Ozlijeđeni policajac kojeg je danas u zagrebačkoj ulici namjerno udario motorist je Željko Perišić, poznatiji i pod nadimkom Dugopoljac, a jedan je od najprepoznatljivijih prometnih policajaca u Splitu i okolici.
Nagrađivanog splitskog policajca na motociklu prepoznaju gotovo svi vozači s područja Splitsko-dalmatinske županije.
I zna se da kod njega nema "provlačenja".
Za svoj prepoznatljiivi angažman u radu dobio je 2019. godine u mandatu gradonačelnika Andre Krstulovića Opare i posebnu nagradu povodom Dana policije zajedno s još dvojicom svojih kolega Stjepanom Ćubelićem i Blažem Prcelom.
– U policiji sam 28 godina, od toga kao motociklist radim 23 godine i mogu reći da volim svoj posao, koji pokušavam obavljati stvarno temeljito. Na sve jednako primjenjujem zakon da bih zaštitio građane i kako bi bilo što manje stradalih na cestama. To mi je želja i ništa drugo – kazao je 2019. godine za Slobodnu Perišić.
- Volim svoj posao, koji pokušavam obavljati stvarno temeljito. Na sve jednako primjenjujem zakon da bih zaštitio građane i kako bi bilo što manje stradalih na cestama. To mi je želja i ništa drugo - kazao je, između ostalog, prilikom primanja spomenute nagrade.
Na novinarsko pitanje kakvi smo mi kao vozači, u čemu griješimo i koji su nam najčešći izgovori, naš sugovornik je onda objasnio kako građani dobro poznaju svoja prava, ali obveze baš i ne.
– Stave kacigu, a ne zakopčaju je. Ne daj Bože da padnu, to ljudima pokušavam stalno dokazati. U ovom poslu sam, kako kažu, najgori policajac, koji ne oprašta, ali sam, s druge strane, siguran da sam tako spasio mnogo života, samo što ljudi više vide negativnu stranu nego onu pozitivnu.
‘Nismo babaroge‘
Znam da su kazne velike, ali moj je cilj što manje stradalih. Vidio sam mnogo prometnih nesreća, to je šok, znate, i ljudi bi to trebali vidjeti da bi shvatili da moraju poštovati propise. Samo pomalo, bolje i voziti dvije minute dulje, ali doći obitelji živ i zdrav – poručio je tada Perišić.
– Vozači i pješaci moraju shvatiti da mi policajci na motorima nismo nikakve babaroge, nego da sve ono što radimo, radimo u interesu sigurnosti svih sudionika u prometu, kako bi bilo što manje prekršaja, a samim time i što manje ozlijeđenih i smrtno stradalih sudionika prometa – kazao je drugom prigodom za Slobodnu.
Najpoznatijeg splitskog policajaca na motociklu inače prati i glas da ni najbližim članovima svoje obitelji ne bi oprostio prometni prekršaj.
Obožava motore
- U policiji sam već 28 godina, a došao sam početkom Domovinskog rata, kada sam želio ići braniti svoju zemlju. Bila mi je čast i dužnost pristupiti policiji u obrani RH.
Nakon nekoliko godina, moj tadašnji zapovjednik mi je rekao kako policiji trebaju policajci na motoru i pitao me bih li se prijavio. Kako sam od najranijeg djetinjstva volio motore, za mene nije bilo dvojbe. Odmah sam se prijavio, položio A kategoriju i počeo voziti – rekao je 2019. za Slobodnu.
Posao koji nije lagan i koji se jednako dobro mora obavljati po kiši, buri, jugu, velikim ljetnim vrućinama ili zimskim minusima, radi se, po Željkovu mišljenju, iz ljubavi, ali i iz odgovornosti prema svim sudionicima u prometu.
– Za vrijeme obavljanja svog posla, svaki policajac koji je u ophodnji, bilo na motoru ili u policijskom automobilu, mora misliti o "mali milijun" stvari.
Moramo biti usredotočeni na ono što radimo i ne smiju nam misli vrludati. Prilikom postupanja prema nekoj osobi koja je počinila prekršaj moramo razmišljati o tome da ne ugrozimo nikoga u prometu, da objasnimo počinitelju kako je pogriješio i kako je sebi, ali drugima, ugrozio život. Ljudi naša postupanja različito tumače, ali u pravilu svi se pomire s činjenicom da su počinili prekršaj – kazao je tada Perišić.
Zahvala na društvenim mrežama
I jedna mlađa Splićanka na Facebooku mu je prije koju godinu zahvalila što joj je spasio život.
