Nakon intervjua za Slobodnu Dalmaciju u kojemu se proslavljeni košarkaš i dugogodišnji dopredsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Željko Jerkov jasno usprotivio kandidaturi Dragana Primorca za mjesto predsjednika HOO-a, javio se i sam Primorac kako bi odgovorio na prozivke.
Njegov odgovor prenosimo u cijelosti:
“Čitajući intervju Željka Jerkova, postaje očito da se intenzivno uključio u izbore za predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora. To je njegovo potpuno legitimno pravo. Jednako je legitimno i to što je odabrao drugu stranu — štoviše, dobro je da se njegov stav ponovno čuje, osobito zato što već godinama zagovara model koji bi hrvatski sport gurnuo u ponor stečaja. Iskreno, osobno bih bio zabrinut da je svoju potporu dao meni. Jerkov je bio uspješan sportaš, ali riječ je o čovjeku koji ni nakon dvadeset godina ne može prihvatiti činjenicu da nisam dopustio stečaj hrvatskog sporta, a posebno ga i dalje opterećuje to što nisam dopustio stečaj Hajduka. Žao mi je što je zbog vlastitog, nepromišljenog i pravno neutemeljenog stava iz tog razdoblja imao probleme sa sportašima, navijačima i svima koji su željeli da klubovi prve nogometne, košarkaške i rukometne lige ne završe u stečaju. No ako je odlučio da je vrijeme da se ponovno otvori pitanje koje je hrvatski sport već davno ostavio iza sebe, onda je važno da se činjenice još jednom jasno iznesu.
Kad je riječ o Zakon o športu, ne bi bilo pravedno pripisati Zakon o športu samo meni. On je rezultat zajedničkog rada - sportskih djelatnika, vrhunskih hrvatskih sportaša, stručnjaka iz HOO-a te niza autoriteta iz sportskog prava, ekonomije, sportske medicine i drugih disciplina. Tijekom izrade održali smo više od stotinu javnih predstavljanja, dajući priliku svima koji oblikuju hrvatski sport da iznesu svoje mišljenje. U Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta godinama je djelovao predan tim koji je sustavno gradio temelje ovoga Zakona. Dio koji se odnosi na preoblikovanje klubova nastao je uz sudjelovanje naših najuglednijih pravnih stručnjaka iz područja trgovačkog prava – prof. dr. Siniše Petrovića, prof. dr. Zorana Paraća, pok. Akademika Jakše Barbića – kao i mnogih drugih čiji se doprinos ne vidi u naslovnicama, ali je itekako prisutan u tekstu Zakona. Paralelno su moji suradnici proučavali europska iskustva, osobito španjolska rješenja, te ih promišljeno uklopili u naš sustav. Vjerujem da je malo zakona u povijesti samostalne Hrvatske izrađeno s tolikom razinom znanja, sustavnosti i posvećenosti. Ipak, kao i svaki zakon, i ovaj ostaje otvoren za daljnje unaprjeđenje.
Zakon se stvarao šest godina
Osim zaustavljanja stečaja hrvatskog sporta, Zakon o sportu je omogućio goleme iskorake u cijelom sustavu sporta. Rad na Zakonu trajao je gotovo šest godina, što najbolje govori o tome koliko je u njega uloženo sistematičnosti, truda, znanja i želje da se pomogne hrvatskom sportu. Njime je hrvatski sportski sustav konačno usklađen s europskim propisima i standardima. Zakon je otvorio put izradi Nacionalnog programa športa - strateškog dokumenta koji određuje dugoročni smjer razvoja sporta i stvara uvjete za napredak od školskog i rekreativnog sporta pa sve do vrhunskih rezultata. Posebnu vrijednost ima osnivanje Hrvatskog školskog športskog saveza. U samo pet godina broj djece uključene u sport porastao je s oko 100 tisuća na više od 230 tisuća, što je jedan od najznačajnijih pomaka u sustavu.
