Žnjan s Ivaniševićevog balkona; otkrio nam je detalje koji su mnogima promakli, nije sve savršeno

Šjor Aldo Ivanišević Žnjan prati iz prvog reda – sa svoje lođe iznad platoa. Iz dana u dan gledao je kako se gradilište pretvara u novo splitsko kupališno-rekreacijsko područje. Sada, nakon dvije ljetne sezone, odlučio je zapisati što bi se na Žnjanu još moglo napraviti, dodati ili bolje iskoristiti.

Gospodin Aldo živi, dakle, iznad Žnjana, gleda ga kao iz kazališne lože, a radove je pratio od početka do završetka projekta. Po struci je ekonomist, a svoj je radni vijek dijelom proveo u građevinarstvu i projektnoj djelatnosti. Prošle smo godine već objavili njegova vrijedna i precizna zapažanja o novom Žnjanu, kada je, uz pohvale novom izgledu platoa, istaknuo i kvalitetu izvedenih radova.

– Iako ništa ne može zamijeniti šarm splitske Rive, novi Žnjan pokazao je svoje prednosti. Od parkinga do plaže i atraktivne šetnice tek je stotinjak metara, plaže su kilometarske, može se i skakati u more, a mjesta u bistroima i restoranima uvijek se nađe – zapaža šjor Aldo.

Žnjan iz čuda postaje gradski integrirani prostor koji se nastavlja razvijati. Premda je projektiran, na prvi pogled, do najmanje sitnice, uvijek je dobro saslušati i neki dobronamjerni savjet, a šjor Aldo ih ima čitavu vreću. I nisu nevrijedni, naprotiv. Riječ je o konkretnim idejama čovjeka-građanina koji svakodnevno bilježi žnjansko pulsiranje.

Pristanište

– S kopnene strane na Žnjan se dolazi pješice, autobusom, automobilom, motociklom, biciklom ili taksijem. S mora se, međutim, ne može prići nikako. Žnjanu, dakako, ne treba prava luka, ali jedno manje pristanište za manje izletničke brodove imalo bi smisla. Na Žnjanu za takvo pristanište postoji vrlo prikladna lokacija, potpuno zaštićena od juga. To je zapadni dio žnjanske punte.

Izgradnjom gata na zapadnoj strani punte, položenog u smjeru sjever–jug, omogućilo bi se pristajanje manjih izletničkih plovila iz Trogira, s Brača i Šolte, iz Omiša i Makarske, ali i iz splitske luke ili s Marjana. Isto tako, sa Žnjana bi se moglo odlaziti na izlete prema tim odredištima.

Kad se zna da bi u zaleđu platoa uskoro trebalo poslovati nekoliko desetaka hotela s više od tisuću soba, mogućnost izleta brodom nesumnjivo bi bila zanimljiv dodatak ponudi koju Žnjan pruža – navodi naš sugovornik, dodajući da bi se radove na takvom pristaništu moglo iskoristiti i za povećanje površine plaže koja gleda prema Šolti.

Šjor Aldo podsjeća na činjenicu da se s podizanjem razine mora – na Jadranu 3,5 do 5 milimetara godišnje – stalno smanjuju površine žala, pa bi o tome trebalo razmišljati već sada.

Rukotvorine

Sladoled, piće, slastice, palačinke, fritule, suveniri, zanatski proizvodi, rukotvorine i artikli za plažu – ponuda je koja bi na Žnjanu ljeti dobro došla.

Šjor Aldo zato predlaže postavljanje četiri ili pet atraktivno dizajniranih kiosk-kućica. Ne na glavnoj šetnici, nego malo sa strane.

– Pješačka prometnica koja povezuje Šetalište Ivana Pavla II. i glavnu žnjansku šetnicu za to je vrlo pogodna. Prometna je, a i dovoljno široka – kaže.

Trampulini

Zabavu za djecu vidi i u postavljanju nekoliko malih i niskih trampulina. Djeci se na Žnjanu ne nudi mnogo sadržaja takvog tipa. Istodobno, arena amfiteatra uglavnom je neiskorištena.

– Od otvaranja Žnjana do pisanja ovog članka u amfiteatru je održano tek 13, 14 dana raznih događanja, uglavnom koncerata. Bilo bi dobro da se zemljano brdašce u središtu arene ukloni, a prostor dade u koncesiju za montažnu konstrukciju s desetak trampolina. Konstrukcija bi se prije koncerata jednostavno demontirala – predlaže šjor Aldo.

Nogomet umjesto rukometa

Zapazio je naš sugovornik da se rukomet na rukometnom terenu od otvaranja Žnjana igrao svega tri puta. Uglavnom se igra nogomet, i to rijetko po čitavom terenu, jer po vrućini ni omladina ne želi puno trčati.

Zato bi postojeći rukometni teren bilo dobro poprečno podijeliti na tri malonogometna terena. Svaki bi dobio dva gola, nove međupregrade i zaseban ulaz.

Ventilatori

– Otvoreni prostori, odnosno terase bistroa uz šetnicu ljeti popodne i navečer postaju tropske oaze ustajalog vrućeg zraka. Stropni ventilatori mogli bi biti rješenje. Ravni krov bistroa mogao bi se pak iskoristiti za solarne panele. Iznad otvorenog prostora terase bistroa nalaze se po dva stropna prozora. Njihovim uklanjanjem dobila bi se veća površina krova za panele, oko 35 do 40 posto ukupne tlocrtne površine bistroa – dodaje Ivanišević, dodajući da bi se zračenje terasa postiglo postavljanjem ventilatora.

Brnistra

Primijetio je naš žnjanski promatrač i da se sa šetnice ne vide začelja bistroa, ali ih zato vide oni koji dolaze stazama od garaže i ceste. Na dijelu začelja ugostiteljskih objekata odlaže se prazna ambalaža.

– Brnistra je dva do tri metra visok grm s brojnim lijepim žutim cvjetovima. Po brnistri je Split dobio ime. Ako bi se posadilo grmlje brnistre ispred dijela začelja bistroa, hrpe ambalaže bile bi zaklonjene od pogleda – smatra.

Nova staza

Zapazio je i da su stotine prolaznika u sezoni "projektirale" jednu novu stazu.

– Umjesto da idu okolnim putem, prečicom prelaze preko trave između parkirališta i staze prema šetnici. Prečac je dug svega desetak metara. Ako ga ljudi već svakodnevno koriste, zašto ga jednostavno ne urediti i integrirati s parkingom i postojećom stazom? – pita.

Rotor

Ispred zapadnog ulaza u garažu, na Šetalištu Ivana Pavla II., prema gruboj procjeni, okrene se i vrati natrag između 200 i 400 osobnih automobila, taksija i kombija dnevno. Ponekad se okreću i kamioni.

Po šjor Aldu, rješenje bi mogao biti mali rotor koji bi omogućio jednostavniji povratni manevar.

Maketa

I na kraju, jedna ideja koja nije prometna ni funkcionalna, nego simbolična.

– Uz šetnicu, u sredini polja koje okružuju betonske imitacije pješčanih dina, mogla bi se postaviti replika brončane makete antičkog Splita, poput one na Rivi prema Pazaru. Bila bi to poveznica prošlosti i sadašnjosti, Žnjana s gradom kojem pripada – zaključuje svoje prijedloge šjor Aldo.