Svjetsko prvenstvo skrenulo je fokus javnosti s „afere Pavlek” i svega što je ona povukla za sobom. Brzo su provedeni izvidi i u Hrvatskom olimpijskom odboru što je rezultiralo odlaskom dugogodišnjeg predsjednika Zlatka Mateše. Pod „paljbom” su se našli Savezi, otkrivaju se nepravilnosti, odnosno „više milijuna njih”.
I što se dogodilo? Buletu su platili sportaši. Ni krivi, ni dužni. Mahom tu mislimo na skijaše čiji je Savez Pavlek „zavaljao” za tridesetak milijuna eura. Barem što se za sada zna... Razvija se tako priča o sportu kao nepoštenom, pa čak i lopovskom sustavu. Bira se i novi predsjednik HOO-a. Puno toga se događa u sjeni Mundijala. O tim je temama poželio govoriti legendarni Željko Jerkov, proslavljeni košarkaš i višegodišnji dopredsjednik našeg olimpijskog odbora. A tko smo mi da mu uskratimo mikrofon?
Evo što nam je ispričao. Teme su razne...
- Kao netko tko je osam godina bio potpredsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, što sam postao automatizmom kao predsjednik Hrvatskog kluba olimpijaca, moram reći da sam bio na svim sjednicama i sastancima. Nikada se nije dogodilo da je izašao bilo kakav problem vezan za Skijaški savez. Zato je ovo što se dogodilo apsolutno šokantno.
Nije mu jasno kako je „mađioničar Pavlek” uspio u svom naumu.
- Svaki savez mora imati vanjsku reviziju, a i unutarnju. Nitko nikada nije signalizirao ništa ovakvo. A sada čujemo da je ugledna svjetska agencija radila reviziju u Skijaškom savezu deset godina, a da mi ništa nismo znali. Ako je istina da je netko uzeo toliki novac, a da je pritom sve štimalo, onda je taj u rangu mađioničara. To je nevjerojatno, naprosto spektakularno. Kao da su svi bili pod hipnozom.
Poznajete li Pavleka osobno?
- Ne, nikada nismo izravno razgovarali. Znam tko je, pratio sam njegov rad, ali fizički kontakt se svodio na dva-tri usputna pozdrava na nekim događajima. Nemamo prisan kontakt.
Osvrnuo se i na Matešu za kojega ima samo riječi hvale.
- Sada je, pod pritiskom ove priče, sve krenulo prema raspletu. Smatram da se vrši nevjerojatan pritisak na Zlatka Matešu. Ako je Mateša kriv, kriv sam i ja koji sam kao potpredsjednik sjedio tamo i to propustio vidjeti. On je zbog svih tih pritisaka podnio ostavku i sada smo u situaciji u kojoj jesmo. On je čovjek koji je razumio sport. Žao mi je zbog svega što mu se sada događa.
Sportaši najzaslužniji
Smatra kako se ne smije generalizirati.
- Ono što me brine jest što će se ovo loše odraziti na naš imidž. Cijeli se sport odjednom poistovjećuje s pojedinačnim ekscesima. Ovaj slučaj je eksces koji se mora riješiti, ali nam je već nanio beskrajnu štetu. Odjednom se preispituje sve što je sport napravio.
Nema smisla ponavljati što su sve hrvatski sportaši učinili za našu zemlju...
- Ponovit ću to milijardu puta, koliko god to nekome smetalo: nakon hrvatskih branitelja, sportaši su najzaslužniji za imidž ove države. Naš prepoznatljivi imidž s kvadratićima promovirali su upravo oni. Oni su odredili grafički identitet Hrvatske, a svojim rezultatima pozicionirali zemlju kao apsolutno vidljivu u svijetu. To nitko drugi nije napravio. Zato mi je ova agresija prema sportu čim se dogodi neka greška preko svake mjere.
Posebno je to velika stvar bila ratnih godina kada je svijet tek trebalo upoznati s neovisnom Hrvatskom.
- Ne smijemo zaboraviti povijest. Sjetite se Gorana Ivaniševića koji je tijekom rata s maramom oko glave igrao po turnirima u Australiji i tada je svijet prvi put vidio hrvatski grb. Pa onda rezultati nogometne reprezentacije u Francuskoj 1998., pa finale košarkaša protiv Dream Teama u Barceloni 1992. godine... Sport je Hrvatskoj donio neprocjenjivu prepoznatljivost. To su čista matematika i čisti efekti. A sada smo došli u poziciju da se moramo braniti.
Kakav će biti život poslije Mateše u HOO-u?
