Teško je smiriti dojmove – negativne – nakon javne rasprave o Planu upravljanja park-šumom Marjan, održane prošlog petka u Banovini. Već smo izvijestili kako se rasprava pretvorila u maratonsko nadmetanje ravnatelja Javne ustanove Marka Pejnovića, savjetnika Srđana Marinića (nije puno govorio) i zamjenika gradonačelnika Bojana Ivoševića s bespravnim graditeljima i vlasnicima poljoprivrednih zemljišta na Marjanu.
Uglavnom, ukrali su show pa je, uz tek par iskrica, po strani ostalo sve ono što golemoj većini "konzumenata" Marjan jest. Zelena oaza mira, odmora, šetnje, sportskih aktivnosti, rekreacije, izletišta, ljubovališta, poligona za različite aktivnosti u komadiću gradske prirode. Ali i znanstvenih istraživanja za botaničare, biologe, arheologe i povjesničare.
Nažalost, ništa od toga na raspravi se nije moglo čuti. A i kako bi kad je Plan upravljanja na neki način "uklet". Recimo za početak kako se nitko ne želi potpisati kao izrađivač.
Naime, Plan je najprije bio povjeren struci u vidu zagrebačkog Instituta za primijenjenu ekologiju Oikon. Valjda vjerovati da su u Oikonu stručni s 26 godina iskustva i završenih 1650 ugovora za više 400 klijenata. Nakon toliko iskustva poskliznuli su se, a gdje drugo nego na Marjanu. Suradnja s Javnom ustanovom pukla je kod zoniranja. Oikon, koji je na Planu počeo raditi 2019. godine, u prijedlogu je naveo kako je na Marjanu 52,49 hektara poljoprivrednih površina, plus deset hektara djelomično uređenih. No iz Javne ustanove tražili su da se poljoprivredne površine "smanje" na 15,46 hektara zajedno sa šumskih površinama, a "čiste poljoprivrede" ostalo bi 12 hektara.
Oikon na to ne želi pristati jer nije u skladu s katastrom (čitaj zakonom) i ugovor se raskida. Pejnović i Marinić tada nalaze zagrebačku tvrtku za "savjetovanje u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem" Lipov gaj, koja radi zonaciju po njihovim željama. Lipov gaj osnovan je u studenom 2016. s temeljnim kapitalom od 10 kuna, a javnosti je najpoznatiji po pokušaju zaustavljanja radova na Pelješkom mostu 2017. godine, kad je "Jutarnji" zabilježio kako su imali prihod od – nula kuna. Inače su registrirani za sedamdesetak (!) djelatnosti, od poslovanja nekretninama, preko proizvodnje sjemena i namještaja, turističkih djelatnosti i uporabe i reciklaže eksplozivnih tvari.
Potpis izrađivača
Pitanje je je li u skladu sa zakonom zemljište koje je u katastru upisano kao poljoprivredno pretvarati u Planu upravljanja u šumsko, i što to uopće znači. Utoliko se može razumjeti bijes vlasnika.
E onda su se Pejnović i Marinić dali u potragu za potpisom izrađivača: potpisati se nije želio Oikon (koji je napravio sve osim spornog zoniranja), nije ni Lipov gaj, onda su nudili pojedinačno djelatnicima Javne ustanove Park-šuma Marjan, koji su također odbili, pa je Plan ostao nepotpisan i po svemu sudeći sada će se kao izrađivač potpisati đuture – Javna ustanova Park-šuma Marjan. Bilo je najpoštenije da su se kao izrađivači potpisali Pejnović i Marinić, jer uz njihove intervencije i odbijanje struke da se potpiše oni to zapravo i jesu. Možda bi se mogla potpisati i Stručna služba za zaštitu prirode u sklopu Javne ustanove – da tako nešto postoji u ustanovi koja se bavi zaštitom prirode...
Drugi uzrok sukoba su bespravne građevine kojih je na Marjanu više od 110. Dok su prethodne vlasti zahtjeve vlasnika za legalizacijom držale u ladicama, sada ih redom odbijaju i prosljeđuju građevinskoj inspekciji na postupanje. Odnosno rušenje.
Bit će tu još rata, ovo je tek zagrijavanje.
Priče o Marjanu kao rekreacijskoj zoni prilagođenoj suvremenim potrebama građana – da imaju sadržaje, da imaju zahode, nešto za popiti i pojesti – nema. Za sada se priča samo o zabranama, ne i o građanima. Zato je javna rasprava u Banovini bila nepoštena, kontaminirana samo problemima nekolicine zainteresiranih.
Tek bi trebala biti otvorena javna rasprava na kojoj će se pričati o svemu drugom.
No poznajući demokratske uzuse i kvalitetu komunikacije Puljkove vlasti s građanima i javnošću – teško.