Zakon je uredio i informacijski sustav u športu, jasno definirao stručne poslove i uvjete za njihovo obavljanje, postavio temelje za planiranje mreže sportskih objekata te uveo zabranu uklanjanja ili prenamjene postojećih sportskih građevina. Važno je istaknuti da je zakon stvorio predispoziciju za ulaganje u sportsku infrastrukturu tako da smo u tijekom moga mandata izgradili 211 školskih sportskih dvorana. To je najveći investicijski ciklus u sportske objekte otkako je Hrvatska postala samostalna država. Primjerice, usporedbe radi, u razdoblju od osamostaljenja Republike Hrvatske do početka 2004. godine izgrađeno je ukupno 57 školskih sportskih dvorana Zakon je donio i preoblikovanje sportski klubova, čime su u natjecanja uvedena sportska dioničarska društva — oblik trgovačkih društava koji, po uzoru na europske modele, prepoznaje posebnosti sporta, osigurava transparentno poslovanje, uvodi jasnu vlasničku strukturu i omogućava modernije upravljanje klubovima.
Željko Jerkov se hvali da je kao predsjednik splitskog Gradskog vijeća, čak i tadašnjeg premijera uspio uvjeriti da se pokrene stečaj Hajduka. Željko Jerkov tvrdi da bi se stečaj Hajduka doista dogodio da se tome nisam suprotstavio — i u tome je potpuno u pravu. Njegov današnji intervju zapravo je dobra prilika da se povijesne činjenice ponovno iznesu i da se jasno vidi što se tada doista događalo. Istina je da mi u tim trenucima nije bilo jednostavno. Jerkov je tada, kao predsjednik splitskog Gradskog vijeća i važan koalicijski partner, odlučio napraviti korak prema stečaju Hajduka. No znao sam što je ispravno i bio sam spreman otići s funkcije ako ne uspijem spriječiti takav rasplet. To je bilo jasno svima koji su pratili situaciju i razumjeli težinu odluke.
No, kada djelujete u skladu sa savješću i kada znate da postupate ispravno i odgovorno, strah jednostavno nestane. Već tada sam govorio da ministarski mandat kratko traje, ali da nakon njega treba moći hodati ulicama Splita i drugih hrvatskih gradova podignute glave. Moram reći da su me tih dana zvali brojni bivši igrači Hajduka, pripadnici Torcide i prijatelji iz Splita, ne vjerujući da je lokalna vlast doista donijela odluku kojom bi Hajduk bio gurnut u stečaj. Znali su da taj proces predvodi Željko Jerkov. U detalje tih događaja neću ulaziti, jer nisu bili nimalo ugodni, ali važno je ponovno istaknuti ključni trenutak: 25. ožujka 2008., Skupština HNK Hajduk donijela je odluku o pokretanju preoblikovanja udruge u športsko dioničko društvo. Time je postalo jasno da je Hajduk spašen stečaja i da je model preoblikovanja otvoren za sve druge hrvatske klubove.
Vodstvo Skupštine imenovalo je tri stručne radne skupine u kojima su sudjelovali brojni pravni eksperti, među njima i izv. prof. dr. sc. Marko Ivkošić, sada pročelnik Katedre za trgovačko pravo i pravo društva. Oni su odradili sve potrebne korake u postupku preoblikovanja i svoj su posao obavili izvanredno. Uz njih, zbog istine treba spomenuti i ljude koji su hrvatski sport nosili u srcu koje nije bilo strah donijeti strateške odluke - Vinka Bajrovića, Matu Peroša, Antu Nosića, Mirka Klarića i druge. Ti ljudi su učinili sve da se istina probije na površinu i da se zaustavi proces koji je vodio prema stečaju. Jedna brzopleta, nedovoljno promišljena “politička” odluka lokalnih dužnosnika gotovo je dovela Hajduk do ruba propasti. Da nije bilo stručnosti, hrabrosti i zajedničkog djelovanja brojnih ljudi, posljedice bi bile nesagledive.
