Korisnici Doma za starije i nemoćne osobe na Zenti ne skrivaju svoje nezadovoljstvo i ogorčenost uslugom te su, unatoč strahu zbog potencijalnog izbacivanja, podijelili što se događa unutar zidova ovog smještaja.
Dok jedni negoduju oko loše usluge, čitateljica (podaci poznati redakciji) čiji je roditelj (podaci poznati redakciji) smješten ovdje redovno posjećuje ovaj splitski dom odlučila je podijeliti drugu stranu medalje.
- Bilo mi je žao vidjeti što se piše o ovom domu jer ne volim nepravdu. Svjesna sam da postoje negativne strane, ali da nije sve tako crno kako se piše. Odlučila sam ispričati ono čemu ja svjedočim kad idem u posjet što je jako često - objasnila je razlog javljanja.
Za početak se osvrnula na činjenicu da korisnici doma kritiziraju jelovnik koji, kaže, uopće nije toliko loš.
- Ne jedu mjesecima samo šalšu. Jelovnik se nalazi na svakom katu pokraj lifta u prozirnoj košuljici, a postoji više vrsta ovisno o tome je li pacijent dijabetičar te prema ostalim zdravstvenim problemima. Svakog ponedjeljka izvade stari i ubace novi, a stari ide u arhivu, sve je arhivirano. Uključena su tri glavna obroka: doručak, ručak i večera te dva međuobroka. Cijeđeni, prirodni sok, jogurti, voće... Ljeti bi svaki dan dobili po komad lubenice, a budu i kruške, jabuke, banane, dinja, cata, grožđe itd. Istina, neće dobiti neke voćne jogurte ili ne znam što, ali za takve stvari postoje djeca. Nikad nisam čula da je netko ostao gladan - poručila je.
Bitno je, objašnjava, napomenuti kako postoje različite vrste korisnika, odnosno više kategorija po kojima su smješteni korisnicima doma.
- Neke starije osobe mogu se brinuti za sebe, dok postoje oni koji ovise isključivo o tuđoj pomoći. Različite su vrste korisnika, pa tako postoje ljudi koji iznajme apartman. Oni se mogu brinuti sami za sebe, no došli su "u godine", boje se bolesti, djeca im uglavnom rade u inozemstvu i slično. Smještaj u apartmanu pruža im određenu sigurnost, pa kako ne bi bili potpuno sami u stanu, plaćaju "podstanarstvo" u domu. Plaćaju struju i TV, a imaju mogućnost da sve rade kao kod kuće - peru odjeću, kuhaju, a mogu birati hoće li plaćati, recimo, samo doručak ili samo ručak. Ovisno o uplati, plaćaju svoje usluge - objasnila je.
U apartmanima su, dakle, ljudi koji su odabrali živjeti u domu umjesto u nekom stanu gdje im nije pri ruci medicinsko osoblje.
- Tako su dio zajednice. Ako padnu, znaju da će netko doći i pomoći im. Imaju pristup medicinskim sestrama, njegovateljicama i doktorima, a jedna od njih je čak i fizički smještena u domu. Dakle, to je kao da su unajmili stan. Da, moraju plaćati klimu i ostalo, ali... To svi plaćamo! - rekla je.
Pohvalila je i čistoću doma ističući kako je ipak riječ o zgradi staroj više od 30 godina.
- Zgrada je stara, no čistačice rade najbolje što mogu na održavanju čistoće. Uredno je. Svakodnevno svjedočim kako čistačice dolaze dva puta dnevno, jednom iza jutarnje njege, nakon pranja, kupanja, mijenjanja pelena i ostalog, a dolaze i popodne ponovno. Ako žele dodatno da im se nešto očisti, doći će. Nekad se dogodi moment da ne mogu doći, ali ne treba odmah skakati i dizati strku - poručila je.
Potvrdila je iskustvo dugog čekanja prilikom apliciranja za dobivanje mjesta u državnim domovima, no važno je istaknuti činjenicu kako je Hrvatska zemlja s velikim udjelom staroga stanovništva, a u Splitsko-dalmatinskoj županiji postoje tri državna doma na lokacijama: u Vukovarskoj 79 (od 1968. godine), Ivana pl. Zajca br. 2 (od 1989. godine) i u Starom Gradu na otoku Hvaru (od 2017. godine).
