Prokletstvu Sinjskog polja ime je "Bila kapa Kamešnice". Dokle god se na vrhovima te planine iz cetinskog kraja mogu vidjeti naslage snježnih padalina cijeloj dolini koju presijeca rijeka Cetina prijete noćne temperature koje se spuštaju ispod Celzijeve ništice. Posljedica: Smrzavanje buđenjem vegetacije tek pokrenutog porasta voća i povrća, na voćkama i vinogradima gubitak godišnjeg uroda ili u najboljem slučaju njegova rapidnog smanjenja, a na povrtnim kulturama od 100-postotne štete do velikog smanjenja očekivanog prinosa.
Takvu ćud "Bijele kape Kamešnice" poljoprivrednici Cetinske krajine doživjeli su i minulih dana. Kada je poslije nedavnih ljetnih temperatura, neuobičajenih u travnju, stigla prva promjena s hladnim valom zabijelili su se vrhovi Kamešnice, a bijeli pokrivač spustio se do ispod tisuću metara nadmorske visine. Istoga dana snijeg je većinom okopnio, ali svi najviši vrhovi, Konj (1856 mnm), Kurljaj (1809), Garjeta (1773) koji pripadaju BiH kao i Velika međina (1502), Divov brig (1333) i Glavaš (1308) s hrvatske strane, ostali su pod snijegom. Sljedeće jutro u dolini rijeke Cetine osvanula je slana. Već u podnevnim satima, kada je ugrijalo sunce, bile su vidljive posljedice. Tek zametnuti plodovi voća su se smežurali, propupala vinova loza dijelom je pocrnila, a povrtlarima koji su uranili sa sadnjom krumpira i presadnica ostalo je tek konstatirati da je slana doslovno spalila njihovu intradu.
Prošle srijede ujutro i još više u četvrtak vrhovi Kamešnice ponovno su zabijelili. U dolini je u srijedu padala kiša, a u četvrtak ujutro temperatura je bila iznad nule. Poljoprivrednici će u večernjim satima upirati pogled prema nebu u nadi da će biti oblačno, a potpunu sigurnost za u prvom naletu pošteđeno voće, vinograde i osjetljivo povrće imat će jedino ako zapuše jugo koje s vrhova Kamešnice kao rukom odnese bijeli pokrov.
Sinjsko polje najveća je plodna dolina u zagorskom dijelu Dalmacije. Njegova površina je 64 kilometra kvadratna, odnosno 6,4 tisuće hektara, a smješteno je na nadmorskoj visini od 295 do 301 metar. Dugo je 12 i široko do 7 kilometara, a položeno je između Dinare i Kamešnice na sjeveru i sjeveroistoku te Svilaje i brda ispod Plišivice, Visočice i Visoke sa zapadne i jugozapadne strane. Polje na dva nejednaka dijela presijeca rijeka Cetina koja mu, uz brojne izvore s obje strane rijeke, udahnjuje život. Za razliku od drugih kraških polja Dalmacije, Sinjsko polje je početkom druge polovice prošlog stoljeća meliorirano.
Do tada je za jesenjih i proljetnih kišnih perioda djelomično plavilo pa su se obrađivale površine samo na rubnim dijelovima dok se s plavljenih površina kosilo sijeno. Otkako je kroz melioraciju izgrađen sustav kanala za odvodnju oborinskih i naplavnih voda i putna mreža u cijelom Sinjskom polju omogućena je poljoprivredna proizvodnja. Dodatno poboljšanje dogodilo se polovicom 90-ih godina prošlog stoljeća kada je na rijeci Cetini kod zaseoka Vučići u Glavicama napravljen vodozahvat kojim je omogućeno da se iz rijeke u poljsku kanalsku mrežu dovede voda.
Tim zahvatom i upravljanjem izgrađenim ustavama na kanalskoj mreži omogućeno je da do svake parcele na obuhvatu od oko 2000 hektara stiže voda iz rijeke i to gravitacijski, bez potrošnje kilovat-sata energije. Parcele na tom dijelu Sinjskog polja spadaju u najvrjednije i najintenzivnije se koriste. Bile bi svakako još vrjednije i više bi se koristile da Sinjsko polje nije izloženo klimatskim ekstremima kasnog proljetnog i ranog jesenskog mraza.
Na najvećem dijelu površina Sinjskog polja još uvijek se proizvode tradicionalne kulture poput kukuruza, ječma i pšenice. To je najsigurnija, ali ekonomski najmanje isplativa proizvodnja. Unatoč temperaturnim ekstremima u Sinjskom polju posljednjih godina sve više se sadi povrće. Najčešća povrtna kultura su krumpiri koje stotine vlasnika parcela u Sinjskom polju sade za potrebe svojih obitelji, a eventualne viškove prodaju. Uz krumpire tu su još kapula, luk, ljutika, grašak, odnosno biži, tikvice, posljednjih godina počeo se saditi i bob, sadi se cikla, grah mahunar i za zrno, slanutak, blitva, rajčice... Ima i desetak robnih proizvođača povrća čije se proizvodne površine mjere u hektarima.
Unatrag mjesec i nešto više dana najposjećenije trgovine na području cetinskog kraja, uz one prehrambenim proizvodima, su poljoljekarne. U Sinju su 4 takve specijalizirane trgovine, Triljani imaju tri, a Dicmo, Hrvace i Otok po jednu. U tim trgovinama svakodnevno je kao u košnici. Ljudi svih dobnih skupina i svih zanimanja kupuju sve što je za poljoprivrednu proizvodnju potrebno: od sjemenja do presadnica, ručnih alata za obradu tla do pakiranja treseta i peletiranih gnojnih supstrata i sustava za navodnjavanje. Uz profesionalce, kojima je poljoprivredna proizvodnja osnovni izvor egzistencije, a takvih je malo, kupci su obiteljski prozvođači, u sve većem broju i mlade osobe.
Na okretanje proizvodnji vlastitog povrća potaknuti su iz nekoliko razloga. Prvi je kod obitelji nižih novčanih prihoda koji takvom proizvodnjom povećavaju svoj dohodak. Drugi motiv je da ti mali obiteljski proizvođači znaju što proizvode, beru i jedu. A beru i jedu zdravu hranu. Njihovi proizvodi nemaju, možda, lijepi vizualni izgled kao oni iz masovne industrijske proizvodnje, posebno iz hidroponije, ali su bez ikakve kemije, bez herbicida i pesticida. I treći motiv, a koji na bavljenje malim obiteljskim povrtlarstvom potiče skupinu mladih i u pravilu visokoškolovanih pojedinaca svih zanimanja, jest bijeg u tišinu radi provjetravanja glave od stresa na profesionalnom radnom mjestu i uživanje u druženju s članovima obitelji na zemlji, poput svojih predaka. A to se ne može mjeriti u novcu.