‘Klubovi su radili protivno zakonu‘
Do trenutka preoblikovanja kojem se suprotstavio Željko Jerkov, klubovi su radili protivno zakonu. Neosporno je da su pojedini sportski klubovi prije uvođenja preoblikovanja djelovali protivno zakonskim odredbama, a rezultat toga su i pojedini kazneni postupci koji su vođeni. Od osamostaljenja Hrvatske prevladavala je politika izbjegavanja sukoba i nedostatka volje za uređenjem stanja u sportu, što je u kombinaciji s dugogodišnjim toleriranjem nepravilnosti dovelo do nagomilavanja dugova koje klubovi više nisu mogli podmirivati. Dok je bilo moguće političkim utjecajem izbjegavati obveze prema državi i istodobno osiguravati financijska sredstva iz javnih i povezanih poduzeća, sustav je funkcionirao. No kada je takav neodrživ i nezakonit model prestao biti moguć, problemi su izbili na površinu. Prema tada važećim propisima, klubovi koji su se našli u takvom stanju morali su ući u stečaj, bez ikakve mogućnosti nastavka djelovanja. U praksi su profesionalni nogometni, košarkaški i drugi klubovi istodobno bili suočeni s oba stečajna razloga: insolvencijom (nesposobnošću za plaćanje) i prezaduženošću (nelikvidnošću).
Blokirani računi i nemogućnost podmirivanja obveza često su se “rješavali” osnivanjem novih pravnih subjekata preko kojih su se obavljale financijske transakcije, čime su se izravno kršile prisilne norme hrvatskog prava, ali i pravila autonomnog sportskog sustava. Zato je danas teško slušati zagovornike povratka na modele koji su bili očito protuzakoniti. Činjenica je da su neki klubovi godinama “premostili” insolvenciju zaobilazeći zakonske propise, dok je politika to prešutno tolerirala jer se nije željela suočiti s posljedicama - pokretanjem niza stečajnih postupaka u prvoligaškim klubovima. Očuvanje političke vlasti bilo je važnije od zakonitosti, pa se izbjegavalo svako rješenje koje bi moglo utjecati na izborni rezultat. Takav pristup nije bio prisutan samo u sportu, što objašnjava i širi kontekst današnjeg stanja.
S druge strane, nelikvidnost je bila još teži problem jer je značila izravni nedostatak novca. Kada dugovi višestruko premašuju vrijednost imovine, stečajni postupak u pravilu ne nudi mogućnost oporavka. Takvi stečajevi završavaju brisanjem stečajnog dužnika iz registra. Budući da mnogi profesionalni klubovi nemaju dovoljno imovine ni za pokrivanje troškova stečaja, postupak se često “izbjegava” gašenjem kluba. Osim toga, teško je očekivati da će jedinice lokalne samouprave - kao vlasnici sportskih objekata - prepustiti pravo korištenja stadiona ili dvorana udruzi u stečaju, iako je upravo to često ključno za stabilizaciju bilance i ekonomski oporavak.
Stečaj sporta bi bio kraj
Otvaranjem stečajnog postupka prestaju djelovati sva tijela udruge-kluba, a upravljanje prelazi na institucije stečajnog postupka: stečajnog suca, stečajnog upravitelja i odbor vjerovnika, koji u pravilu nisu iz sportske struke. Time se klub izdvaja iz autonomnog sportskog sustava i ulazi u režim koji je primarno pravno-financijski, a ne sportski. Budući da je pokretanje stečaja zakonom propisan opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, profesionalni igrači mogu jednostrano raskinuti svoje ugovore bez transfernog obeštećenja. Klub bi time u kratkom roku ostao bez ključnih sportskih resursa i bez prihoda od transfera, koji često čine znatan dio proračuna.
Kako su sportski klubovi organizirani kao udruge, u stečajnom postupku nije moguće pretvoriti tražbine vjerovnika u vlasničke udjele. Čak i kada bi vjerovnici prihvatili stečajni plan kojim bi se njihove tražbine zamijenile za udjele, takvo rješenje je pravno neizvedivo jer udruga ne može izdavati poslovne udjele niti dionice. Osim toga, u stečaju je iznimno teško motivirati postojeće vjerovnike da svoje tražbine pretvore u ulaganje, a gotovo je nemoguće privući nove investitore.
Stečajni postupak traje određeno vrijeme, a tijekom tog razdoblja klub bi teško zadržao igrače i održao kontinuitet sportske djelatnosti. Time bi se dovedena u pitanje sama svrha postojanja kluba - sudjelovanje u natjecanjima. Klub bi bio brisan iz Registra profesionalnih klubova.