– Ma nisam joj direktno spasio život, ali sam ga spasio indirektno. Naime, zaustavio sam je u prometu, vozila je motocikl, a nije imala kacigu na glavi. Rekao sam joj da je u prekršaju i da mora platiti kaznu zbog toga.
Malo se bunila, ali je ipak platila. Nakon nekog vremena imala je u Ulici kralja Zvonimira prometnu nesreću, kada je pala sa svog motocikla i udarila glavom o pod. Ostala je živa jer je imala kacigu i zbog toga mi je zahvalila preko Facebooka, što sam je ranije kaznio.
Bio sam sretan, ne zbog toga što sam je kaznio, nego što je zbog toga mog postupanja naučila lekciju i stavila kacigu, koja joj je, eto, spasila život. Da je nije imala na glavi, danas vrlo vjerojatno ne bi bila živa. Eto, zato volim svoj posao i zato nikome ne popuštam – prepričao nam je tada.
Prije 20-ak i više godina, kada je Željko počeo voziti motor u PU splitsko-dalmatinskoj, malo je motociklista u Splitu nosilo kacige, "pucale su glave" u prometnim nesrećama i bio je veliki broj poginulih.
– Uspjeli smo radom ljude naučiti da kacige moraju nositi i da im kaciga glavu čuva. Danas vrlo malo motociklista nema kacigu i to je naša najveća pobjeda – rekao je prije nekoliko godina za Slobodnu.
Mnogi Željka doživljavaju kao najstrožeg i "najgoreg" policajca, jer je u svom poslu nemilosrdan.
– A što ću ja kad tako misle o meni. Ja sam normalan čovjek koji samo odgovorno obavlja svoj posao i provodi zakon onako kako ga treba provoditi.
Ljudi nisu ni svjesni da sve ono što radimo, radimo za njihovo dobro i za njihovu sigurnost. Vrlo često imam situacije kada za volanom zateknem nekog vozača koji je alkoholiziran. Tada dolazi do "prepirke", kad ja njemu pokušavam objasniti da je počinio prekršaj, a on meni objašnjava da mu ne smijem uzeti vozačku dozvolu i da ga ne smijem kazniti jer da on živi od vožnje, da je auto "njegov kruh".
A taj alkoholizirani vozač nije svjestan činjenice da je mogao izbjeći prepirku sa mnom samo da je naručio taksi, koji ga je do njegove kuće mogao dovesti za 50-ak kuna, pa bi izbjegao kaznu, oduzimanje vozačke, a i "kruh" bi nastavio zarađivati. U mojim očima, on se u tom pijanom ili pripitom stanju igra sa svojim životom, ali i sa životima drugih sudionika u prometu.
A ja to ne smijem i ne mogu dopustiti – nastavio je Željko.
Drogirani ‘likovi‘
Osim pijanih ili pripitih vozača, za upravljačem motocikla ili automobila zna biti i drogiranih "likova", rekao je u intervjuu za Slobodnu.
– Sve takve nastojimo sankcionirati i poslati na otrježnjenje do 12 sati ili im uzeti ključeve te pozvati rodbinu da dođe po vozilo. Ima li danas više vozača pod utjecajem opijata?
Na to pitanje ne mogu odgovoriti jer prije nismo imali uređaje s kojima smo mogli utvrditi prisutnost opijata u krvi, a danas to možemo – kazao je za Slobodnu Željko.
Veliki problem u prometu su motociklisti koji na svojim motorima nemaju jasno istaknutu registracijsku pločicu, nego je drže savijenu, na način da je nevidljiva golom oku. U odnosu na njih, svi ostali sudionici u prometu (vozači automobila) u "podređenom" su položaju, jer je njima registracijska pločica jasno istaknuta.
– Je, takvi su motociklisti problem, pogotovo kada su u prekršaju i oni iskorištavaju činjenicu da nikakvoj kameri nisu dostupni, jer se bez registracijske oznake ne može znati tko je počinitelj prekršaja. No, i takvi, koji svjesno krše propise, pa motore voze brže od dopuštene brzine, gotovo uvijek dolijaju.
Zapamtim ja koji je motocikl, a vrlo često, kada je to moguće, zapamtim i lice za kojim sam jurio a koje se nije htjelo zaustaviti. U takvim situacijama, kada sam u potjeri za nekim tko je počinio prekršaj a tko nije htio stati, ja sam taj koji odustajem jer tom jurnjavom ne želim ugroziti ostale sudionike u prometu. Ali, vjerujte, takvi uvijek dolijaju – objasnio je za Slobodnu Željko.