- Za sada imamo dva kandidata koliko ja znam. Rok za prijavu je 21. srpnja, a kandidirati se može svatko tko prikupi deset potpisa saveza. Trenutačno su u utrci dvojica doktora: Dragan Primorac i Josip Varvodić.
Jerkov je jasno kazao što misli o obojici.
- Nedavno smo imali sastanak Hrvatskog kluba olimpijaca u Zagrebu i obojica su se došla predstaviti. Imam svoje mišljenje o njima. Gospodina Varvodića sam sada prvi put upoznao, djeluje pozitivno i dobro se predstavio. S druge strane, s gospodinom Primorcem imam dugu povijest odnosa i to sam mu izravno rekao. Po mom mišljenju, on ne može biti predsjednik HOO-a.
Zašto?
- Gospodin Primorac je bio ministar znanosti, obrazovanja i sporta u vrijeme Sanaderove vlade i on je 2006. godine napisao Zakon o sportu koji se pokazao pogubnim. Netko tko je napisao takav zakon, koji je unazadio i oštetio sport, ne bi trebao voditi HOO. Tim je zakonom, između ostalog, izmišljeno preoblikovanje klubova, u kojem je u konačnici prvi stradao Hajduk.
Sporno preoblikovanje
Jerkov smatra kako je Zakon o sportu duboko nepošten u odnosu na druge.
- Moramo se sjetiti konteksta iz 2006. godine. Država je tada već dva puta sanirala gubitke banaka, tri puta sanirala brodogradilišta, a zdravstveni sustav i poljoprivredu subvencioniramo konstantno. Svaki manjak tamo se pokriva iz proračuna. A za sport je tada izmišljeno pravilo da mora bankrotirati ako ne može sam profitirati.
Primorac je tih godina imao ideju o tome kako preoblikovati kompletan hrvatski sport. Ista, međutim, nije naišla na odobravanje...
- Kada je Primorac tada obilazio Hrvatsku s idejom da bismo trebali uvesti američki sustav sporta, ja sam mu kao predsjednik Gradskog vijeća Splita, a kasnije i predsjednik Hajduka, rekao da to nema smisla. Tko god predlaže američki sustav u Europi, ne razumije sport. Europski sport počiva na klubovima. U Americi je to drugi svijet, tamo srednje škole i fakulteti imaju svoje stadione i dvorane, to je dio njihovog obrazovnog sustava. Kod njih se sve vrti oko sveučilišnog sporta.
Bila je to prva ideja, ali ne i jedina.
- Na sreću, od te je ideje odustao, ali je onda prepisao španjolski model preoblikovanja. Pogledajte Barcelonu danas, u ogromnim je financijskim problemima, pa nitko ne govori da se Barcelona treba preoblikovati po tom modelu. Taj zakon iz 2006. je donesen umjesto da se saniraju dugovi sportskih klubova nastali u poratnom razdoblju, kada smo tek stvarali državu. Svugdje se pomoglo, osim u sportu.
Nije mu jasno zašto se sport izolira od ostalih djelatnosti.
- U bankama, škverovima i zdravstvu rade profesionalci, i normalno nam je da se oni saniraju i subvencioniraju. Normalno nam je da se subvencioniraju muzeji i kazališta u kulturi. Ali zakonom iz 2006. godine u sportu je rečeno: ‘Tko se bavi profesionalnim sportom, mora se financirati sam.‘ I od tog trenutka kreću problemi.
Jerkov je iznio i konkretne podatke.
- Zakon iz 2006. godine postavio je sport u bezizlaznu situaciju. Da bismo razumjeli razmjere tog problema, moramo pogledati službene podatke Eurostata: Hrvatska i Malta su na samom dnu Europske unije s tek 0,02% izdvajanja iz državnog proračuna za sport. S druge strane, jedna Mađarska izdvaja 1,3%, Francuska 0,9%, a Švedska 0,8%. Mi smo doslovno na nuli.
Kaže i kako povećanja nisu dovoljna jer je teško krenuti od nule.
- Danas neprestano slušamo hvalospjeve kako vlada povećava proračun za sport za 15 ili 20% svake godine. Ali to i dalje nije dovoljno! Zašto? Zato što su krenuli od apsolutne nule na koju nas je on srozao. Čovjek koji je toliko lošeg učinio hrvatskom sportu i tako ga loše pozicionirao nema što više tražiti u javnim funkcijama vezanim uz sport.
Teški prekršaji
Jerkov je bio i na čelu Hajduka, te se pokušao uhvatiti ukoštac s ovim zakonom.
- Ja sam se s tim zakonom izravno suočio 2008. godine kada sam postao predsjednik Hajduka. Moja ekipa stručnjaka, na čelu s dr. Dejanom Kružićem, vrhunskim stručnjakom za krizni menadžment, detaljno je proučila zakon. Rekli su mi: ‘Ovo je nemoguće. Po ovakvom nedorečenom zakonu klub se jednostavno ne može normalno preoblikovati, a da se ne naprave teški prekršaji.
