StoryEditor
Hajduktuđe (ni)je bolje

Hajduk opet traži trenera u inozemstvu iako se zadnjih godina s njima i nije usrećio

Piše PSD.
10. veljače 2015. - 11:38
Opet je u modi – stranac? Stranomanija. Sve što je domaće, nije aktualno?! Sve što je domaće – strano nam je. Nećemo domaće. Zašto je tome tako baš sad u Hajduku, nisu potanko objasnili. Nego su se dali u potragu. Nećemo domaće. Internacionalizacija! Kreni na put, vrti “skype”...

Tako se u Hajduku mijenjaju raspoloženja: luta se, vrag će ga znati kako i zašto.

Svako malo je naum da se kormilo struke dade u ruke – strancu. Pa sad je li to trener ili sportski direktor, mijenja se. Jer, kao, stranac će bolje pročistiti ono što domaći ne umiju, zbog ovih ili onih razloga: pritisaka, opterećenja, nedovoljnog znanja ili iskustva.

Međutim, čim stranac zakorači u – Poljud, odmah je na sceni odbrojavanje. Kad će otići?! Dežurne zlobnike i njihove zamjerke lako je sročiti u zajednički nazivnik: je li nam on trebao, koliko to košta, kakav je to luksuz, pa zar mi nemamo svoga. I još: najbolje smo rezultate postizali s domaćim stručnjacima, nije li neki domaći za upola manje novca mogao ostvariti jednako (loše?) rezultate. Prigovorima nikad kraja. Takva smo sredina.

Kad je na sceni domaći čovjek, “ma, di će on bit trener...” Kad dođe stranac, onda je pitanje “ma di su ovoga našli”?

Pardon, ako smijemo to objasniti, ova priča nipošto nije usmjerena na signor Reju koji se – po nama – pokazao u izvrsnom svjetlu, makar će biti onih koji će reći da je s Hajdukom bio sedmi ili peti, ali će zaboraviti da je u Hajdukovu “kavalkadu” mister Edy ujahao na - 14. poziciji. Da, takva su bila vremena 2009. godine kad su po njega posegnuli Ivica Šurjak i Joško Svaguša.

Živio je i Reja teško, s nepovjerenjem iznad glave, a sve je konačno pridobio nakon priprema u Marbelli kad je naprasno – digao sidro. Probrao Brazilca Anderssona na treninzima u Postirama (jer nije mislio da je sposoban Ahmad Sharbini), a onda su i Reja i Andersson - nestali. Prvi u Lazio, a drugi po odlasku Reje tko zna gdje.

Rejine su bile tračnice, a onda je vlak preuzeo - Stanko Poklepović, znalački osvojio kup i dopro do drugog mjesta, te ušao u Europsku ligu!

No, manija za strancem se nastavila u Hajduku, pa podsjećamo:

1. Krasimir Balakov

Plus Ilija Grujev i Jončo Arsov – Hrvoje Maleš i Milo Nižetić htjeli su odmah na ruševinama 2011. sagraditi Europsku ligu i izvaditi Hajduka iz financijskog kolapsa ulaganjem u strance. Fali Ramadani je našao Balakova i bugarski stručni stožer njemačkog štiha koštao je 35.000 eura mjesečno?! Te utege još je i ova uprava otplaćivala te se zaduživala kreditom da im Grad bude jama(c) bez dna.

Niti šest mjeseci da je Balakov trenirao u Hajduku, a predjednik Hrvoje Maleš ga je posjećivao za Novu godinu u Münchenu, prije priprema, da pristane – smanjiti plaću?! Ka’ da je lud?! Spasio je stvar Kaiserslautern, pozvao Balakova u ožujku, a Hajduk ga posutio bez odštete, samo da ga skine s kazana. Malo je bitno da je Balakov ostvario zavidna 44 boda iz 22 utakmice, a da je Anas Sharbini pod njim pjevao, a ne statirao. Sve skupa nije bilo dovoljno da svi budu zadovoljni, a Bugari redovito plaćeni.

2. Jens Andersson

Nedugo nakon Balakova stigla je nova ideja – stranca za sportskog direktora! On će nam namaknuti igrača iz Afrike, preprodavat će se, Crni kontinent ima u malom prstu, letio je u Tursku na Svjetsko prvenstvo mladih... Anderssona je iz Stockholma doveo menmadžer Jozo Palac i bili su zadovoljni profesionalnošću šutljivog Anderssona kojemu su pak sve više zagledali koliko to šeta po Kašjunima i što to on zapravo radi?!

Ostalo je upamćeno da je za Kiša rekao “fox in the box” i da je gradonačelnik Baldasar ubrzo počeo grintati kako košta puno, pa je uskoro Andersson napustio Hajduk “zbog privatnih razloga”. Imao je visoku plaću i nikakav učinak, presudio mu je Baldasar zbog 6000 eura mjesečno, pisalo se. I nitko nije pitao kako to Hajduk nije vrtio Afrikance kao što je uspijevalo njegovu AIK-u iz Stockholma.

3. Edoardo Reja

Ima pomoćnika Luigija Febbrarija, dupli trošak, a njihov štih je, istini za volju, drugačiji od ‘njemačko’-švedske produkcije krutog profesionalizma, Balakova i Anderssona. Reja je sjeo emocijama na svoj način u Hajduku, kad ga već nisu smijenili oko derbija s Dinamom (dobio 2:1, listopad 2009.) ili nakon remija protiv Međimurja u Čakovcu.

Reja je – da se razumijemo - dobrodošao, oplemenio bi Vučevićeve ideje, razgovarali bi zajedničkim jezikom i tu bi Hajduk profitirao. Ali, kako to objasniti – “minimalcima”? Nezgodna situacija.

slaven alfirević
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. lipanj 2022 10:31