Zoran Vorotović, bivši lijevi bek Budućnosti, Crvene zvezde i reprezentacije Jugoslavije preminuo je u 67. godini života.
Na mom Viberu osvanula je ujutro ta tužna vijest, a poslao ju je Zoranov sin Vladan sa kojim sam se često čuo nakon što sam prije dvije godine u Ulcinju napravio tužnu reportažu o njegovom ocu koji je doživio tešku prometnu nesreću na Nikoljdan 2001. godine i od tada je 23 godine živio kao teški invalid u podstanarskom stanu, ovisan o tuđoj brizi i pomoći.
Crna Gora za koju nije stigao ni igrati nogomet se nije baš isprsila pomoći mu u liječenju i rehabilitaciji, a Jugoslavije za koju je igrao ionako nije više bilo.
- Od te nesreće sam stopostotni invalid jer su mi "potrgani" mišići lijeve ruke, zapravo cijelog brahijalnog pleksusa, a ruka je slomljena na nekoliko mjesta, kao i lijeva noga. Cijela lijeva strana, osim donjeg dijela lijeve noge, potpuno je nepokretna, a bolovi su nesnosni, tako da sam 23 sata u krevetu, a jedan sat u kolicima, rekao mi je Vorotović u tom intervjuu.
- Ni od titogradske Budućnosti, gdje sam igrao punih deset godina, ni od Nogometnog saveza Crne Gore nikada nisam dobio ni jedan euro. Niti trenutne pomoći, a kamoli da su mi dali neki stalni prihod, a mislim da sam zaslužio nacionalnu mirovinu i zbog svojih sportskih rezultata i teškog zdravstvenog stanja. Tu penziju su dobili mnogi drugi, manje poznati sportaši koji su, hvala Bogu, zdravi ljudi. Dejan Savićević, predsjednik našeg Saveza, nogometni je genije, ali mislim da je mogao za mene napraviti puno više. Zašto nije, ne znam, a i ne pitam ga! U dva navrata kada sam ga vidio, dao mi je po tisuću eura i na tome mu hvala, ali od Saveza koji on vodi nisam dobio ništa. Crvena zvezda, u kojoj sam igrao godinu dana, mjesečno mi uplaćuje 26 eura.
Zoran nije dočekao nacionalnu mirovinu, ali ni liječenje u Lyonu koje je željno očekivao.