Arheološka istraživanja na Manušu koja su na istočnoj strani Ulice Domovinskog rata javnosti pokazala temelje goleme građevine iz Dioklecijanova doba, promjera 70 puta 70 metara, bliže se kraju i ovo je posljednji put da ih možemo vidjeti in situ, vjerojatno na dulje vrijeme.
Tajnoviti objekt podignut u kasnoj antici arheolozi su identificirali kao odeon – teatar, amfiteatar, macelij – tržnicu, a aktualni voditelj istraživanja Nebojša Cingeli iznio je nekoliko novih pretpostavki, među ostalim, i o mogućem forumu. Međutim, jedan važan detalj koji znanstvenici pokušavaju uklopiti u sliku Dioklecijanova Splita neosporan je – ovaj objekt imao je veze s Dioklecijanovim akveduktom, dugim devet kilometara, koji je vodu iz Jadra dovodio do Palače.
Zbog čega je ovo bitno? Trasa antičkog vodovoda poznata je i rekonstruirana od izvora salonitanske Rike do zgrade vodovoda, podignute u Bajamontijevo doba u 19. stoljeću. I tu se prekida. Petstotinjak metara do Palače koji nedostaju predmet su mnogih teorija koje pokušavaju rekonstruirati završetak vodovoda, a što bi razjasnilo niz pitanja o namjeni Dioklecijanove palače.
“Obilati” promjer Dioklecijanova vodovoda oduvijek je predmet polemika; što je car radio s tolikom vodom za relativno malen broj stanovnika Palače? Jesu li posvuda prskale fontane? Je li tolika voda bila potrebna za radionice, primjerice tekstila? Ili je riječ o svojevrsnom lječilištu s termama koje su koristili stanari Palače, pa i sam Dioklecijan, za kojega predaja navodi da ga je mučila reuma?
Velik zbog čišćenja
– Veliki promjer dovodnog kanala mogao bi se objasniti i na najjednostavniji način: možda je bio visok gotovo dva metra i širok do šezdesetak centimetara zbog čišćenja. Ono što nas intrigira jest pitanje gdje je voda ulazila u Palaču, a za to nam nedostaje upravo ovih zadnjih nekoliko stotina metara.
Nije slučajno što je zgrada Bajamontijeva vodovoda, koji je zapravo koristio infrastrukturu Dioklecijanova, na istome mjestu kao i ovaj tajnoviti objekt, kroz koji vode dva antička vodovodna kanala u smjeru sjeveroistok – jugozapad kako bi se izbjegla kamena kosa koja se proteže uz današnju Vukovarsku ulicu – navodi Cingeli, te dodaje da je rimski vodovod gravitacijski, zbog čega je bilo potrebno paziti na to da voda ima lagani i kontinuirani pad.
– Rimski vodovodi imali su na mjestima gdje bi se voda počela distribuirati krajnjim korisnicima nekoliko objekata, primjerice castellum aquae ili castellum divisorium, spremnike i taložnike – filtre za vodu koja se prikupljala na različitim visinama. Znamo kako se voda distribuirala po važnosti: iz najviše komore išla je privatnim kućama, koje bi u slučaju pada tlaka prve ostale bez vode, iz srednje razine cijevi su vodile u terme, a s najniže u fontane, česme i nimfeje.
Postojali su i preljevi za kontinuirano ispiranje kanalizacije. Prema rimskom zakonu, oko vodovoda se ništa nije smjelo graditi, a ovdje je to pravilo prekršeno; jedan dio svoda vodovodnog kanala, koji pratimo u punom profilu od parkirališta Županije, srušen je i zatvoren kamenim poklopnicama na kojima je temeljen objekt, što bi značilo da je zgrada na Manušu podignuta neposredno nakon vodovoda – objašnjava Cingeli, dodajući kako su od ove točke na Manušu do Palače istraživači potezali različite pravce vodovoda.
Voda do Gripa
Jedna zamišljena trasa vodila je ulicom iza bivšeg Rektorata do bedema Cornaro, a postojala je i verzija prema kojoj je voda išla čak do Gripa pa se spuštala na Palaču. Cingeli, pak, smatra kako je antička trasa vodila točno trasom usjeka željezničke pruge koju je 1877. postavila i ukopala austrougarska vlast i vodila je do Contarinija, pa bi castellum aquae bio otprilike na mjestu zgrade “Radio-centra” na vrhu Hrvojeve.
To bi objašnjavalo zbog čega nema nikakvih materijalnih tragova Dioklecijanova vodovoda od Manuša do Palače. Na nekoliko fotografija radova na ukopu pruge vidljivi su poprečni presjeci kanala koji bi mogli biti dio Dioklecijanova akvedukta, a nada se da će više podataka naći u Bečkom arhivu.
– Značenje vodovoda nije se promijenilo od antičkih vremena do danas, ogromno je. O dotoku vode, osim ljudskih životnih potreba, ovisila je i ekonomska stabilnost naselja. Zato je namjena Dioklecijanova vodovoda, kako u Palači, tako i u ovom objektu kroz koji je proveden, možda i u okolnom naselju, nama od velike važnosti jer nam može značajno pridonijeti slaganju mozaika o izvornoj funkciji svega ovoga što otkrivamo i još uvijek je pod velikim upitnikom – zaključuje Cingeli.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....