Polemike oko stanja u splitskom Domu za starije i nemoćne ne prestaju. Nakon objave razgovora s kćeri korisnika Doma na Zenti, koja je kazala da su uvjeti dobri, javio nam se Ante Banovac, korisnik Doma i član peteročlanog Upravnog vijeća. Banovac je pokretan i boravi u jednokrevetnoj sobi. Prije je dijelio dvokrevetnu sobu s bratom, koji je u međuvremenu umro.
Poslao nam je napisani demanti naslova "Pod stare dane". Telefonski nam je rekao da je odlučio javno istupiti jer se iz članka "može zaključiti kako je sve sročeno u upravi Doma i dano djeci osobe koja je zbrinuta u apartmanu".
– Velika je razlika i u cijeni i u kvaliteti između osoba u apartmanu i dvokrevetnoj sobi. Apartman ima 36, a dvokrevetna soba 22 kvadrata. Smještaj u apartmanima ispada 12,50 eura po kvadratu, u dvokrevetnoj sobi 16,50. U apartmanu morate uzimati samo ručak, dok ostali moraju uzimati sva tri obroka, htjeli to ili ne. Nije sporan jelovnik, nego jela. Voće imamo svaki drugi dan u minimalnim količinama i upitne kvalitete. Jedemo što nam skuhaju, nemamo izbora, oni s dijetalnom prehranom jedu samo "lešo".
U Domu na Zenti prošle je godine bilo šest dvokrevetnih apartmana, odnosno 12 od 363 kreveta u Domu.
Ante Banovac navodi kako korisnici Doma nisu "na smještaju", nego imaju "puni pansion", koji prema ugovoru uključuje prehranu, smještaj i njegu.
– Nema izdvajanja režijskih troškova kao što su struja, voda, televizija, hladnjak, klima-uređaj, pranje rublja, recepcija, socijalni rad, obiteljski liječnik, priprema i podjela hrane. Nemamo primjedbe na spremačice, osoblje u kuhinji ili osoblje gerijatrije. Mi razlikujemo "radnike" od "djelatnika". Na dva korisnika imamo jednog zaposlenog, a rade za male plaće.
Kriva usporedba
Prema izvješću ravnatelja iz 2022., broj korisnika je 348, dok je ukupan broj zaposlenika u Domu za starije i nemoćne osobe Split, što uključuje tri lokacije: Vukovarsku, Zentu i Stari Grad na Hvaru, 335.
– Uspoređivanje privatnog i javnog doma je besmisleno. Privatni domovi rade zbog profita, nisu u potpunosti puni i njih nitko ne sufinancira. Javni domovi troše isti iznos, bez profita su i skroz puni. Otrcana fraza "Tko nije zadovoljan, neka ide u privatni dom" ne "drži vodu" jer da je ovaj dom privatan, veliki broj djelatnika bio bi na Zavodu za zapošljavanje.