Split je ova dva dana središte europske politike – predsjednici i premijeri mediteranskih članica Europske unije te najviši čelnici europskih institucija stigli su na samit skupine MED9.
MED9 je neformalna skupina koja okuplja devet južnih članica EU-a – Hrvatsku, Sloveniju, Italiju, Francusku, Španjolsku, Maltu, Cipar, Grčku i Portugal.
Hrvatska ovim samitom zaključuje svoje jednogodišnje predsjedanje tim formatom. U Split su stigli, među ostalima, francuski predsjednik Emmanuel Macron i talijanska premijerka Giorgia Meloni. Trebao je doći i španjolski premijer Pedro Sanchez, no dolazak je otkazao u posljednji trenutak zbog prijevremenih izbora.
U dalmatinsku metropolu stigli su i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, predsjednik Europskog vijeća Antonio Costa, monegaški knez Albert II., pozvan zbog svoje ekspertize na području okoliša i posebice očuvanja mora, te jordanski prijestolonasljednik Al Husein bin Abdulah.
Hrvatska se samitom MED9 u Splitu dodatno potvrđuje kao mediteranska zemlja, smatra politički analitičar Božo Kovačević. Ističe kako se održavanje samita poklopilo i s mandatom Dubravke Šuice, koja je u Europskoj komisiji zadužena za Mediteran. Hrvatska je, kaže Kovačević, time „za stolom za kojim se odlučuje i dogovara”, kako to voli reći i premijer Andrej Plenković.
Istodobno, Kovačević ne očekuje da će sam samit donijeti velike i konkretne rezultate. Smatra da su izgledi za neku veliku korist relativno mali, prije svega zato što i same članice ove neformalne inicijative imaju različite prioritete i interese. Neke su, podsjeća, izravne konkurentice na turističkom tržištu, dok se druge nalaze na glavnim sredozemnim migrantskim rutama. Hrvatska pritom nije na sredozemnoj, nego na balkanskoj migrantskoj ruti.
Prema njegovu mišljenju, jedna je od osnovnih svrha MED9 stvaranje svojevrsnog lobija koji bi na razini središnjih institucija Europske unije pokušao izboriti odgovarajuća sredstva za mediteranske prioritete. Kovačević očekuje da bi se države članice mogle načelno usuglasiti oko jačanja Frontexa i intenziviranja suradnje sa sjevernoafričkim državama preko kojih migranti dolaze u Europu. To bi, dodaje, podrazumijevalo i veća financijska sredstva za policije i druge službe u tim zemljama.
No upravo će se kod raspodjele tih sredstava pokazati koliko su interesi članica različiti. „Načelni dogovor će vjerojatno biti postignut, ali onda je pitanje raspodjele tih resursa između zemalja članica ove inicijative i dalje otvoreno”, smatra Kovačević.
Kao primjer različitih interesa unutar europskog juga navodi odnose Francuske i Italije oko migracija. Podsjeća na sukobe koji su izbijali između dviju zemalja zbog pitanja prihvata migranata koji su iz Afrike stigli u Italiju, a potom željeli nastaviti prema Francuskoj. Upravo takvi primjeri, smatra, pokazuju da države okupljene u MED9 nemaju nužno iste prioritete ni kada je riječ o migracijskoj politici.
Postoje, međutim, područja u kojima bi dogovor mogao biti jednostavniji. Kovačević tako izdvaja klimatsku politiku i suradnju u obrazovanju. Govori se, podsjeća, i o osnivanju sveučilišnih centara te intenziviranju brige o klimi, što je posebno važno jer je Mediteran područje koje se izrazito zagrijava.
„Postoje neke točke oko kojih će se sigurno složiti, ali kasnije, kada dođe pitanje raspodjele tih sredstava i lokacije pojedinih institucija, to ostaje otvoreno pitanje”, kaže Kovačević. Bilo bi dobro, dodaje, da se dio tih pitanja riješi već na ovom sastanku.
