Hajduk je svladao Slaven Belupo sa 2:1 uz ponešto porođajnih muka s početka sezone; igra kakva takva, ne možeš baš reći nikakva. Dva Ivana, Perišić i Rakitić, zajedno od prve minute, tek se traže... Još im poljudsko polje nije uzorano... Ni blizu.
No, jedno je jasno: Hajduk ide, Hajduk hoće, kani i namjerava (što je definicija kondicionala, ja bih, op. a.), dakle hoće, kani i namjerava postati prvak! Nesumnjivo.
I pogotovo to ne možeš publici izbiti iz glave, pa to ti je. Možeš stišavati euforiju i uraditi sve da se ne priredi doček Rakitića jer “nećemo pompu” (pa se doček dogodi spontano), a narod u Poljudu je i ove večeri jasno i deklarativno zacrtao cilj i ove sezone. Ne možeš ga ušutkat, niti začepit gubicu.
Samo jednu želju imam
- Samo jednu želju imam, moj živote ludi, da mi Hajduk prvak bude, cili Split poludi!
Ni više, ni manje. Postavke su to Lukše Jakobušića otkad je uzeo “petoplasirane” iz 2020. Negdje iz okrilja Alke, iz Sinja, ako nije već napustio poprište alkarskih svečanosti, sve ovo u Poljudu i bivši predsjednik osluškuje, gleda i prati. Nasljednici mu kroče stazom želje za titulom prvaka! Stazom trnja, ali putem prema slavi.
A na terenu - Gattusova centrifuga, Stanko Poklepović bi zavapio:
- Momak moj, a di ti je standardnost?!
Ostala na Čizmi, zafrkajemo se, pa je na golu L. Kalinić (Lučića smeta koljeno), u momčadi je rekonvalescent Melnjak (ajde, i Diallo se ozlijedio), pa Rakitić i Perišić od prve minute, dvojac nećemo reć vremešnih, ali duo koji tek hvata kakvu takvu formu. Puno promjena.
Krovinović i Capan su na klupi, ali glavno da je tu autentični ljubimac Režala, zvanog Ringhio, što je nadimak trenera, a ljubimac mu je dakako - Australac Kalik. Nekad je u Borussiji Moenchengladbach igrao Kulik, ali ne, Kalik ni blizu njega. Zašto je Kalik stalno tu, u momčadi? Pa najviše trči (i tuče) i na Gattusa sliči. Rakitić i Pukštas kao dosad neviđen par stražnjih, zadnjih veznih, Kalik ispred njih...
Gosti su imali dvije zanimljive akcije i šuteve, ali je oba ukrotio Lovre Kalinić, tako da su splasnula i pitanja zašto brani Lovre, a šta je Lučiću (koljeno, lakša ozljeda). Neka ih obojice. Gol Slaven Belupa je zakuhao Moufi, izgubio balun.
Utakmica je inače brzo krenula u Hajdukove ruke, vodu na mlin “bijelima” pustio je sa špine – penal, a da ko će drugi, bila je to ruka koju je sudačka komisija u VAR sobi pregledavala i pregledavala dok se sudac Lovrić, uz pritisak s tribina nije upustio u trk prema monitoru i na opće oduševljenje prisutnih (tek šačica na sektoru A bili su pristalice gostiju) dosudio je najstrožu kaznu. Livaja je bio precizan.
Nedugo zatim dok se Hajduk ipak mučio sročiti akcije i balun je zapinjao po nogama, kao da se zbog toga Sanyang, rečeni Bamba naljutio, dodao mu je Livaja balun u šesnaestercu, poveo ga je Sanyang Bamba korak-dva-tri i zakucao efektno u trku pod gredu, sasvim izbliza.
Pjevalo se Marjane, Marjane
Pa se slavilo i pjevalo Oluji i Hajduku, pjevalo se i Marjane, Marjane, što nam je kao tradicionalistima posebno drago, vraća nas na Stari plac, ta se pjesma nekako zagubila u poplavi novovalnih himni.
-... ča barjak ne viješ...
Šampionski, dakako!
Publike kao u priči, skoro okruglih 60.000 za “Toršaun” i Slaven Belupo, zajedno, stvarno nije mala stvar. Čekaj, polako, vratimo se u stvarnost. Evo je Moufi pogriješio i sad je samo 2:1... Počinje opet “klasično mrvljenje”. Igra bez igre. Nije li to već igra “gatusiana”, jesmo li je prerano takvom krstili!?
Sudac Lovrić svirnuo je faul za obranu "bijelih" trenutak prije nego li je stoper Prpić zahvatio balun koji je ušao u visokom luku u Lovrinu mrežu?! Autogol, 2:2?! Ne, ne, sudac je doista dva-tri trenutka ranije dosudio prekršaj za "bijele". Što je vidio, teško je reći, ali je zviždao, prekinuo igru. Poništeno je potom Pukštasovih glavom za 3:1 (VAR-ofsajd), ostalo je 2:1. Sve u svemu, Hajduk je odgovorio Dinamu, 3:3 u bodovima je na vrhu, utrka je počela.
Sanyang Bamba nije loš, Bamba crna mamba.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....