Obiteljsko nasilje: Statistike su poražavajuće, žene su najugroženije, čak 45 posto slučajeva više nego prošle godine

Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, u prostorima Gradske knjižnice Marka Marulića održana je javna tribina o važnosti međuresorne suradnje u prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja. Na tribini su predstavljene neke poražavajuće statistike, a svi okupljeni su uz međuresornu suradnju istaknuli i važnost prevencije. 

Uz moderaciju Mirjane Kučer iz “Domina”, na tribini su sudjelovali Vjera Malbaša i Paško Ugrina iz Ureda načelnika PU splitsko-dalmatinske, Tamara Čatlak Cindro iz Odjela za podršku žrtvama i svjedocima na Županijskom sudu u Splitu, Jelena Višić i Danijela Perić Krstulović iz Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb, dr. Ivana Bočina s Nastavnog zavoda za javno zdravstvo SDŽ, Blanka Čop s Pravnog fakulteta i Marta Grbić iz Caritasovog skloništa za žene i djecu. 

Poražavajuće statistike 

Na samom početku tribine Vjera Malbaša iznijela je neke zaista poražavajuće statistike. U samo deset mjeseci na području Splitsko-dalmatinske županije iz oblasti “Kaznenopravna zaštita djece i obitelji” zabilježeno je 306 kaznenih djela nasilja u obitelji, 422 kaznena djela prijetnje i 250 kaznenih djela povrede djetetovih prava.  

 - Nismo drugo ni očekivali s obzirom na to da svakodnevno pratimo ovu problematiku. Statistika pokazuje da u oblasti “Kaznenopravna zaštita djece i obitelji”, a tu su žene najviše ugrožene, bilježimo porast od preko 45 posto u usporedbi s istim razdobljem prošle godine – objasnila je Malbaša. 

Publika na tribini

Saša Burić/Cropix

Još jedna poražavajuća činjenica je da u splitska Caritasova sigurna kuća, koja je jedina te vrste u županiji, ima kapacitet od samo 12 mjesta. Taj kapacitet već je premašen jer u njoj trenutno boravi osam žena i osmero djece. 

-Naše sklonište je u ovom trenutku jedino na području Splitsko-dalmatinske županije. Mi raspolažemo sa samo 12 mjesta. Ako ćemo govoriti o nekakvim statističkim podacima, to je daleko ispod potreba koje postoje za smještajem žena i djece koji su u situaciji životne ugroženosti - tvrdi Marta Grbić iz Caritasovog skloništa. 

Dodala je da je ove godine sklonište zaprimilo 52 zahtjeva za smještaj, za 52 žene i 51 dijete, što znači da je bez ovog vrlo važnog vida zaštite ostalo 87 žrtava nasilja.  

Što nakon odlaska? 

Bitno je pričati i o mogućnostima koje su ženama na raspolaganju nakon što napuste nasilni odnos. One se tada često nađu u situaciji da gube dom, a djeca moraju mijenjati školu. Ako se mijenja mjesto stanovanja, žrtve u turbulentnom i strašnom periodu života zapravo gube socijalnu mrežu i podršku, a nerijetko se radi o ženama koje imaju srednju stručnu spremu pa im je teže pronaći posao. 

Velik broj njih je dugotrajno bez posla ili uopće nisu radile zbog zabrane zaposlenja od strane partnera pa nemaju ni vještine raspolaganja financijskim sredstvima. 

- U startnoj poziciji imamo ženu koja ima jako malo mogućnosti i resursa za sebe i svoju djecu. Mi pri dolasku žena u sklonište već planiramo njihov odlazak i na koji ih način možemo psihički osnažiti da im vratimo samopouzdanje, ali zapravo ne možemo obećati da će to biti uspješno - kazala je Grbić. 

Sudionici tribine

Saša Burić/Cropix

Blanka Čop s Pravnog fakulteta istaknula je da je ljudi koji rade direktno sa žrtvama često i sami postaju netko kome treba podrška i pomoć. Sustav im, kaže, samo deklarativno pruža podršku. 

- Imamo situaciju da se važan društveni problem nasilja nad ženama svalio na pojedince koji samo deklarativno imaju podršku sustava, a u praksi je zapravo nemaju. Ako mi u  gradu imamo 87 žena i djece koje je Caritas morao odbiti, imamo takav problem da bi kolektivno svi trebali izaći na ulice i lupati po Banovini dok se taj problem ne riješi - rekla je Čop. 

Lošoj situaciji ide u prilog i svjedočanstvo žene iz publike koja se javila i priznala da dvije njene prijateljice, žrtve nasilja u obitelji, uopće ne osjećaju da ih sustav štiti. Kako kaže, njihovi partneri imaju veze u policiji i sudstvu pa u njihovim slučajevima sustav zapravo štiti nasilnike. 

Sudionici tribine pokušali su je utješiti i osnažiti, govoreći kako unatoč svemu treba prijavljivati zlostavljače. Kako kažu iz iskustva, pravda je ponekad jako spora, ali ipak dostižna.