StoryEditor
OstaloFešta u Cetinskom kraju

Povijesni meč OSK-a iz Otoka; Bravar, tokar, stolar uglas: Dovedite nam tog Splita

Piše PSD.
27. svibnja 2015. - 14:35
Odavno jedno mjesto u Cetinskoj krajini nije sportski disalo sa svojim klubom kao što je to slučaj s Otokom, selom od kojih tri ipo - četiri tisuće duša, smještenom s “one” strane Cetine, pod Kamešnicom ispred kojeg se prostire plodno Sinjsko polje. Dan “D” za otočke nogometaše je stigao, OSK traži senzaciju protiv Splita u Kupu, nakon osvajanja naslova prvaka u županijskoj ligi i taman pred početak kvalifikacija za Treću HNL-jug...

Nogometna sezona, nakon niza briljantnih predstava, ali i neočekivanih situacija poput odlaska Mirka Labrovića put Šibenika u sred sezone i ustoličenja Petra Bašića kao trenera-igrača, baš ovih dana ima svoju kulminaciju, ali ne bilo kakvu, nego pravu trilogiju. Prva od njih uspješno je apsolvirana u nedjelju u Dugom Ratu pobjedom za naslov prvaka u četvrtoj ligi (Prva ŽNL), što je najveći klupski uspjeh, no sada im slijede još veći izazovi.

Nakon najveće utakmice u nedjelju, sada je na redu nova najveća u srijedu (17.30 sati), dolazak prvoligaša Splita u okviru polufinala Županijskog kupa.

Tako će Split nakon glamura nacionalnog Kupa i velike pozornice u metropoli te dramatičnog poraza na penale od prvaka Dinama, izići na megdan prvaku OSK-u, na nešto manje glamuroznim Golim brdima u Otoku, ali zato u nemjerljivo glasnijem, srčanijem i prirodnijem nogometnom ambijentu. Imali su oni svojih okršaja prije nekoliko godina u nižim ligama, ali niti je Split tada bio ovaj Split, a niti je onaj OSK bio ovaj OSK.

A da se ne bi kojim slučajem ugrizli za jezik pri odmahivanju rukom i preuranjenom otpisivanju domaćih, treba naglasiti kako su slično razmišljali i drugoligaši Dugopolje i Imotski, koje je OSK ispratio iz natjecanja, oba puta nakon izvođenja jedanaesteraca. Ako su mogla pasti dva poluprofesionalna kluba, pa valjda može i jedan profesionalni. Čista matematika, ako ništa drugo. Definitivno nije zanemariv i dišpet, ovaj lokalni, na kamenu isklesan.

Baš takav jedan u sebi nosi trener-igrač Petar Bašić Bosi, koji je prihvatio izazov i početni zaostatak za Mladosti od minus dva na kraju pretvorio u plus tri, u nedjelju proslavio naslov prvaka pobjedom u Dugom Ratu i svima poslao poruku da je to ta sezona nakon koje više ništa neće biti isto. A zašto bi i bilo isto, kad je ovo najveći i najznačajniji tjedan u povijesti kluba i kruna odličnog dugogodišnjeg rada, prvenstveno s mlađim kategorijama, što zaslužuje zaseban okvir.

- Nema sad natrag. Idemo se bacit na glavu, idemo pokušat dobit Splita. Nas je 11 baš kao i njih, mi nemamo što izgubiti, puni smo motiva i želje da pokažemo da vrijedimo. Da se nogomet igra i u nižim ligama, da smo zasluženo prvaci i da smo jednako zasluženo preko Dugopolja i Imotskog došli do polufinala.

Znate šta, napišite da Splita ždrijeb baš i nije mazio. OSK je na svom terenu favorit pa da dođe i Real Madrid - kaže nam karizmatični trener Bosi, igrač koji je prošao sve, od Prve HNL (Šibenik, Zadar), preko inozemstva (Litva, Mađarska, BiH), do lokalnih liga.
Kada se malo proanalizira sezona, jasno je kao dan koji je bio ključan trenutak. Da ne bi bilo zabune, nema tu više ili manje zaslužnih, ali teško je ne primijetiti učinak napadača Nina Vučemilović-Alegića, Vrličanina, koji je tijekom zime došao na mala vrata, a potom napravio dar mar i zabio čak 15 golova u proljetnom dijelu.

Silno samozatajan, u prvi plan baca suigrače kao iz rukava, ali ne damo mu da se izvuče. Od “no name” igrača do otočke ikone. Kako, gdje, što? Gdje je tajna, pitamo?

- A bit ću iskren (kao da zna drugačije op.a.). Tajna je u ovin sjajnim ljudima u Otoku, svim suigračima i upravi koja nas maksimalno podržava i ne fali nam ni tičijeg mlika. Mi smo baš ekipa. Ekipa za deset. Onako baš kao mušketiri - svi za jednog, jedan za sve.

Nemojte mi sad samo kazat da još uvijek ne vjerujete u otočke nogometaše. Ako ništa, barem se nećemo naslušati onih stereotipnih izjava o favoritima, sudjelovanju i razmjenama dresova. Ništa od toga Splitovci, samo muška borba.

mišo gulić
foto: ante čizmić / cropix

Škola nogometa ponos Otoka

Ništa od ove lijepe sportske priče ne bi bilo da nije onog osnovnog kada je opstojnost jednog sportskog, u ovom slučaju nogometnog, kolektiva u pitanju. Škole nogometa.

