StoryEditor
HajdukPred vratima Mordora

Ivan Rilov piše ekskluzivno za Slobodnu: Evo kako smo stvorili Naš Hajduk, projekt koji još nije izgubio nijednu utakmicu. I neće!

Piše Ivan Rilov
8. prosinca 2016. - 22:31

"Naš Hajduk" je od Torcidina novorođenčeta, malenog, ali žilavog, no ipak upitne budućnosti, u svega pet godina postao pokretom. Neću reći pokretom na razini države, iako "naviga" i u tom smjeru. Najveća poteškoća je zapravo baš jedna od tih internih kontradiktornosti koje često i obilježavaju slojevite i kompleksne karaktere i pokrete. Naime, "Našem Hajduku" je glavna prepreka za dominaciju na nacionalnoj razini baš to što je Hajdukov, a ne neutralan. A znamo koliko su ljudi osjetljivi na boje svojih i klubova rivala.

Ipak, širenje izvan geografskih i mentalnih granica Splita i Dalmacije već je itekako uhvatilo maha, čemu svjedoče razni primjeri. Nema tome dugo, naš član je postao i jedan diskretni, stariji gospodin, borac za ljudska prava još iz doba komunizma. Kad su ga njegovi bližnji pitali odakle mu ideja da se pridruži "Našem Hajduku" s obzirom da nema veze ni sa Splitom, ni s Dalmacijom, ni s Hajdukom, pa ni s nogometom, odgovorio je kako je ono što "oni dolje rade mnogo više od nogometa", te da on mora biti dijelom toga.

Fenomen "Našeg Hajduka" u našem društvu zapravo i nije teško objasniti. On nije anarhistički (objede o određenoj političkoj pripadnosti držimo toliko neozbiljnima da ih nećemo ni komentirati), nego korektivni, kad govorimo o institucijama, i motivacijski, kad govorimo o bazi društvene piramide. Velik dio ljudi je, nažalost, najvećim dijelom izgubio povjerenje u službena tijela onoga što je i zamišljeno da postoji kao servis svojih građana – države. U takvoj situaciji ljudi se zatvaraju u svoje privatne svjetove i teško je platiti golemu cijenu njihova povjerenja. Za takvo što neophodno je imati moralno gotovo bezgrešan, ali i uspješan rezime svog djelovanja. Ipak nepovjerenje je toliko da često ni to ne bude dovoljno. E sad, tu vidimo onu dobru stranu hajdučkog zajedničkog nazivnika – jer Hajduk je taj čimbenik, jedan od iznimno rijetkih, koji ljude može okupiti i potaknuti da se aktiviraju. Hajduk je vjerojatno jedini u čitavoj zemlji koji danas može okupiti 40-ak tisuća ljudi na ulici, organizirano, artikulirano.

Ljudi polako shvaćaju da bit demokratskih procesa jednog društva nije u tome da jednom u četiri godine iziđu na izbore, zaokruže nekoga i onda do idućih izbora šute i sjede kod kuće. "Naš Hajduk" je taj koji dokazuje da to ne samo da nije jedini izbor, već upravo obrnuto, da se, ako ti je stalo do nekih promjena, treba aktivirati. A "Naš Hajduk" to ne pokazuje time što pokušava, već time što uspijeva, pobjeđuje. "Naš Hajduk", ako pozornije promotrite, otkad postoji još nije izgubio nijednu svoju utakmicu.

Osnovan je i postoji isključivo s jednim ciljem – demokratsko i transparentno funkcioniranje kluba na temeljima časti, odgovornosti i stručnosti, a sve s ciljem da spasi slavni klub sigurne smrti kao posljedice dotadašnjega katastrofalnog upravljanja od strane politički oktroiranih vodstava. To se postiže demokratskim izborima na kojima članovi kluba biraju kandidate koji se prijave za sastav Nadzornog odbora kluba. Članove se potiče da sudjeluju u radu Udruge koliko god je to moguće i što je češće moguće, te ih nastojimo maksimalno uključiti i informirati što na skupštinama, što na tribinama, što na druženjima, što na "Ćakulama". Jasno, model nije savršen i stoga se stalno i nadograđuje. Pogrešaka ima, demokracija i mogućnost izbora nikad ne jamče uspjeh, ali su jedini čvrsti temelj napretka i selekcije najboljih.

Na pogreškama nastojimo učiti, a još više ih predvidjeti i prevenirati. No poanta je da je grupa ljudi sa splitskih i drugih ulica uspjela osvijestiti umove političara da postoje i alternativni putevi. I pritom ostala čista obraza, odbivši bjanko-papir na kojem je bilo ponuđeno da upišemo imena ljudi koje želimo da vode splitskog stogodišnjaka. Htjeli smo samo da svi kojima nam je stalo možemo birati. I to smo i dobili.

S vremenom nas je borba za čiste odnose u Hajduku odvela i dalje od našeg kluba – do dvora hrvatskog nogometnog Mordora, gdje također nastojimo osigurati demokratske osnove za sve podjednako da uživaju u hrvatskom nogometu, tako bogatom talentima i tako otetom od šačice odabranih u skupim odijelima i još skupljim hotelima. U tu svrhu ciljali smo na sam vrh, računajući na funkcionalnost državnih tijela i obraz zemlje u koju se svi kunemo – ciljali smo na zakonik naše države. I uspjeli. Posložili smo ideje, artikulirali ih, okupili neke među najboljim pravnim umovima zemlje i napisali zakon, te ga provukli kroz cjelovitu saborsku proceduru kako bi bio izglasan. Danas je na snazi i svjedoči onoj impotenciji struktura zbog koje su ljudi i izgubili povjerenje u institucije.

