Marija Erceg je dobar dio života provela u obiteljskoj kući na dnu Lučca. Bio je to njen komadić raja, u čijem dvorištu su se vrzmali prijatelji, a čiji zidovi su čuvali sve što je imala i skupljala tijekom godina.
Sve to je, početkom 90-ih, isparilo u plamenu; kao da nikada nije ni postojalo.
Tridesetak godina nakon, nestala je i sama Erceg. Doduše, ne u požaru, nego u sezoni. Naime, njeno tijelo je pronađeno krajem srpnja, u ulici poznatoj kao komadić turističkog raja. To joj je zadnjih godina bilo dvorište.
- Ja sam ju upozoravala da ne može samo tako ne plaćati stanarinu ni režije i kazala joj da će je ovršiti. Rekla mi je: "Neka slobodno probaju, samo neka i meni jave ako nađu šta!" - ispričala je na sprovodu jedna njena prijateljica.
I, zapravo, našli su. Doduše, punih pola godine nakon njene smrti, ali našli su. A sve što su našli, sve što je Erceg nakupila u svome drugom životu, stavili su u kese, strpali u kamion i odvezli - u nepoznatom pravcu.
Je li Erceg iza sebe ostavila oporuku?
Je li nekakva komisija procijenila vrijednost imovine koja je ostala za Erceg? Je li imovina uredno popisana ili je mogao, ovako usput, uzeti tko što hoće?
Po kojem ključu se odlučuje što će biti sa stvarima pokojnice koja, u ovom slučaju, nije imala blisku rodbinu, a imovina je ostala u prostoru u vlasništvu Grada?
Hoće li Banovina njenom imovinom prebiti dio dugova prema Gradu koji su ostali za Erceg?
Što se događa sa stanom u Kružićevoj, je li dodijeljen nekoj socijalno ugroženoj obitelji?
Sva ova pitanja ostaju visiti u zraku.
Ono što pak ne ostaje visiti je pitanje hoće li iz Grada odgovoriti na ova pitanja; neće. Jer, gradske službe su odavno prestale odgovarati na njima (valjda) neugodne novinarske upite. To je postalo normalno.
Doduše, i dalje redovito šalju priopćenja, radeći tako od medija produžetak svojih PR službi. Štoviše, produžetak PR-a se planira rastegnuti i duž Marmontove, gdje će postaviti 30 reklama i dva banera, koji će slučajne prolaznike upozoravati na - pretpostavljamo vanserijski - rad aktualne uprave.
Naime, Grad je tamo sam sebi dodijelio javnu površinu za promociju svojih projekata. A, kako bi rekla Marija Erceg: "Neka slobodno probaju, samo neka i meni jave ako nađu šta!"