Škura predjesenska noć taman što je htjela rasvanućem izjutra dnevu prepustiti novi datum u obasjanju pospanoga sunca što se domalo lijeno imalo popeti nada vrhuške Biokova, kad, još uvijek u tmastoj pjeni oblaka noćnoga smrknuća trenjem vlage, kovač, sveti Ilija, ošine mačem groma istočna pleća otoka Brača, pa oštricom munje zvizne kampanel crkve Krista Kralja u Selcima, zabivši se silinom sve svoje force u gvozdo križa udjenuto u kamenu ružu, kao u zdenac, pedesetak metara više šaliža mjesne kamene pijace.