StoryEditor
Domaći nogomethalo azerbajdžan

Splićanin na klupi kao pomoćni trener Sabaha iz Bakua: Zbog korone ću brže doktorirat’ nogomet, tek su počeli popuštati mjere

23. svibnja 2020. - 12:30
Marko Lozo i Željko Sopić vode novi klub u AzerbajdžanuPrivatni album

Ovo je poput pitanja za kviz: koji je nedavni trener Hajduka ujedno bio i tv-komentator zbivanja na terenima HNL-a? Malo biste razmišljali, pa onda zacijelo pogodili, jer nije Marijan Pušnik, nije Željko Kopić, nije Zoran Vulić...

To je Marko Lozo, vodio je Hajduk u jednoj utakmici kao premosnica između Marijana Pušnika i Španjolca Joana Carrilla...

A gdje je Marko Lozo trenutačno? E, to je već malo teže pitanje, Lozo je u – Azerbajdžanu, u Bakuu, pomoćni je trener u klubu Sabah, gdje je Željko Sopić glavni, a Ivan Ćuković kondicijski trener, sa Ćukovićem je Lozo radio i u Hajduku. Dakle, djelić hajdukologije i u dalekom Azerbajdžanu.

Dovoljno da u ovim „praznim danima” dok smo lišeni natjecateljske vreve i slapova raznih rezultata malo priupitamo a kako je tamo? Korona je i tamo stegla:

- I te kako je stegla, ne mislim da ima puno slučajeva, možda 130 dnevno novih, ali se još ništa ne zna kad ćemo startati. Azerbajdžan je nogometna jaka zemlja, klubovi ulaze u skupine Lige prvaka i Europske lige. Malo su popustili mjere, ali do 1. lipnja sigurno nema ni grupnog treniranja niti će se otvarat škole. Kafići, restorani, rade samo po danu, pa su ljudi izašli na ulice. Međutim, aerodrom je zatvoren još do 1. lipnja – kaže nam Lozo.

Kako vi provodite vrijeme?

- Trenira se preko „zooma”, individualno. Znate tu tehniku da trener okupi, dozove preko lap-topa na ekran sve igrače i podijeli zadatke. Ali to su suha trčanja, vježbe snage...

Sabah je nov klub u Azerbajdžanu?

- Nije poznat kao Neftči ili Qarabag... Dobio je Sopić priliku da dođe, pa je poveo i mene i Ćukovića. Krenuli smo dobro još u studenom, šest utakmica, pozitivno, ali je sve naprasno prekinuto evo već dva mjeseca. Nemojte ni pitat kako nam je dok je pauza.

A moramo pitat, premda je to već izlizano?

- Dobro je što nas korona nije dotakla, fali nam pravi rad, fali mi adrenalin natjecanja. Krenuli smo s velikim ambicijama, doveli smo i Marinu iz Gorice, a Sabah se želi etablirati pri vrhu lige.

Je li vam više fali trenerski rad ili komentiranje HNL-a na malim ekranima?

- Komentiranje mi je postalo pravi gušt. Iznenađen sam koliko je to bilo ugodno, taj posao komentiranja na neki način i kao vaš, novinarski rad. I koliko tu još možeš stručno napredovati proučavajući utakmice. Taktički sam se razvijao. Sjelo mi je, a sudeći po reakcijama publike nije bilo loše. Dapače, dobijao sam više pozitivnih opservacija na moje nastupe nego negativnih.

Zar je bilo i negativnih?

- Bilo je. A iznenadit ćete se od koga. Od kolega trenera. Rekli su mi da sam previše stručan u svojim opservacijama i da publika želi laganije štivo i jednostavniji pristup. Da su mi to rekli urednici, novinari bilo bi mi razumljivo, ali to su mi kolege prigovorile? A obični da tako kažem gledatelji znali su mi reći kako su zadovoljni. I da sam pomogao kako gledati na nogomet, to mi je bio kompliment.

Krenuli ste dalje u trenerski izazov?

- U suštini sam trener, želim napredovati baš u toj ulozi. Zato sam zahvalan Sopiću što me poveo sa sobom. Upoznali smo se u Rudešu 2014., ja sam kasnije išao u Hajduk koji je u biti moj klub, u Hajduku sam ponikaao i proveo omladinski staž. Pa dobio priliku raditi u pogonu „bijelih”, premda otprije živim u Zagrebu. Onda smo se Sopić i ja ponovno sreli i evo nas u Azerbajdžanu, daleko od kuće, u izolaciji od korone.

Vratit ćemo se na Hajduk i vašu epizodu, nego da vas pitamo: u Antalyji, gdje je Sabah živio u istom hotelu gdje i Hajduk, rekoste nam kako pripremate doktorski rad?

- Moj doktorski rad zasniva se na proučavanju što nogometaš treba raditi u tjednima pauze između dva prvenstva a da ostane u tonusu i izbjegne ozljede. Mislim da će koristiti svima kad ga jednom dovršim. Taman mi je ovaj period dobro došao što se tiče proučavanja, vidjet ćemo kad se sezona nastavi kako će se igrači snaći, jer ovo su već dva duga mjeseca pauze i mislim da ću dobiti dobre podatke za cjelovitu disertaciju.

Nije onda svako zlo za zlo, u izolaciji i prisiljenom predahu možete se posvetiti i stručnom usavršavanju:

- Može se i tako reći – kaže nam Lozo.

U Poljudu više nije bilo mjesta za mene

Epizoda u Hajduku zaslužuje par riječi, bili ste, otišli... Kako je to bilo?

- Odlično iskustvo, ja sam ponosan na svoj učinak u drugoj momčadi Hajduka koju sam uveo iz treće u drugu ligu i tu su se etablirali igrači kao Domagoj Bradarić, Teklić, golman Matijaš koji je sad u Antwerpenu, pa Delić, bili su tu i Juranović i Toma Bašić, vraćali smo Jandreka i Mujana, Vojkovića, Kalika.

Postali ste jedan od pomoćnika Pušnika, a kad je smijenjen poveli ste jednokratno momčad u Koprivnici, Futacs je promašio penal u posljednjoj minuti, ostalo je 1:2?

- Jasno je bilo da neću biti trener prve, pomoćnici Pušniku su bili Žiga Kljajić, Vik Lalić i ja, a dolazio je Carrillo.

Ali nakon toga ste otišli sasvim iz Poljuda? Navodno ste u Koprivnici makar jednokratno htjeli izvesti neke svoje zamisli što se nije svidjelo Mariju Brancu?

- To su interne stvari. I nije to bitno. I nisam zbog toga otišao iz Hajduka.

Nego?

- Pa kad sam vidio da su u drugu momčad postavili Siksa (Oreščanina, op. a.), onda mi je bilo jasno da se ja ne mogu vratiti u drugu, a u prvoj nisam u stožeru i onda odeš dalje. To je tako u karijeri, nisam mogao napravit novi iskorak. Hajduk ostaje moj klub i zahvalan sam mu što sam dio karijere izgradio i u Poljudu i mislim da sam ostavio dobar trag – otvorio nam je Lozo dušu, te ispričao kako je to bilo u danima Pušnika, Branca i Carrilla kad je i on bio jedan od važnih aktera hajdučke svakodnevnice.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

19. rujan 2020 22:58