- Dugo se čeka, to je točno, no mislim da je problem u tome što nedostaje državnih domova, nedostaje domova općenito. Imamo velik broj starih stanovnika, kao i velik dio Europe. Ova tri doma su jedini državni domovi u zadnjih 55 godina koji su izgrađeni. Nije problem dugo čekanje već to što nemaju gdje smjestiti ljude. Ružno je reći, no netko mora umrijeti kako bi se smjestilo drugu osobu.
Njeno zapažanje je kako je najbolja skrb na gerijatriji, no to nije neobično budući da su tamo smješteni oni kojima je osoblje potrebno u svakom trenutku.
- Naravno da će tamo biti najbolja skrb jer oni ne mogu sami. Ti ljudi ovise o tuđoj pomoći. I to ne utječe na druge korisnike, oni dosta toga mogu obaviti sami. Osoblje i medicinske sestre i njegovateljice u prizemlju i na četvrtkom katu su odlične i svaka pohvala za njih. Maksimalno se trude. Mislim da bi se i ostale sestrinske službe u drugim ustanovama trebale ugledati na njih trebaju se na njih - istaknula je.
Prateći njihov rad, opisala je što je sve vidjela te smatra da je riječ o izrazito teškom poslu.
- Vidjela sam što sve rade sestre i njegovateljice i to je težak i iscrpljujući posao, treba i fizičke snage kako bi okrenuli starce, promijenili ih. Nije to lako. Imaju oni tehnike okretanja pacijenata, no unatoč tome moraju upregnuti fizičku silu da ih okrenu. Naravno da imaju problema i nije neobično da odlaze, no to je takav posao - objasnila je ističući kako ne smatra da je nužno splitski dom kriv zbog toga što osoblje odluči otići.
A manjak osoblja je svugdje, pa tako i splitski KBC iz kojeg su potvrdili da "trenutno nedostaje 610 medicinskih sestara, optimalan je broj kojim bi se popunila upražnjena radna mjesta, zamjene za dugotrajna bolovanja i zamjene za medicinske sestre na porodiljinim i roditeljskim dopustima".
- KBC Split ima stalno otvorene natječaje za prijem medicinskih sestara. Kadar je to kojeg nedostaje u čitavoj Hrvatskoj. Za to zvanje ne školuje se dovoljan broj ljudi, stoga su i odazivi na natječaje slabi - objasnila je Kristina Bitanga, glasnogovornica KBC-a.
Kao dijete roditelja smještenog u domu, zadovoljna je uslugom i činjenicom da bez brige može ostaviti roditelja znajući da će bit živ i pažen.
- Otkad je u Domu, napokon mirno spavam znajući da mi je roditelj na sigurnom. Mislim da je i problem u tome što djeca smjeste roditelje u domove i onda misle kako je to to, više to nije njihova briga. Po mojoj procjeni oko 80 posto njih uopće ne dolazi posjetiti svoje roditelje, dolaze od Božića do Božića, ako i toliko. Molim djecu da ne zaboravljaju roditelje, da aktivno sudjeluju, nek im ne bude teško donijeti roditeljima jogurt i takve sitnice.
Uvažavam da je to županijski dom i da su tu ljudi iz cijele županije, jasno mi je da nije svima zgodno doći, ali bitna je volja. Ako ima volje, ima i način. Mislim da je to jako važno da aktivno sudjeluju i da redovito dolaze, da budu podrška domu, da nahrane svoje, donesu im neke sitnice, da izvedu vanka majku/oca. To uvelike utječe na njihove društvene živote, i kvalitetu života općenito, a i zaposlenicima olakšava jer imaju vremena za rad s drugima.
Gledajući one koje ne posjećuju, rekla je, vidi da su tužniji, ogorčeniji i da nerijetko "gunđaju".
- Oni ne znaju što će od dosade. Koliko god im daju, uvijek im je malo. Obitelj je bitna! Roditelje smjeste u dom i misle da je to to, da ne moraju ništa više raditi, sve će oni... Za one koji nemaju djecu, sustav se pobrine za njih, no problem su oni koji imaju, a ne vide ih osim jednom godišnje - poručila je.
Cijena Doma za starije i nemoćne osobe na Zenti ovisi o kategoriji korisnika, a seže od minimalnih 527 eura do 640 eura (plus dodaci po izboru), dok su privatni 1300 eura mjesečno.
- Nije to malo i mučimo se s plaćanjem, ali ako nekome nije dobra usluga ili im nije po volji, neka idu u privatni dom... - kratko je poručila.