Tražio je sastanak s Primorce, ali kako kaže, nije ga dobio.
- Otišao sam tadašnjem ministru Primorcu, donio mu analizu i zamolio ga: „Daj da sjednemo. Neka vaša grupa koja je pisala zakon sjedne s mojim ljudima pa da vidimo što se može popraviti.”. On je to glatko odbio. Rekao je: ‘Ne, ne može. Ja sam napisao svaku riječ i to je moj zakon.‘ Već sutradan je brutalno gurnuo Hajduk u proces preoblikovanja, unatoč tome što je cijela uprava kluba sa mnom na čelu bila protiv toga.
Tvrdi i kako se Zakon sport provodio selektivno, odnosno nije vrijedio za svakoga isto.
- Zanimljivo je kako je taj zakon primjenjivan selektivno. Dok je Hajduk bio prisiljen na preoblikovanje, Dinamo je u to vrijeme formalno bio privatan klub, pa su ga ugasili, riješili se dugova i preregistrirali ga natrag u udrugu građana. Nikome nije palo na pamet privatizirati ili preoblikovati Dinamo. Dopustilo se čak i to da čovjek koji je bio „vlasnik” igrača istovremeno vodi klub, što nigdje u Europi ne postoji.
Nije, kaže, to bio slučaj samo s Dinamom...
- Isto tako, Cibona se tada nije morala preoblikovati iako je grcala u dugovima. Govorilo se: „Sada će, samo što nije, čim dođu sponzori.”. Moj KK Split se zbog tog zakona preoblikovao punih osam godina! Više smo platili konzultante, ekspertize i revizije nego što je iznosio sam dug. Sve je to rezultat tog zakona iz 2006. godine.
Daleko od vrha
Usporedio je situaciju u kojoj se nalazi s Hrvatska sa zemljama koje je smatra sportskim velesilama.
- Zašto je Francuska danas svjetska velesila u kolektivnim sportovima? Zato što izdvajaju golema sredstva i to im se vraća kroz čuda koja rade u nogometu, košarci, rukometu... Kod nas su, s druge strane, u potpunosti propali veliki kolektivni sportovi jer oni najviše koštaju.
Za konkretan slučaj ne treba ići dalje od Splita.
- Uzmite za primjer moj klub (KK Split, op. a.). Da bi sustav funkcionirao, morate imati pogon od 600 ljudi, od škole košarke, kadeta, juniora do seniora i trenera. Sve to zahtijeva dvorane, opremu, putovanja i stručni
kadar. To košta. Kada takvom sustavu ukineš financiranje pod izgovorom „vi ste profesionalci, snalazite se sami na tržištu”, ti si tom sportu potpisao smrtnu presudu.
Daleko su splitska i hrvatska košarka od starih dana ponosa i slave.
- Pogledajte gdje smo nekada bili, a gdje smo danas. Tijekom osamdesetih i devedesetih godina Jugoplastika (Split) i Cibona su pet puta bili prvaci Europe. KK Split je devedesetih godina imao proračun od 4,5 milijuna maraka. Tek ove godine klub je uspio doći do proračuna od 2,5 milijuna eura. U isto vrijeme, klubovi s kojima bismo se trebali natjecati u Europi imaju proračune od 30 do 50 milijuna eura. Pa čak i regionalni konkurenti poput Partizana i Crvene zvezde barataju s 25 do 30 milijuna eura. Mi s ovakvim modelom jednostavno više nismo konkurentni.
Za kraj se još jednom vraćamo na, za sada, dvojicu kandidata za predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora. Upitali smo Jerkova kakav je generalni stav prema jednom, a kakav prema drugom.
- To ćemo tek vidjeti na skupštini, izbori će pokazati svoje. Predsjednika biraju članovi Skupštine Hrvatskog olimpijskog odbora. Ono što mogu reći je moj osobni, ali argumentirani stav. Gospodina Varvodića ranije nisam znao, ali ostavio je dojam pristojnog i pozitivnog čovjeka koji je radio u sportu i razumije problematiku.
A Primorac?
- On je ambiciozan čovjek. Mislim da se sutra otvori natječaj za Papu, on bi se i tamo javio. No, ovdje se pokazalo da on sport ne razumije. Njegov zakon je nanio nepopravljivu štetu i unazadio nas, a rezultati tog modela vidljivi su i danas. To je moj privatni stav za koji smatram da je itekako dobro obrazložen povijesnim činjenicama i brojkama – poručio je Jerkov za kraj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....