StoryEditor
Borilački sportoviburna povijest

Vječni Student slavi već 41. rođendan: ‘Spavali smo po hostelima, hranili se u samoposlugama, a sad želimo olimpijsku medalju‘

Piše Vedran Babić
28. listopada 2021. - 11:36
GORE: Nenad Maleš (tajnik) i Ljubo Runjić (predsjednik) DOLJE: Davor Vukorepa (član NO-a i jedan od osnivača kluba) i Renato Šćulac (član IO-a)Vedran Babić

Kako je početkom 80-ih godina bivšu državu u glazbenom smislu zapljusnuo novi val, tako su se i na splitskoj judaškoj sceni počele događati promjene. Skupina entuzijasta koja je prkosila tadašnjem rigidnom sistemu osnovala je Akademski judo klub Student koji baš danas slavi 41. rođendan. U izazovnom prvom desetljeću, pa ratnim 90-ima i onda kroz novi milenij klub je postao sinonim za uspjeh i dokaz da sport i akademsko obrazovanje idu ruku pod ruku.

Povodom proslave rođendana sjeli smo za stol s ljudima koji Studentu znače njegovu prošlost, sadašnjost i budućnost. Kako je to bilo u počecima priča nam Davor Vukorepa. 

- Na ideju smo došli Zdenko Pleše i ja. Trenirali smo u Judo klubu Split i imali talentiranu generaciju, poput Kukoča i Rađe u Jugoplastici. Ali onda je došlo do zastoja. Rad u klubu počeo se pretvarati u anarhiju, uprava nije imala previše veze sa sportom te smo shvatili kako dalje ne možemo napredovati. Zvali su nas u Novi Sad, Beograd i Sarajevo, ali mi smo htjeli ostati u Splitu. Izlaz smo vidjeli u osnutku vlastitog kluba.

Optuživani za nacionalizam

Na tom putu stekli su i neke neprijatelje.

- Sustav upravljanja sportom u Splitu bio je konzervativan. Nailazili smo na podsmijehe i podmetanja. Optuživalo nas se za nacionalizam, što je tada bilo jako opasno. Nismo bili svjesni u koje smo probleme mogli upasti, ali smo tada sazrijevali kao sportaši i ljudi. Proradio je u nama dišpet - naglasio je Vukorepa.

Ostali su uporni, suprotstavili se krutom sustavu i izborili za status svog kluba koji su nazvali Student budući da su i sami u tim godinama studirali.

- Priključili smo se studentskom sportu, pomogli su nam članovi mlađih saveza socijalističke omladine koji su bili malo liberalniji i napravili smo skupštinu kluba. Zoran Bunčuga bio je prvi predsjednik. Ubrzo smo dobili pravo građanstva u splitskoj sportskoj obitelji.

image
Zlatko Kumrić
Hrvatski judo savez

E, tada je trebalo riješiti problem financiranja i lokacije za treniranje. U susret im je izašao legendarni splitski hrvač Maks Opačić.

- On nas je pozvao u hrvačku dvoranu, pa smo mi čak i nastupali za hrvački klub. Radili smo preko studentskog servisa i skupljali novac, pomagali su nam i roditelji, snalazili smo se. Putovali bismo trećim razredom vlaka, spavali u hostelima, hranili se u samoposlugama... Bila su to teška vremena, ali neponovljiva za druženje i naše odrastanje - prisjeća se Vukorepa.

Preseljenje u gimnastičku dvoranu

A onda su došli prvi uspjesi kluba i njegova državna prepoznatljivost, dodaje Vukorepa, nekadašnji reprezentativac Jugoslavije.

- Na seniorskim prvenstvima Hrvatske i Jugoslavije odmah smo počeli osvajati medalje, a kruna svega bila je bronca Voje Vujevića na SP-u u Maastrichtu 1981. I oni koji su bili skeptični morali su nam se pokloniti. Tada smo ušli u dvoranu, počeli dijeliti termine s JK Split, ušli smo u program financiranja i stekli simpatije javnosti.

Devedesete su bile teške zbog rata, no Student je i tu nedaću preživio. Mikrofon preuzima Renato Šćulac koji je uspješno predstavljao klub kao natjecatelj, a kasnije i kao funkcioner.

- Iz dvorane koju smo dijelili s JK Split ušli smo u gimnastičku dvoranu na Gripama jer se gimnastika preselila na Poljud. Dobili smo bolje uvjete i počeli bolje raditi s mladima. Za vrijeme rata bili smo u sportskoj četi, a poslije rata krenuli smo u novu fazu razvoja s profesionalnim trenerima, tajnicima... Judo nas je formirao kao osobe, pa smo htjeli da nam se što više ljudi priključi kako bi i oni postali kvalitetni, zdravi i inteligentni te tako doprinijeli društvu.

image
Tihea Topolovec (lijevo)
Hrvatski judo savez

Nastupi Marijane Mišković i Tomislava Marijanovića na Olimpijskim igrama u Londonu 2012., njihove europske medalje te Marijanovićev osvojeni Grand Slam u Brazilu vrhunci su međunarodnih uspjeha Studenta u neovisnoj Hrvatskoj, no za njih je plaćena cijena.