Zajednički nazivnik i ključ za sve rebuse jest – demokracija. Jedini lijek za probleme demokracije jest – još demokracije. Ne one glumljene, dirigirane, kontrolirane. Nego one zasnovane na časti, stručnosti, transparentnosti i odgovornosti. Koliko god to zvučalo kao floskula ili frazetina, za što su zaslužni cinici među nama – oni koji su svoje bitke već izgubili, to je, najkraće rečeno, cijela istina. I zato je Hajduk danas, kao i toliko puta u svojoj povijesti – društvena avangarda.

Iako smo ove godine proširili svoj djelokrug uključivši se u rad Odjela za članstvo, te otpočevši projekt stjecanja dionica kluba, te smo stoga nekoliko ljudi i zaposlili (redom preko natječaja, uistinu natječaja, ne onih koje raspišu kako bi bila tek zadovoljena forma), ostaje činjenica da smo svi u Udruzi redom isključivo volonteri koji baš nikakvu korist nemaju od svog rada za NH, dok je utrošak energije i vremena golem. Od početne faze, kad je u radu Udruge aktivno sudjelovalo dvoje-troje ljudi, do danas, kad funkcioniramo kao tvrtka s 40-ak ljudi, podijeljenih u 12-ak timova. Ima nas svih karakternih profila i društvenih pozadina, te profesija: inženjera, pravnika, ekonomista, novinara, liječnika, profesora, dizajnera, studenata, poduzetnika...

Ove godine, naša udruga je zakoračila u drugu epohu svog postojanja. Dosad smo se "zabavljali" uspostavljanjem demokratskih standarda u Hajduku i hrvatskome nogometu, a sada te standarde želimo upisati u kamen. S tim ciljem Udruga je krenula u proces prikupljanja sredstava za stjecanje dionica HNK Hajduk Split. Prvi korak bilo je aktivno uključivanje u rad Odjela za članstvo – što je zasad rezultiralo porastom broja članova od gotovo 300 posto (trenutačno nas je više od 40.000) – i pozajmljivanje članarina Udruge Hajduku. Tu pozajmicu Hajduk slovom ugovora nikad neće morati vraćati, nego će se dug koji ima prema Udruzi kroz budući proces dokapitalizacije pretvoriti u dionice kluba u vlasništvu svih članova okupljenih u Udrugu. Važno za napomenuti jest da sav taj novac uplaćen u vidu članarina ide izravno na klupski račun i Hajduku je odmah dostupan za korištenje.

Drugi korak bila je kupnja 24,53 posto dionica kluba od tvrtke "Tommy" za iznos od oko 35 milijuna kuna uz rok otplate od 10 godina. Ono što nam je posebno drago jest to da se "Tommy" odlučio nastaviti sponzorirati "bijele" i tek sada smo sigurni da je naš dogovor s "Tommyjem" povodom otkupa dionica Hajduka prava stvar.

Naš plan je da novac od članarina ne koristimo u ovu svrhu, za otplatu dionica "Tommyju", kako Hajduk ne bi ostao bez jednog od dva izvora prihoda: članarina i sponzorstva. Kako bismo skupili sredstva za plaćanje tih dionica, odmah smo prionuli poslu i organizirali niz akcija od kojih je zasad startala ona prva – program donacija. Svatko je slobodan donirati koliko god želi i može. Od Hajduka smo otkupili pravo dizajna službenog trećeg dresa za iduću sezonu, te ćemo našim donatorima koji uplate 1911 kuna ili više zahvaliti tako što će njihovo ime biti utkano u taj dres. Svim donatorima, neovisno o iznosu, zahvalit ćemo posebno dizajniranim zahvalnicama i fasciklama.

Krenuli smo, kako je i karakteristično za nas, silovito i žestoko. Već nakon nekoliko dana je prikupljeno milijun kuna. S jedne strane, sam početak je vrlo bitan kako bismo poslali jasnu poruku svima koji još uvijek sumnjaju koliko smo ozbiljni, jaki i koliko možemo. S druge strane, važno je znati kako je ovo maraton, a ne šprint, te se utakmica ne igra samo prvih 10 minuta, već svih 90.

Ovo što radimo, radimo kako bismo osigurali da Hajduk bude naš. Ne zato da bude naš kao svrha samo sebi, nego zato da na taj način, jer je jedini moguć (politika sutra, ako to poželi, može dokinuti aktualni model funkcioniranja zasnovan na demokratskim izborima za Nadzorni odbor kluba), osiguramo da se Hajdukom više nitko nikad ne bude služio za neke svoje, bilo osobne, bilo grupne, interese – da osiguramo model funkcioniranja kluba zasnovan na demokratskim izborima za Nadzorni odbor.

Ljudi često kažu kako smo pretjerano samouvjereni. Ne bih se složio. Mi znamo da ćemo uspjeti iz jednog vrlo jednostavnog razloga: častan i kvalitetan rad uvijek da rezultat, bez greške, pa su i Hajduk i "Naš Hajduk" osuđeni na uspjeh.

I zato, iako smo akciju prikupljanja sredstava nazvali "Ili jesmo ili nismo!", za nas zapravo nema dvojbe. Mi znamo da "Jesmo!". A to ćemo i pokazati.

#HAJDUK#NAŠ HAJDUK#IVAN RILOV

Izdvojeno

29. svibanj 2020 00:01