– Kada je počela himna, ja sam se izbezumio. Nisam je znao pjevati, riječi sam zaboravio. Gledam ljude na tribinama, svi nasmijani, mater plače, ćaća viče, dernek... Krene Lijepa naša i ja ne znam pjevati. I sad se tresem kad se toga sjetim, zamislite kako mi je tamo bilo – rekao je Ivan Talaja, europski prvak do 23 godine u samcu i osvajač seniorske europske bronce u četvercu na pariće u Sportcastu by Paola koji donose Sportske novosti u suradnji s Hrvatskim olimpijskim odborom.
Jedan od najperspektivnijih hrvatskih veslača otkriva i kako je višak energije usmjerio prema europskom zlatu i zašto ADHD smatra svojom supermoći. Voditeljica Paola Borović razgovarala je s Ivanom o vršnjačkom nasilju, nerazumijevanju u školi, kontroli reakcija i ulozi roditelja.
– Nikako se nisam uspio kontrolirati prije sporta. Prvo sam naučio trčati pa onda hodati. Imamo video. Mater me snima, ja pužem, ustanem se na noge, puni šprint i zakucam glavom u kantunal. Hvatam se za glavu i smijem. Tako sam prvo naučio trčati, onda hodati. Odvela me kasnije na testiranje i saznala da ima dijete s ADHD-om. Meni je i sad u ovoj stolici teško sjediti dok pričam – govori Talaja.
– Jako malo profesora je imalo razumijevanja za mene, većina me je smatrala samo divljim. Ljudi i danas ne shvaćaju da me to ne definira kao osobu. Nisam loš čovjek zato što sam divlji i pun energije. To nije sramota. Ja sam na to uvijek gledao kao na svoju supermoć, u sedmom, osmom razredu sam to počeo svima govoriti. Kad mi je stalo do nečega imam veći fokus od drugih, ali nema šanse da ću odraditi dosadne stvari. Veslanje mi je ekstremno zanimljivo i na njega sam hiperfokusiran. Onda mi je predobra stvar ta hiperaktivnost. Čovječe mili, imam više energije od svih. Kako to može biti loša stvar, posebno u sportu?
Ivan Talaja danas je vrhunski sportaš, ali u tim ranim godinama susretao se s problemima kroz koje, nažalost, prolazi mnogo mladih...
– Bio sam predmet takvih sprdnji, ponižavanja, "bullyinga", kako se kaže. Maksimalno vršnjačko nasilje i s tim se nisam dobro nosio jer nisam znao kako ih blokirati, mentalno se isključiti iz njihovih provokacija. Odgovarao sam na sve njih i onda bismo imali problema u školi jer smo se potukli. Svaki mjesec bi bila nekakva glupost u školi, ali na kraju sam naučio kako isključiti te komentare.
Cijeli razgovor možete pročitati OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....