Kad je prije nešto više od četiri godine zagrebačko-livanjski tajkun Jako Andabak, danas najveći mali dioničar Hajduka, odlučio uložiti u dionice kluba svojih deset milijuna kuna (poslije je dodao još četiri milijuna), objavio sam u Spektru, pod naslovom “Anđeo spasitelj Jako sletio na Poljud”, citiram:
“Šjor Jako Andabak je zaslužio da mu se svi u Poljudu klanjaju, da mu podastru crveni tepih, da mu u svečanoj loži daju ne jednu, nego pet poltrona…”
Stvarno, to je bilo vrhunsko iznenađenje, autentični šok, dokaz da ima poslovnih ljudi koji žele uložiti svoj novac u Hajduk. Šjor Jako je u prvom redu bio dobrotvor splitskoga kluba, primjer drugima, premda su pojedinci znali na zlonamjeran način tumačiti njegov interes za “bijele”.
Kako god okrenuli, Anda...
“Šjor Jako Andabak je zaslužio da mu se svi u Poljudu klanjaju, da mu podastru crveni tepih, da mu u svečanoj loži daju ne jednu, nego pet poltrona…”
Stvarno, to je bilo vrhunsko iznenađenje, autentični šok, dokaz da ima poslovnih ljudi koji žele uložiti svoj novac u Hajduk. Šjor Jako je u prvom redu bio dobrotvor splitskoga kluba, primjer drugima, premda su pojedinci znali na zlonamjeran način tumačiti njegov interes za “bijele”.
Kako god okrenuli, Anda...
