"Dobro, kad smo kao inventar na Marjanu", kroz smijeh kaže Nikolina Šustić-Stanković dok tijekom našeg razgovora gotovo svakih nekoliko minuta netko prolazi, pozdravlja ih, čestita ili dobacuje koju riječ. Jednom gospodinu čak prekidamo trening zbog fotografiranja. Kaže nam da mu je čast što smo ga zaustavili i da ništa ne zamjera – sestre su mu motivacija. Malo dalje profesor tjelesnog, koji upravo drži sat, kroz smijeh dobacuje da njegovi učenici u dvije škole u kojima predaje zajedno nisu otrčali koliko njih dvije.
Teško je smisliti bolji dokaz da priča o sestrama Šustić nije samo priča o medalji.
Često, u potrazi za motivacijom i životnim pričama koje će nas pokrenuti, pogled usmjerimo prema dalekim zemljama i velikim imenima. Kao da inspirativni ljudi moraju bi...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....