E, to je to, nije Krško Zarja, Hajduk je našao pravog sparing - partnera da mu osnaži samopouzdanje i sad znaju "bijeli" da nisu na krivom putu.
Isti naum Hajduka kao i ranije, visoki pritisak, voditi igru, biti akter koji diktira događanja na terenu.
To su htjeli protiv Zarje, bila je tvrda kost, vrlo čvrsta ukrajinska momčad.
A Krško se slomilo odmah, poput šibice pod naletima raspoloženog Ante Ercega, Nikole Vlašića, te ostatka družine "bijelih".
U Krškome – Hajduk na nuklearni pogon, mogli bismo reći, naravno uz dozu pretjerivanja, navodi nas na pomisao obližnja "nuklearka". Ili, kao da su snagu crpili s nekog "zdravilišča" kojih u okolica Krškog ima u izobilju.
Uglavnom, s osmijehom se završavaju pripreme u slovenskom trokutu Velenje – Kidričevo - Krško. Eto i prve pobjede. Sad je jasno: za poraz u Kidričevu kriva je snažna Zarja, a ne toliko možebitne slabosti "bijelih".
Trener Krškog Stipe Balajić imat će problema u slovenskom prvenstvu, ako je Marijan Pušnik za svoj Rudar rekao "jel'te da nećemo biti kanta za napucavanje", što će Krško reći? Na lijevom krilu je napadač Tonći Mujan, zapažen, motiviran da se pokaže, u Krškom mu je sunce granulo; na svakom kutku naiđete na hajdukovce.
Krško je ipak bilo slabašno da se pretvori u opasnog takmaca za nadmetanje s trupama Joana Carrilla. Ali to je i logično, samo šest dana prije utakmice u Dugopolju protiv Levskog, tražio se laganiji sparing, a Krško je serviralo aspirin protiv glavobolje.
Hajduk u kombiniranom sastavu, stoperski par Carbonieri – Bosančić, a u veznom redu uz neumornog Radoševića našli su se Kožulj i Kalik koji svakako nisu prvi izbor, koliko god bili u uskom krugu.
U nastavku je tempo pao, ali je dobro da je kapetan Zoran Nižić odigrao 45 minuta drugog poluvremena, znači da će prebroditi umor ili prenaprezanje i biti spreman za Levski.
Za svaki slučaj i Carbonieri je tu...
