I nitko mu na tome ne bi smio ni riječi prigovoriti, jer svatko živi svoj život i svatko ima pravo sam odabrati kojim će životnim putem ići. Svatko ide tamo gdje mu je bolje. Pa tko bi od nas odbio gazdu s tri ili četiri puta izdašnijom ponudom? Ne budimo licemjeri...
Šimunić je dugo vagao i sa zvukom sirene, sa zadnjim danom prijelaznog roka, odlučio ostati plavi. Plavi je bio u Hoffenheimu, plavi će, u nešto tamnijoj nijansi, biti i u Dinamu. Čovjek je uzeo veću lovu, igrat će Ligu prvaka. I to su argumenti protiv kojih “ni reč da bi rekel”. Kad bi tako bilo.
Otkuda onda gorak dojam prevarenih svima onima kojima je Hajduk u srcu? Možda zato što je Joe dan prije kraja prijelaznog roka javno tvrdio da 99,9 posto ostaje u Njemačkoj? Možda zato što je tvrdio da ne želi biti uzrok razdora između hrvatskog juga i sjevera? Ili zato što je kao glavni razlog nagle odluke da ipak postane igrač Dinama naveo ‘igranje u Ligi prvaka’? Zar je Dinamo jučer ušao u Ligu prvaka, Joe? Pa je onih 0,01 posto nadvisilo 99,99 posto od dana prije?
Nije problem, Joe, što si potpisao za Dinamo. Svatko ide tamo gdje mu je bolje. Ali zašto jedan dan govoriš jedno, a drugi dan posve drugo? Zašto si jučer 99,99 posto bio u Hoffenheimu, a već danas si u Dinamu? Zbog Lige prvaka? Ah da, baš ju je jučer Dinamo izborio... Zadnjeg dana prijelaznog roka...
Mamićeva taština, podebljana lovom koju Hajduk nema, je zadovoljena. Šimunić mu nije bio toliko potreban koliko dokazivanje Dalmatincima tko je i dalje gazda u dvorištu, a Malešu osobno tko je alfa mužjak hrvatskog nogometa. Šimunić je dobio nekoliko milijuna više i Ligu prvaka i izbjegao moguće probleme s Hajdukovim navijačima za vrijeme priprema u Supetru. A Hajduk? Još jednom je zagrebao krivu lutriju.
Na žalost ništa. Više sreće drugi put. S većim ulogom i manjom naivom.
MARKO BILIĆ
