Lijepi krajolici i turistički rekordi ne mogu sakriti probleme s kojima se otočani suočavaju svakoga dana. Odlazak liječniku može potrajati satima, prometna povezanost često ovisi o vremenskim prilikama, a nedostatak radnih mjesta mladim ljudima ostavlja sve manje povoda za ostanak. Upravo iz tog razloga razvijen je koncept Habitabilnosti, metodologija koja nastoji pokazati što znači živjeti na otoku tijekom svih dvanaest mjeseci, a ne samo tijekom turističke sezone.
Riječ je o pristupu koji u središte razvojnih politika stavlja stanovnike, njihove potrebe i stvarne uvjete života. Umjesto da se uspješnost razvoja mjeri isključivo izgrađenim cestama, infrastrukturom ili turističkim prihodima, Habitabilnost nastoji utvrditi jesu li ulaganja doista poboljšala svakodnevicu otočnih zajednica.
Iza inicijative stoji dugogodišnje političko i institucionalno zagovaranje snažnijeg položaja otoka u europskim politikama, o čemu smo razgovarali s Toninom Piculom, našim zastupnikom u Europskom parlamentu.
Picula upozorava da problem nedovoljne zastupljenosti otoka u europskim politikama traje desetljećima:
- Kada sam 2013. ušao u Europski parlament, postalo mi je jasno da su otoci svojevrsna slijepa točka europskih politika. Pomalo nevjerojatno s obzirom da EU ima preko 4.000 naseljenih otoka s oko 17 milijuna stanovnika. Zajedno, predstavljali bi osmu najmnogoljudniju članicu Unije. Zaslužuju puno veću političku pozornost - ističe Picula.
Podsjeća da se borba za snažniji položaj otoka gradila godinama, od osnivanja SEARICA-e 2014. godine do prve europske Strategije za otoke. Problem vidi u tome što jednaka pravila ne stvaraju jednake mogućnosti za zajednice koje se nalaze u bitno različitim okolnostima.
- Unatoč desetljećima kohezijske politike, otoci i dalje zaostaju za usporedivim kopnenim zajednicama. To je neuspjeh kohezije i Hrvatska kao otočna zemlja ima puno pravo, rekao bih i dužnost, zagovarati da se to ispravi. I zato Habitabilnost. Ako želimo bolje politike, moramo bolje razumjeti i mjeriti stvarne uvjete života na otocima - kaže Picula.
Ista usluga na kopnu 100, a na otoku 143 eura
Jedan od najvažnijih razloga za razvoj nove metodologije jesu dodatni troškovi života na otoku. Oni se ne vide nužno u turističkim statistikama, ali izravno utječu na lokalne proračune i mogućnost pružanja javnih usluga.
- OECD je utvrdio da hrvatske otočne općine imaju oko 29 % veće rashode po stanovniku od usporedivih kopnenih. Francusko istraživanje pak procjenjuje da ista usluga na kopnu stoji 100 eura, a na otocima 143 eura. Isti proračun ne osigurava istu razinu usluge - upozorava Picula.
Problem je i u tome što se uspješnost otoka često promatra kroz turizam, broj noćenja i prihode, dok se zanemaruje pitanje koliko se taj uspjeh pretvara u kvalitetniji život lokalnog stanovništva.
- Otoke se romantizira kao ljetne destinacije, kada su mnoge usluge dostupnije, a problemi života izvan sezone manje vidljivi. Turizam je na našim otocima dominantna gospodarska grana i turistički rezultati mogu biti izvrsni. Ali koliko tog novca ostaje na otocima? I koliko se taj uspjeh pretvara u dostupnijeg liječnika, školu ili stanovanje? Broj noćenja i prihodi od turizma sami ne daju odgovore - kaže Picula.
Putovanje do liječnika
Habitabilnost obuhvaća 45 pokazatelja raspoređenih u sedam područja. Među njima je posebno zanimljiv način mjerenja dostupnosti javnih usluga. Umjesto da se promatra isključivo udaljenost u kilometrima, računa se koliko je vremena otočanima stvarno potrebno da do određene usluge dođu. Picula kao primjer navodi odlazak stanovnika Visa na specijalistički pregled.
- Kilometri malo toga govore ako ne znamo koliko je vremena potrebno za doći do usluga. Zamislite stanovnika Visa koji mora na specijalistički pregled. Njegovo putovanje ne traje samo koliko i plovidba. Brod ne ide svaku minutu svakog sata. Pregled od dvadesetak minuta može zahtijevati cijeli dan, a ponekad i noćenje na kopnu - objašnjava.
I sam je, dodaje, tijekom dolaska na Vis iskusio posljedice propuštanja posljednjeg trajekta.
- Za mene je to značilo kasniji dolazak, ali otočaninu propuštena veza može značiti propušten pregled ili izgubljen radni dan. Takvi podaci mogu pomoći da bolje uskladimo prometne veze i termine usluga te, još bitnije, da pratimo jesmo li mjerama i projektima otočanima doista olakšali svakodnevicu - ističe Picula.
