Dio splitskih umirovljenika godinama živi u domu za starije, a sve te godine župana su vidjeli samo na televiziji, bar tako tvrde. Od institucija su, kažu, ostavljeni i zaboravljeni. Osim u administrativnom smislu, nitko ne zna da postoje. Nijedan put se sve te godine, kako tvrde, nije dogodilo da je netko došao ručati s njima, porazgovarati i osobno se uvjeriti u kakvim uvjetima provode umirovljeničke dane.
Hrvatska stranka umirovljenika nedavno je održala konferenciju za medije, a u središtu pozornosti našlo se moguće povećanje cijene smještaja u domovima za starije. Iako iz Splitsko-dalmatinske županije demantiraju da se razmatra poskupljenje od 30 posto, razgovor je otvorio mnogo šire pitanje – koliko se doista vodi računa o potrebama naših starijih sugrađana.
Korisnici Doma za starije u Splitu poručili su da pitanje cijene ne smije biti odvojeno od pitanja kvalitete života. Posebno ističu ono što doživljavaju kao potpuni izostanak interesa osnivača doma i predstavnika Županije.
Ne traže, kako kažu, posebne povlastice, samo da ih netko dođe vidjeti i razgovarati s njima.
Ante Bajić Tonči umirovljeni je profesor hrvatskog jezika, u domu za starije boravi tri godine i naglašava kako ih za to vrijeme nitko nije ni povirio.
– To je bezosjećajno, pogotovo kad vidim kako se u drugim demokratskim zemljama odnose prema svojim starijima. To je drskost kakve nema nigdje! Nitko nije povirio, sjeo i ručao s nama, ni župan, ni nitko iz doma. Vidite u kakvoj smo socijalnoj kategoriji i kakav je odnos prema nama – rekao je Bajić.
Korisnici doma žele znati prati li itko njihov svakodnevni život, osim u administrativnom smislu, i doživljava li ih itko kao ljude o kojima treba voditi brigu.
Ante Ožić Paić, korisnik Doma za starije u Splitu, danas se, nakon 40 godina radnog staža i života provedenog u industriji, suočava s pitanjem hoće li sebi moći priuštiti smještaj.
On prije svega govori o strahu i psihičkom pritisku među korisnicima, ali upozorava da problem doma nije samo u cijeni. Kao drugi veliki problem navodi organizaciju rada i komunikaciju sa Županijom.
– Županija bi trebala voditi najviše računa o svemu tome. Pozivam ih da nas kontaktiraju, da žive s nama – poručio je.
Ožić Paić navodi dva konkretna problema u Domu za starije. Prvi je, kaže, loša organizacija rada, koju smatra vrlo niskom i koja, prema njegovim riječima, zahtijeva ozbiljno rješavanje. Drugi je nedostatak komunikacije sa Županijom. Tvrdi da između korisnika i Županije praktički nema kontakta, iako bi upravo Županija kao osnivač trebala voditi računa o uvjetima u kojima korisnici žive.
Umirovljenici zato traže da ih se ne promatra samo kroz brojke i cijene. Žele da odgovorni dođu među njih i sami se uvjere kako izgleda svakodnevica u domu.
Na prozivke korisnika odgovorio je župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban, koji je najavio da će ih posjetiti.
– Da, uistinu. Doći ću, posjetit ću ih. Dolazio sam i prije, doći ću opet. Moram uskladiti termine, vidite kakvo je ovo ljeto, Omiš, Brač, nesretne okolnosti. Ali, doći ću posjetiti ih jer za njih i za naše građane i gradimo domove po županiji – kazao je Boban.
Županija ipak ne isključuje mogućnost određenih promjena cijena do kraja godine, no poručuje da eventualno povećanje neće biti ni približno 30 posto. Odluka o novom povećanju cijena smještaja u splitskim domovima za starije zasad nije donesena.
No, neovisno o tome hoće li cijene rasti ili ostati iste, činjenica je da se pojedini korisnici doma osjećaju zaboravljeno i napušteno od institucija kojima su godinama plaćali poreze, doprinose i mnoge druge obveze, a oni su, kako kažu, značajno utjecali na državu i društvo kakvo imamo danas.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....