StoryEditor
Strani nogometdebi za antwerpen

Posrećilo mu se iz prve: finale Belgijskog kupa je Matijašu, 21-godišnjaku koji je branio za Hajduk do siječnja, bila prva profesionalna utakmica!

3. kolovoza 2020. - 08:55
AFP

Zvuči senzacionalno, Antwerpen trenera Ivana Leke osvojio je Kup Belgije, u Bruxellesu na stadionu što smo ga nekad znali kao Heysel, a sad se zove Kralj Baudouin, protiv svoje bivše družine Bruggea sa 1:0. 

Leko je naš sad prvak Belgije i osvajač kupa što s Bruggeom (tu je dodao i superkup), odnosno Antwerpenom.

Jedini gol zabio je Izraelac 34-godišnji Lior Refaelov, u 25. minuti, ali glavna vijest je što je sjajnim obranama prednost Antwerpenu potvrdio – Davor Matijaš, do prošle zime još mladi, 21-godišnji vratar Hajduka.

Prodao se Matijaš u siječnju u Antwerpen za 150.000 eura odštete, Hajduk je dopustio prodaju, jer je imao dovoljno vratara na raspolaganju.

Matijaš, poznat ranije kao Hajdukov junak juniorskog finala kupa iz 2017. u Ludbregu zapravo je debitirao za Antwerpen. Bio je svo vrijeme treći vratar u proljeće, a sad su u finalu smjeli igrati samo oni iz prošle sezone. U međuvremenu je Antwerpen prodao dva golmana (prvi, Turčin Sinan Bolat je otišao u Bešiktaš), kupio dva nova (stigao je Ali Reza iz Irana), a na branku u finalu smio je samo – Matijaš!

- Morao je branit i branio je odlično – rekao nam je Leko.

Kako je bilo vama protiv vaših iz Bruggea?

- To je profesionalizam, mi smo bliski i danas. Navijači Bruggea kažu da im fali moja energija, moja „grinta”, borbenost. To mi godi. A nema zle krvi. Pomoglo mi je što je Brugge još uvijek kao moja ekipa, znam ih u dušu, pa sam malo dotjerao taktiku – sretan je Leko s novim trofejom.

image
AFP

Imali ste crvenu traku oko ruke, a nemate masku?

- Crvenu traku nose treneri u Belgiji, a masku ne moramo, međutim svi na klupi trebaju. Dižu se opet brojke korone nakon što su otvorili restorane i kafiće. U mojoj regiji, gdje je Antwerpen baš je belgijsko žarište i na snazi je policijski sat, od 23 do šest sati – priča nam Leko.

A Matijašu, prvo pa muško:

- To mi je bila prva prava profesionalna, prvoligaška utakmica u karijeri! - naglasio je i proslijedio nam sliku kako ljubi kup.

- U početku je bilo treme, dok prva dva, tri baluna nisam ispuca’. Onda se skoncentriraš. Nije to ništa strašno, svi imaju dvi noge k’o i ti i rade isto...

Obranio je dva-tri kapitalca, to ne ističe, to mu dođe kao normalno. Ništa ne bi bilo da ne bi... Neka nam kaže:

- Za sve šta mi se dešava zaslužan je Vedran Runje! On me doveo i i pruža mi šansu. Radio je sa mnom u Hajduku, doveo me ovdje gdje je zadužen za vratare. U Hajduku je bila gužva i nisam vidio priliku. Pozvao me Vedran, Hajduk pustio.

Društvene mreže gore, na mobitelu je preko 200 čestitki:

- Najdraže su mi od matere i ćaće. I od Josipa Rakića. On je sa mnom bio u juniorima, a sad je u Dugopolju – uzletio je Matijaš preko noći, sad više ništa nije kao što je bilo.

Dijaspori Hajdukovih vratara dobro ide...

Uvijek je najbolji koga nema, kod komšije je trava zelenija, pa mnogima odjednom nije jasno kako to da je Hajduk raspustio hrpu vratara, a brani Posavec?

Veli Joža je u trenutku bio spasitelj i dovodilo ga se iz Palerma, kupljen kad su odlazili Letica (barem je dobro prodan), te Stipica i Grbić.

Letica je bio u Bruggeu i sad je u SPAL-u, a ovo je poseban trenutak za ostale Hajdukove vratare „u dijaspori”. 

1. Ivo Grbić – fama traje mjesecima, nije osvojio Kup, ali je uz Livakovića najbolji vratar lige. Može li netko zamjerit ako kažemo „Hajduk mu nije vjerovao”? Tko bi demantirao? Albatros s Meja širio je krila, ali se vrata Hajduka nisu otvarala. 

2. Dante Stipica – otišao je tiho, istekom ugovora. U Poljskoj danas dobija satisfakciju. Braneći za Pogon Szczecin, Stipica je bez premca najbolji „bramkarz”, vratar poljske Ekstraklase.

3. Davor Matijaš – osvajač Kupa Belgije s Antwerpenom, daleko od prigode u Hajduku, vjerovao mu je trener vratara Vedran Runje, odveo ga...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

30. rujan 2020 16:13