Osim dostupnosti zdravstvene skrbi i prometne povezanosti, važan problem predstavlja i nedostatak radnih mjesta te odlazak mladih. Zbog toga je jedna od ključnih ideja Habitabilnosti uključivanje lokalnog stanovništva u definiranje potreba i planiranje ulaganja.
- Možemo izgraditi metre i metre nove operativne obale, ali ako je cilj bio olakšati pristup uslugama na kopnu, moramo se pitati: dolaze li otočani sada lakše do liječnika? Projekt može imati opipljiv rezultat, a da problem zbog kojeg smo ga pokrenuli ostane neriješen - upozorava Picula.
Dodaje kako metri cesta i kvadrati uređenih prostora govore što je izgrađeno, ali ne i je li se kvaliteta života poboljšala.
- To moramo provjeravati kroz dostupnost usluga, vrijeme koje ljudi troše da do njih dođu i mogućnosti koje imaju za život i rad na otoku. Uspjeh projekta treba mjeriti promjenom koju je donio ljudima - poručuje Picula.
Posebnost metodologije jest i to što otočane ne promatra samo kao korisnike javnih usluga, nego kao aktivne sudionike u planiranju budućnosti svojih zajednica.
- Službeni broj stanovnika ne govori koliko ljudi svakodnevno koristi vodovod, stvara otpad ili treba prijevoz. Uz stalne stanovnike tu su vikendaši, turisti, jednodnevni posjetitelji i osobe s prijavljenim prebivalištem koje u stvarnosti žive drugdje. Kada sve te skupine preciznije izmjerimo, možemo realnije planirati infrastrukturne kapacitete, organizaciju i financiranje - objašnjava Picula.
Dosadašnja predstavljanja projekta na Cresu, u Dubrovniku, Milni, Supetru, Visu i Komiži pokazala su interes lokalnih zajednica. Javljali su se i otočani sa Silbe, Unija, Lastova, Brača, Pašmana i Korčule.
- Ljudi žeđaju da ih se čuje i spremni su raditi na rješavanju problema svojih zajednica. Ne prihvaćam tezu da su naši građani apatični i nezainteresirani. Često im nedostaju jasni načini uključivanja, podrška i znanje kako vlastitu inicijativu pretvoriti u promjenu. Ovaj projekt tu može pomoći - kaže Picula.
Tijekom sljedećih šest mjeseci lokalni treneri trebali bi zajedno sa stanovnicima prikupljati i tumačiti podatke te pripremiti izvještaje za gradonačelnike. Oni će poslužiti kao podloga za određivanje razvojnih prioriteta i razgovore s institucijama koje su nadležne za pojedine usluge.
Koncept Habitabilnosti razvijen je na temelju iskustava znanstvenika sa Sveučilišta Åbo Akademi u Finskoj i Švedskoj. Hrvatski otoci pritom nisu samo korisnici već postojeće metodologije, nego svojim iskustvima sudjeluju u njezinu daljnjem razvoju.
- Nismo na Vis došli preslikati finska rješenja. Zajedno provjeravamo kako metodologija funkcionira u drukčijim okolnostima, što dobro prepoznaje i što treba doraditi. Naši otočani svojim znanjem i iskustvom pridonose unapređenju pokazatelja i standardizaciji metodologije koju će koristiti druge otočne zajednice - ističe Picula.
Važan oslonac projekta jest i prva europska Strategija za otoke, koja otvara mogućnost snažnijeg prepoznavanja dodatnih troškova otočnosti u budućim politikama i financiranju.
Ipak, Picula upozorava da europska strategija sama po sebi neće riješiti probleme otočana.
- To ne znači da će sredstva sama doći. Strategija je alat za daljnje zagovaranje, a ne gotov posao. Sada je na državama da europski smjer pretvore u konkretne proračune, kriterije natječaja i dostupnije javne usluge - kaže Tonino.
Kao jedan od dosadašnjih rezultata izdvaja predstavljanje koncepta europskom povjereniku Kadisu 2025. godine, kada je prikaz udaljenosti otoka izraženih vremenom izazvao velik interes. Podaci o stvarnom broju ljudi koji borave na otocima već su pomogli i pojedinim poduzetnicima pri odlučivanju o pokretanju poslovanja.
Za deset godina želio bi vidjeti otoke na kojima se razvojni prioriteti određuju zajedno sa stanovnicima, a uspjeh ulaganja procjenjuje prema stvarnim promjenama u njihovim životima.
- Danas prečesto zbrajamo kilometre cesta i tone betona, a premalo pitamo jesmo li riješili problem zbog kojeg smo uopće krenuli ulagati. Velik novac usmjeravamo u infrastrukturu bez ozbiljne procjene treba li nam upravo takva investicija i kakvu će promjenu donijeti - kaže Picula.
Infrastruktura je važna, ali sama ne održava otok živim. To čine ljudi. Žive i angažirane zajednice temelj su dugoročnog opstanka života na otocima – zaključio je Picula.
Sadržaj nastao u suradnji:
EUROPSKI PARLAMENT
Progresivni savez socialista i demokrata
Rue Wiertz 60 • 1047 Bruxelles • Belgium
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....