U Splitu, kao i u cijeloj Dalmaciji, voda iz slavine još u ogromnoj mjeri protječe kroz vodovodne azbest-cementne cijevi. Prema podacima gradske tvrtke "Vodovod i kanalizacija" (ViK) u gradu Splitu u vodoopskrbnom sustavu ima oko 360 km azbest-cementnih cijevi. Ukupnu mrežu sačinjava 726 km cjevovoda što znači da na azbest-cementne cijevi otpada oko 50 posto od ukupne dužine mreže.
Prvo što padne na pamet je činjenica da je azbest kancerogena tvar koja može uzrokovati nepopravljivu štetu ljudskom zdravlju. Azbest je imao naročito široku uporabu u građevinarstvu između 1950. do sredine 80-ih godina. Svi tipovi azbestnih vlakana (krocidolit, amozit, antofilit, tremolit, krizotil) mogu prouzročiti ozbiljne bolesti te je njegova uporaba u Republici Hrvatskoj, kao i cijeloj Europskoj uniji zabranjena od 2006. godine.
Dugotrajna izloženost azbestu putem inhalacije može izazvati rak pluća i druge plućne bolesti. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu je 125 milijuna ljudi izloženo azbestu na radnome mjestu. Tijekom 2004. godine rak pluća povezan s azbestom, mezoteliom i azbestoza uzrokovana izloženošću na poslu azbestu, uzrokovali su smrt kod 107.000 ljudi.
No, logično pitanje se nameće: ako je azbest u zraku opasan za naša pluća, može li biti opasan po ljudski organizam i ako se njegova vlakna pronađu u vodi koju pijemo?