Tribine su bile pune, ali bila su puna i novinarska mjesta. Povratak Marija Vuškovića na teren sportska je vijest dana u Hamburgu. Pratili su njegovu priču i patnju godinama iz prvih redova, a sada ga napokon vide natrag na terenu. Osobit je to dan i vrijedan velike pažnje.
Zanimljivo nam je bilo čuti i njemačku perspektivu, a kraj nas je sjedio Kai Schiller, dugogodišnji novinar Hamburger Abendblatta. I bio je vrlo raspoložen za razgovor. Pa smo odmah krenuli s pitanjima:
Koliko je ovaj dan bio važan za klub?
- Ovo je bio poseban dan za Marija, naravno, ali i za momčad te cijeli klub. Gotovo svi koji podržavaju klub i Hamburg čekali su ovaj dan pune četiri godine. Nitko u Hamburgu zapravo nije prihvaćao kaznu izrečenu Mariju. Svima je bilo iskreno žao zbog njega i upravo je zato cijeli klub, zajedno s navijačima i gotovo cijelim gradom, razvio osjećaj zajedništva i pružio mu veliku podršku. Svi su se nadali da će ta noćna mora za njega završiti. Nažalost, morao je čekati četiri godine, ali taj je dan napokon stigao.
PROČITAJTE VIŠE Mama i tata Vušković pucali su od ponosa! Iz Hamburga su poslali samo jednu poruku
Klub nikada nije priredio nešto slično?
- Upravo tako. Postoji još jedan slučaj u klubu, donekle usporediv. Riječ je o jednom od Marijevih suigrača, Bakeryju Jatti. Prije nekoliko godina nastao je veliki problem oko njegova identiteta. Dvije ili tri godine morao je ići na sud i prolaziti pakao, a cijelo vrijeme momčad i klub stajali su uz njega. Ta dva slučaja, onaj Bakeryja Jatte i posebice Marija Vuškovića, pomogla su definirati identitet kluba. Nekad smo bili klub u kojem je vladao kaos i događale su se mnoge loše stvari. Ispali smo u drugu ligu, imali financijske probleme i ostalo. No, napokon smo preokrenuli situaciju, a ta su dva slučaja pomogla stvoriti osjećaj zajedništva koji je svima pomogao pronaći novi identitet kluba.
Kako gledate na slučaj Marija Vuškovića? Što mislite o četverogodišnjoj suspenziji?
- Naravno, nisam ni sudac ni liječnik. Poznajem Marija već dugo, poznajem klub, odgovorne osobe i liječnike. Na temelju onoga što znam do sada, ozbiljno sumnjam da je učinio ono za što je kažnjen. Sumnjam u to. Uvijek je tvrdio da je nevin i, iskreno govoreći, vjerujem mu. Četiri godine za mladog čovjeka, čak i da je prekršaj doista počinjen, predstavljaju pretjerano strogu kaznu. Nije mogao ni trenirati s momčadi. Mnogima je ovdje to zaista teško shvatiti i samo se nadam da će ta noćna mora za njega i klub napokon završiti.
Mislite li da će u studenome biti spreman i sposoban pomoći momčadi?
- Snima se film o svemu tome. Trebao bi izaći kad odigra svoju prvu utakmicu, što bi bio savršen sretan završetak jednog horor filma.Takav povratak nakon četiri godine, mislim da se nikada prije nije dogodio. Ipak, ako je netko sposoban to učiniti, onda je to vjerojatno Mario Vušković jer ima veliko sportsko srce i pravi je borac. Bit će teško i imam svoje sumnje, ali ako itko to može, onda je to on.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....