Za mamu i tatu Vušković utorak je bio dan za pamćenje. U Hamburgu im se osmijesi nisu skidali s lica.
Kako i ne bi, četiri godine su čekali i sanjali o ovom trenutku. A još su u HSV-u osjetili veličinu trenutka, premjestili trening na glavni stadion i otvorili stajaću tribinu za navijače.
Na desetke hrvatskih zastava i poruka podrške za Marija Vuškovića. A mama i tata Vušković imali su samo jednu poruku, to da su ponosni do neba.
Pričat ćemo u studenome. Sad ne smijemo, ali doći će i taj trenutak. Budimo strpljivi. Izdržali smo toliko, pa možemo još malo.... Sretno vam, strpljivi smo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....