Prema pravilima nacionalnog i međunarodnog sportskog prava, klub u stečaju ne bi mogao nastupati u europskim natjecanjima, a na nacionalnoj razini bio bi automatski prebačen u najniži rang, neovisno o tome je li sezona već započela.
Hajduk prvi preoblikovani klub
Preoblikovanje je Hajduku donijelo ključne promjene koje su se počele ostvarivati onoga trenutka kada je 23. prosinca 2008., športsko dioničarsko društvo HNK Hajduk upisano u registar Trgovačkog suda. Time je, nakon više od deset godina, deblokiran račun kluba i Hajduk je napokon mogao početi poslovati u potpunosti zakonito. Tek tada je klub ušao u pravni okvir koji vrijedi za sve sudionike tržišta. U trenutku upisa objavljeno je da športsko dioničarsko društvo raspolaže s 166.070 dionica ukupne vrijednosti 81.035.000 kuna, što čini temeljni kapital društva. Time je Hajduk dobio jasnu i transparentnu vlasničku strukturu te je od kluba koji je bio na rubu stečaja postao organizacija s uređenim vlasništvom, zakonitim poslovanjem i stabilnim financijskim stanjem, uključujući i značajna sredstva na računu.
Država nije oprostila dug Hajduku
Ne - država nije otpisala niti jednu kunu duga. Porezne i doprinosne obveze u iznosu od približno 140 milijuna kuna prenesene su na Grad Split. Grad je, temeljem tih prenesenih tražbina, stekao dionice u vrijednosti oko 140 milijuna kuna, dok su ostali dioničari zajedno držali dionice vrijedne oko 120 milijuna kuna. Dodatno, Ugovor o prijenosu tražbina između Vlade RH i Grada Splita jasno propisuje da, ako Grad Split u budućnosti odluči prodati svoje dionice stečene zamjenom tražbina, dužan je 30% ostvarenog prihoda uplatiti u državni proračun. Time je osigurano da država, za razliku od stečajnog postupka u kojem se ne bi naplatila, zadrži pravo na dio vrijednosti u slučaju buduće prodaje udjela.
Željko Jerkov je bio košarkaš i prava je šteta što ne prati što se danas događa u hrvatskoj košarci. Npr. o značaju i snazi preoblikovanja najbolje govori stav Gradskog vijeća Grada Zagreba, u kojem se ističe da je KK Cibona, s ciljem osiguravanja dugoročne financijske stabilnosti i početka nove razvojne faze kluba, pokrenula proces preoblikovanja u sportsko dioničko društvo. O tome su se detaljno izjasnili Grad Zagreb, vjerovnici i KK Cibona, navodeći da je postupak preoblikovanja pokrenut kako bi se omogućio održivi opstanak kluba na transparentnim osnovama, bez dugova. Iz izjave vjerovnika KK Cibona potpuno je jasno zbog čega su se odlučili na preoblikovanje, gdje kažu: “S obzirom da je cilj rješavanje tereta prošlosti uz priljev novih sredstava, rezultat tranzicije bit će klub koji će biti transparentno vođen i održiv, s fokusom na razvoj mladih igrača i profesionalne rezultate koji jačaju njegovu prepoznatljivost.” Ako ovakav koncept Željko Jerkov ne podržava, onda je to zastrašujuće, jer s druge strane jednostavno govoreći u to doba su bile protuzakonite radnje, stečaj hrvatskog sporta, netransparentnost. Upravo na tragu HNK Hajduk, niz klubova je prošlo postupak preoblikovanja, a navest ću samo neke: HNK Rijeku, HNK Osijek, HNK Istru, košarkaški klubovi KK Split, KK Zadar, rukometni klub Podravka, itd.
Koji motivi vode Željka Jerkova da vlastiti kredibilitet ponovno stavlja na kocku zbog stavova koji su u suprotnosti s interesima hrvatskog sporta, teško je procijeniti. No dobro je da se činjenice još jednom jasno iznesu i da hrvatska javnost vidi što se doista događalo — jer istina uvijek pronađe svoj put. Sapienti sat.”.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....