Bila bi to još jedna tužna priča o dva štenca, dva brata, čistokrvna dalmatinca koje je netko, jadan i nečovječan, odbacio na autobusno ugibalište pokraj Gračaca – bili su neuhranjeni, kržljavi, gladni i uginuli bi sto posto – da tog dana, tom cestom, u tom trenutku nije prošla splitska ljubiteljica životinja Jasna Puizina. Uočila ih je kroz prozor, priznajući kako je to bila gotovo pa nadrealna slika.
– Ne možeš na tako nešto ne reagirati. Ne možeš proći i praviti se kao da se ništa ne događa. Suprug se vratio u rikverc i stali smo pokraj ta dva izgladnjela jadnička. Bili smo šokirani kako su bili mršavi, jedva su stajali na nogama i tresli su se od hladnoće. Bili su uplašeni, a opet kao da su tražili pomoć od nas, prišli su nam.
Uzeli smo ih u auto i poveli...