Govoreći o ulozi Monaka, Kovačević ističe da ta mala država ima vlastite programe pomoći usmjerene na održavanje visoke razine zaštite okoliša i očuvanje tradicionalnih poljoprivrednih kultura u afričkim zemljama. Podsjeća i na to da je Monako svojedobno određene oblike pomoći pružao Hrvatskoj, još u vrijeme kada je on bio ministar zaštite okoliša.
Monako je, prema njegovu mišljenju, zainteresiran za stabilnost cijelog Mediterana jer o tome u velikoj mjeri ovisi njegova ekonomija, prije svega turizam. „Zainteresiran je za to da općenito u svim aspektima, uključujući i klimatske prilike, stanje na Mediteranu bude zadovoljavajuće”, kaže Kovačević. Iako Monako ne može izdvajati posebno velika sredstva za realizaciju takvih programa, njegov doprinos, smatra, nije beznačajan.
Osvrnuo se i na poziv jordanskom prijestolonasljedniku kao posebnom gostu samita. Jordan, ističe, dolazi iz regije koja je izrazito krizna, a zbivanja na Bliskom istoku imaju posljedice za cijeli Mediteran. Zbog toga smatra opravdanim njegovo sudjelovanje.
Kovačević pritom podsjeća na to da Jordan vrlo uspješno surađuje sa zemljama Zapada, te smatra da bi i to mogao biti jedan od razloga zbog kojih je upravo jordanski prijestolonasljednik pozvan kao gost. Istodobno, upozorava na to da bi i sjevernoafričke zemlje u budućnosti mogle očekivati sličan tretman.
„Stabilnost u europskom dijelu Mediterana nije moguće održati bez suradnje sa zemljama Magreba”, naglašava Kovačević.
Kada je riječ o završnom ishodu samita, politički analitičar očekuje da će čelnici država i vlada uspjeti usuglasiti zajedničku izjavu, odnosno deklaraciju. Budući da je riječ o iskusnim državnicima, uključujući i hrvatskog premijera, smatra da će biti moguće postići „minimum zajedničkih stajališta i politika koje oni mogu zastupati”.
Veće će se razlike, međutim, prema njegovu mišljenju, pokazati kada se bude govorilo o konkretnim projektima. Tada će, kaže, do izražaja doći različiti interesi država članica, a rasprave o njihovu usuglašavanju vjerojatno će se voditi na nižim razinama. Na sljedećem samitu potom bi se moglo usvojiti ono oko čega bude moguće postići suglasnost.
Kovačević u tom kontekstu upozorava i na postojanje drugih regionalnih formata unutar Europske unije, među kojima je i Inicijativa triju mora. Podsjeća na to da je Hrvatska, zajedno s Poljskom, bila među državama koje su tu inicijativu snažno zagovarale.
Prema njegovu tumačenju, različiti regionalni formati odražavaju i različite interese unutar Europske unije. Za Inicijativu triju mora kaže da u određenoj mjeri odgovara američkoj podjeli na „novu” i „staru” Europu, pri čemu Sjedinjene Američke Države tradicionalno veću pozornost posvećuju istočnoeuropskim zemljama, dok članice „stare” Europe imaju presudan utjecaj na definiranje zajedničke europske politike.
Na kraju se Kovačević vraća na pitanje migracija, koje smatra jednim od ključnih područja u kojima bi MED9 mogao imati praktičnu ulogu. Europa, smatra, kako bi smanjila migrantski pritisak, mora intenzivirati suradnju i sa zemljama iz kojih migranti bježe i sa zemljama južnog Mediterana preko kojih dolaze u Europu.
Europska unija već je uložila značajna sredstva u suradnju sa službama tih zemalja, uključujući Maroko, no Kovačević upozorava na brojne propuste u provedbi. „Događa se čak i da se vlade nekih od tih država ponašaju suprotno interesima zbog kojih dobivaju europski novac”, kaže.
Zbog toga bi Europska unija, smatra Kovačević, trebala iskoristiti i format MED9 kako bi intenzivnije pratila provedbu programa suradnje sa zemljama južnog Mediterana. „Nije dovoljno samo izdvajati sredstva; potrebno je osigurati da se ona koriste za ciljeve zbog kojih su i dodijeljena”, zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....