Za šetače, za masu domaćih i turista koji su tu večer prije koji dan šetali zapadnim dijelom supetarske rive, bila je to duboko teška, dramatična scena. A u njenom centru žena od oko 40 godina, s malim djetetom u kolicima, unezvijerena, u pratnji isto tako uznemirenog supruga.
Oboje u paničnom, mučnom traženju petogodišnje kćerkice koja je na trenutak ispustila roditeljsku ruku, i izgubila se u mnoštvu šetača. Kolona je samo povukla sa sobom. Bila bi to samo još jedna mala obitelj turista, ispostavilo se kasnije iz Švedske, na koju u tom moru gostiju nitko ne bi ni obratio pažnju da žena nije očajnički počela uzvikivati Isabel, Isabel.
Plakala je, kako je vrijeme odmicalo sve jače, glasnije, histerično izričući stalno to isto ime. U jednom trenutku kada je njen...