Poseban je to ponos klupskih čelnika, uvijek će to prvo istaknuti načelnik Općine i prvi čovjek kluba Branko Samardžić, zatim i jedna od klupskih legendi Dušan Norac-Kevo, ali i vrijedni mladi tajnik Frano Šušić-Jurić. Trojka je to koja zapravo drži sve konce, svatko u svojoj domeni, ali uz zajedničku strast prema stvaranju igrača.

Nebrojeno mnogo njih iz Otoka završavalo je u Hajduku, Splitu, Junaku, Hrvacama pa i dalje, ali sam klub uvijek je imao vlastitu okosnicu, što ga je učinilo prepoznatljivim. Danas o mlađim kategorijama skrbe Hrvoje Mandac, dugogodišnji kapetan Junaka te Jure Grgat, zatim Petar Džaja, Ivan Samardžić, Nediljko Erceg, Anđelko Marković i Ivica Roguljić. U Otoku ništa nije prepušteno slučaju. Može biti bolje, može gore, ali zna se što je prioritet.

‘Oskovac’ u svakodnevnom izdanju je još: policajac, vojnik, profesor, konobar...

Da vam samo još malo približimo ovaj današnji sraz, dovoljno je napraviti nekoliko brzopoteznih usporedbi, baciti oko na to tko su Otočani i što rade u “slobodno” vrijeme. Kako će to nezaposleni napadači OSK-a nastojati zaposliti Danijela Zagorca, kako će policajac i vojnik čuvati prilaze svom golu, a sve to pod paskom profesora, diplomiranog ekonomista, ali i kojeg bravara, tokara, stolara, konobara i dalje da ne nabrajamo.

Zamislite samo pripreme Splita po turskoj Antalyji, tom mondenom kao iz bajke izmišljenom ljetovalištu i rajom za nogometaše, zamislite karantene u najboljim hotelima, zamislite masaže prije, za vrijeme i nakon utakmice, zamislite kontroliranu prehranu, visoka primanja, pa onda malo zastanite i bacite oko na OSK i činjenicu da se ovi momci pripremaju po sinjskom polju, obrađujući zemlju, služeći domovini po gorama i cestama, učeći djecu u školi zdravom životu, konobareći ili “obijajući” po zavodu za zapošljavanje. Ovo je njihov pet minuta, ovo je njihov san. I zato mogu biti opasni. Vraški opasni.

OSK u prirodnom i svakodnevnom izdanju: Marijan Samardžić (student), Ivan Marković (skladištar), Marin Samardžić (vojnik), Hrvoje Mandac (profesor), Ivan Norac-Kevo (policajac), Dino Ljubas (privatni poduzetnik), Franko Žižić (skladištar), Ivica Bašić (konobar), Petar Bašić (medicinski tehničar), Stipe Banić-Škojo (varioc), Anđelko Šimunović (ekonomist), Josip Vardić (DIF), Bože Poljak (skladištar), Nikola Bašić (vojnik), Neven-Ivan Vukas (elektromehaničar), Nino Vučemilović-Alegić (ekonomist), Zvonimir Norac-Kevo (oružar kluba), Zvonimir Grgat (elektrotehničar), Ante Banić-Škojo (strojobravar), Dominik Plavša (učenik), Marko Tadić (učenik).

Sprema se spektakl: Osevi se reaktivirali, svi u selu dišu nogomet, platit će janjci

U Otoku je sve spremno za veliku nogometnu feštu. Prođete li ovih dana preko centralnog dijela mjesta, popularne Roknjače, ugledat ćete brdo kafića i štekata pored ceste, mnoštvo ljudi i jednu uistinu životopisnu sliku u kojoj svatko ima neku svoju priču i svoj “zacementiran” stav. Tema je tu svakom po volji, od politike, sporta, izbora, lokalnih dogodovština i tko zna čega sve ne.

Ipak, jedna tema ovih dana prevladava. Ona nogometna, nakon duže vremena. Sprema se fešta na stadionu i oko njega, u cilom mistu, piće se već stavilo hladiti u mrzlu Cetinu, a nema sumnje da će glavom platiti i pokoji janjčić koji sada bezbrižno šeta po obližnjim proplancima ne sluteći što mu sve prijeti. Padne li Split, padat će i glave - janjeće. Ljubiteljima životinja, pravo ili krivo. Tako je, kako je.

Ma nije to samo do Otoka, tako je to u Dalmatinskoj zagori. Kad je fešta onda je fešta. Kad je prigoda onda se mora staviti na stol sve šta se ima, od ića do pića. Svake sriće mora da bude, reći će nam naši domaćini. Teško ćete tu nekog naći da fura na “splitski” đir, jer ako se išta u ovom kraju cijeni, onda je to ponos na ono tko si, što i odakle si. Bez presedana. To vam je Otok. Svoji i ničiji drugi.

Otok nesumnjivo diše hajdučki, Torcida tu ima snažnu podružnicu, prave fanatike, ali ovog puta svi će oni biti Osevi iz Otoka, navijačka skupina koja je djelovala prije 20-ak godina, taman od kada egzistira i zadnji domaći trofej, da bi se pred gostovanje u Dugom Ratu ponovno reaktivirali, zajedno okupili pod jednu zastavu i zapjevali - Ježa će gutati ko u OSK-a dirne!
#OSKOTOK

Izdvojeno