nekoliko puta, ni u jednoj sezoni nismo bili favoriti da nešto osvojimo, sa WBA sam ušao u Premier ligu, to je isto neko osvajanje, ali gdje sam sebi nešto mogu reći, to je druga sezona u Bešiktašu. Nismo imali domaći stadion jer se on gradio, nismo bili favoriti, međutim imali smo vrhunsku sezonu i bili prvi do pet kola prije kraja. Morali smo izdržati. To je jedino što si dijelom zamjeram – kazao je pa lupio prstima o stol te dodao:
– Kad si bio prvi skoro do kraja... Jednostavno, nismo imali svoj stadion, igrali smo dobro i Europu, a onda smo se raspali i na kraju nismo bili prvaci. To je ta sezona... Ovo drugo nisam ni mogao. Kup sam probao nekoliko puta, ali s West Hamom, kad izbacimo Liverpool, ovoga i onoga, dođe u četvrtfinalu Manchester United i ispadnemo. Teško je to.
Već na predstavljanju Bilić je bio jasan, kazavši da je došao "napraviti veliki rezultat", pritom prije svega misleći na Euro 2028. godine. Ako si izbornik Hrvatske ponovno nisi favorit za trofej, no tko zna, možda mu se jednom posreći, s Vatrenima ili nakon toga. S 58 godina dovoljno je iskusan, a nije star. Kao zreo trener u najboljim je godinama. Njegova misija nije laka, ali zna što želi. Ostala mu je žal što u prvih šest godina nije otišao do nekog finala, a nije bio daleko. Čak mnogo bliže nego što se čini. To je u velikoj mjeri motiv koji ga je vratio na klupu. Nikome nije ništa dužan, no dojam je da sam osjeća da nije napravio posao do kraja. Zato je pristao na "popravni", iako je do prije koju godinu govorio da se više ne vidi u reprezentaciji. Slaven ima svoju misiju, zadao si je veći cilj nego što HNS to od njega očekuje. Za početak, rivali su mu Španjolac Santi Denia sa Češkom, svjetski prvak Luis de la Fuente sa Španjolskom i Thomas Tuchel, još jedan prvak Europe s Engleskom.
A u kakvim su misijama ostala šestorica novih iz TOP 10 reprezentacija? Zinedine Zidane želi osvojiti s Francuskom sve što je napravio s Realom. Dider Deschamps bio je prvak svijeta 2018., a od tada nemaju zlato. Zidanea zanima samo najsjajnije odličje. Jürgen Klopp možda ima slične skrivene nakane, ali zadaća mu je na startu bitno drukčija. Od Njemačke ponovno treba napraviti "mannschaft", pa potom graditi veće planove, Mancini je s Azzurrima bio na krovu Europe, a sad ih prvo treba vratiti u ozbiljnu konkurenciju. Od starta ima opoziciju pa će morati biti jako dobar kako bi pridobio cjelokupnu javnost. Mnogi se ne slažu s razlozima i načinom kako je izborničko mjesto oduzeto Andrei Pirlu.
Xavi Hernandez sigurno se neće zadovoljiti s malim stvarima, ali Nizozemci na prvom mjestu traže da vrati Oranje samome sebi te igra brz, atraktivan, moderan nogomet. Zlatan Ibrahimović je žestoko napao Ronalda Koemana zbog defenzivne taktike i načina na koji su ispali na Svjetskom prvenstvu od Maroka, a taj narativ dominirao je i u Nizozemskoj. Od Xavija, baštinika nogometa Johana Cruyffa, žele upravo to – cruyffovsku Nizozemsku. Jorge Jesus došao je kao čovjek Cristiana Ronalda i s dozom sarkazma napisat ćemo da mu je glavna uloga omogućiti da CR7 i dalje igra za reprezentaciju. Što je uspio. Ima super ekipu, ali koliko će s njom napraviti, veliko je pitanje. Od Van Bommela su očekivanja da postupno izgradi novu Belgiju, ako je moguće što sjajniju generaciju.
Bilić si je sam u zadatak stavio veliki rezultat, ali i on ima isti posao kao i Van Bommel – napraviti Hrvatsku koja će ponovno konkurirati za sam vrh. Krenuo je s provjerenim snagama, no kako je sam rekao, s vremenom će uvoditi i nove, mlađe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....