Zapostavili najmlađe...

- Kompletan je rad bio usmjeren na njihove rezultate pa smo zapostavili rad s mlađim uzrastima. Da bi se taj kontinuitet uspostavio, treba vremena - samokritičan je Vukorepa.

I tako dođosmo do sadašnjeg trenutka i pogleda prema budućnosti u čemu će nam pomoći aktualni predsjednik Studenta Ljubo Runjić. Novu zlatnu generaciju kluba predvode braća Zlatko i Marko Kumrić te Tihea Topolovec.

- Naši natjecatelji nastupaju na raznim kontinentima i moramo im osigurati uvjete kako bi bili što konkurentniji. I dalje baštinimo genetski kod koji su nam usadili naši osnivači, pa tako pored stvaranja šampiona na strunjači želimo stvarati i intelektualce - naglašava bivši reprezentativac Runjić kojemu je u borbama specijalnost bila gušenje.

Cilj je jasan:

- Olimpijska medalja! Imamo super generaciju s braćom Kumrić i Tiheom. Očekujemo da se netko od njih plasira u Pariz 2024. i bude konkurentan.

Ima još želja za budućnost:

- Želimo oživjeti omladinsku školu i ostati poznati po trenerima koji stvaraju vrhunski domaći kadar. Imamo 200-300 članova od predškolaca do seniora, a planiramo aktivirati i ženski tim. Tihea je već etablirana, Tina Radić je ove godine postala prvi put prvakinja Hrvatske, tu je i Marćelina Vranješ... Probat ćemo na istoku grada osnovati sekciju kako bismo privukli djecu s tog dijela. Teško nalazimo kvalitetne trenere, poziv je stalno otvoren - dodaje Runjić.

Za kraj opet idemo do iskusnog Vukorepe koji će o svom Studentu sa zrnom mudrosti reći:

- To je ustanova u kojoj smo se odgojili. Dala nam je prijateljstva i način života koji se ne može nigdje dobiti. Student je naša kuća u kojoj ćemo biti dok smo živi.

'Nama je judo sve, dali bi krvi jedan za drugoga...'

Četvrti gospodin u našem društvu bio je Nenad Maleš, dugogodišnji vrijedni tajnik Studenta koji s neviđenom strašću govori o judu.

- Ovo su ljudi koji žive judo. Nama je judo sve. Mi ćemo privatno dati krvi jedan za drugog, ali ćemo se i posvađati zbog juda. Bez juda bili bismo zombiji. Cijeli smo život tu, uložili smo emocije i materijalno, svi naši privatni životi vezani su za judo. Evo, gledajte ovaj trofej koji je Student dobio u muškoj i ženskoj konkurenciji za najbolji tim Splita za 2007. godinu, po izboru Splitskog saveza športova. A u Hrvatskoj smo 21 godinu u nizu bili ekipni seniorski prvaci države. Sve je to baš raritet, čisto da se zna o kakvom se klubu radi.

Maleš vrijedno radi i na monografiji kluba koja bi svjetlo dana trebala ugledati početkom 2022. godine. U njoj će se naći kompletna povijest kluba na preko 500 stranica, s podacima sa svih turnira od predškolaca do Olimpijskih igara.

- To će biti jedna od najopsežnijih monografija u povijesti sporta - ističu u Studentu.

Najveći međunarodni uspjesi

1981. Vojo Vujević (do 71 kg) SP Maastricht, bronca

2009. Marijana Mišković (do 63 kg) EP Tbilisi, bronca

2013. Tomislav Marijanović (do 81 kg) EP Budimpešta, srebro

2010. Tomislav Marijanović (do 81 kg) Grand Slam Rio de Janeiro, zlato

1984. Vojo Vujević (do 78 kg), nastup na OI Los Angeles

2012. Marijana Mišković (do 63 kg) nastup na OI London 

2012. Tomislav Marijanović (do 81 kg) nastup na OI London

Legende Studenta (natjecatelji, treneri, predsjednici...)

Vojo Vujević, Radomir Kovačević, Željko Alfirević, Dragomir Tavra, Jurica Žitko, Jole Raić, Nenad Maleš, Igor Šimunović, Davor Vukorepa, Renato Šćulac, Dragan Ivančić, Nikola Fistonić, Zdenko Pleše, Stevo Mentus, Rino Stapić, Boris Peyrek, Hrvoje Panžić, Neno Buzov, Ljubo Runjić, Ivica Zelić, Ivica Šupe, Dragan Crnov, Goran Brzica, Tomislav Marijanović, Marijana Mišković, Ivan Knežević, Ivan Tavra, Zoran Bunčuga, Toma Rosandić, Krešimir Sršen, Davor Žuvela, Maksim Srdelić, Ante Zorić, Iljko Lončar...

item - id = 1138533
related id = 0 -> 1110221
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
05. prosinac 2021 21:13