Zadvarska je arija specifična, s malo soli od mora, sa svježinom obližnje Cetine, drčnom žestinom Zabiokovlja, pa nam točno nije jasno kako se domaći nisu sjetili pakirati je u bočice i prodavati kao likariju. Ali najposebniji zrak morate oćutjeti utorkom za vrijeme sajma, kada sve unaokolo, selo, svi zadvarski puti, već od četiri jutarnja sata urone u oblak pečenog. Zavonjaju na janjetinu i odojčiće s ražnja. Taj miris nadjača i onaj vjetra s kanjona rijeke, i friškine obližnjeg vodopada Gubavica. Jak je toliko da se ćuti i na zadvarskoj atrakciji, prekrasnom vidikovcu.
Ometa te dok radiš selfije, i guraš se s turistima, remeti ti misli na posao, mami te u napad u misto. Ali džaba se truditi, u osam sati u Zadvarju prazne sjedalice, unatoč koroni, nema, pečeno...