U Splitu postoje dvije vrste ljudi. Prvi su oni koji na Marjanu nisu nikad. Drugi su oni koji su na Marjanu stalno i kojima je on poput kruha i kisika.U prvu skupinu, vjerujem, pripada većina vas. Imate svoju vikendicu, otok ili selo, ili pak slobodne nedjelje provodite u neonskoj arkadiji, divoti šoping centra. Gledate Marjan svaki dan, promatrate ga kako počiva na boku kao tamnozeleni kit, možda vam je drago da postoji kao akcent u pejzažu, ali nije važan dio vašeg života.
No, osim vas u ovom gradu postoji i druga skupina ljudi, skupina u koju spadam i ja. U njoj su marjanski fanatici, njegovi dnevni, nasušni korisnici: bajkeri i klajmberi, rekreativci i šetači, berači šparoga i bake koje igraju trešetu na klupicama Bena. To su ljudi kojima je Marjan zadnje utočište, najljepša...
